Gospodine Milanović, kad ovih dana i kolegama u Europi opisujete, što je to Hrvatska, tko smo mi, što donosimo Europi?
Pročitajte i ovo
Posjet kosovskog premijera
Milanović: "Sve članice EU-a trebale bi priznati Kosovo"
Oglasio se predsjednik
Milanović poručio: "Hrvatski vojnik neće voditi tuđe ratove"
Donosimo nešto novo, svatko za sebe misli da je poseban, svaka majka za svoju djecu misli da su posebna, no na kraju ako su svi posebni nitko nije poseban. Svatko je od nas malo drukčiji. I svi zajedno možemo više. Ali Hrvatska je toliko provjerena i toliko pregledana u zadnjih 20 godina da mislim da to više nitko od ljudi s kojima razgovaram ne postavlja.
Ovo je trajalo predugo...
Je, slažem se, predugo je. Ne računam ja to od 2003., računam od 1990. kada smo računali da nam je to neposredna budućnost. Nažalost, napadnuti smo, morali smo se boriti za slobodu, za cjelovitost i to je trajalo duže. Cijena je visoka, ali vrijedna je svakog uloga.
Ima političara koji kao da šalju poruku 's Europom se otvara bolja budućnost'...
To je točno, ali to ne znači da će se sve promijeniti. Otvara se, naprosto, velika šansa, ona je već neko vrijeme, ustvari, tu. Jer mi već neko vrijeme imamo jedan malo povlašteniji položaj nego što smo imali ranije, a sad se on definitivno zaokružuje i definira, 1. srpnja. I ako sad ne iskoristimo šansu onda nećemo nikad.
Kako doživljavate reakcije građana ove zemlje? Imam dojam neke ravnodušnosti.
Pa, da, hrvatski ljudi su uvijek imali nekakvu dozu skepse i suzdržanosti prema velikim idejama i projektima, osim prema ideji neovisnosti. To je uživalo jednoglasnu podršku, a ovo drugo je uvijek gledano s jednom racionalnošću i ustvari, ako imam što za dodati svojim sugovornicima u Europi onda je to da smo racionalni. Na kraju ipak racionalni, jer mislim da to je tako, da je to do sada uvijek nekako ostajalo u drugom planu.
Ulazimo sami, prvi put nakon 1981. godine kada je sama ušla Grčka, da iskoristimo i da se kao zemlja prezentiramo u onom najboljem što imamo.
Da, i ovo je neka vrsta prilike, da nas vide i da budemo sami pod svijetlom reflektora. Ali ovo nije show, ovo je težak posao u kojem se svatko bori za svoju kunu, sutra za euro i u tome su prilično čvrsti. Nisu nemilosrdni jer na kraju svi imaju koristi.
>> VIDEO Ovako je naša Vlada zahvalila Europskoj uniji na dobrodošlici
Kada bi sebe trebali opisati po pitanju Europe? Što ste vi? realist, optimist?
Realist upravo u ovakvu Europu koja je dosta integrirana, kojoj trebaju još neki mehanizmi na području bankarstva, prije svega, fiskalne kontrole. Ako ćemo ići prema širenju zone zajedničke valute, dakle, eura, znači da nam trebaju čvršći mehanizmi kontrole da se ne bi događalo ono što se događalo zadnjih godina. Fiskalna kontrola i kontrola banaka, pa i ako neka banka propadne, a to će se isto događati, da to ne moraju porezni obveznici direktno iz svog džepa plaćati nego da postoje nekakvi zajednički fondovi. I to je Europa u koju ja vjerujem i koju treba usavršavati, ali tu bi nekako, po meni, bio kraj tog projekta da znamo onda na čemu smo, a ne da se mijenjamo svake 2-3 godine. Za mene nema federalne Europe i nema Europe ujedinjenih europskih država. Mislim, ja želim Hrvatsku.
U zadnjim svojim intervjuima, kada u Europskim medijima predstavljate Hrvatsku, pokušavate objasniti da mi nismo novi problem Europe. Mi smo drugačiji, mi smo se promijenili, mi smo prošli teške pregovore...
Po čemu bi mi to bili problem? Nakon što smo godinama pregovarali svaki detalj, više nego ostali, što imamo stabilan politički sustav, imamo ekonomsku krizu kao i svatko drugi, imamo relativno stabilan bankarski sustav... Gdje je problem u Hrvatskoj? U krajnjoj liniji, mi nismo članica eurozone. Dakle, ne dolazi u obzir da bi uopće u slučaju nekakve, ne znam kakve, krize nas izvlačili iz poteškoća kao što su to radili Grčkoj, zadnje Cipru i nekim drugim državama koje su u eurozoni - mi nismo, to je razlika, ali naše ambicije su da napravimo nekakav skok. Dakle, da se za deset ili dvadeset godina, što je još uvijek u životu jedne generacije vidljiv period i vidljiv cilj da se pomaknemo prema vrhu. Dakle, moramo biti uporni, tvrdoglavi u promicanju nekih svojih interesa, pa i materijalnih, ako hoćete, i raditi puno. Nema uspjeha preko noći, fakat ga nema. I to ako ljudi nisu shvatili nakon ove krize, neće nikad.
Mislim da jesu, mislim da smo mi vrlo realan narod...
To je ono što ja govorim. Mi imamo te političke emocije, ali na kraju hrvatski građanin i u Međimurju i u Dalmatinskoj Zagori i na otoku kalkulira. Što je dobro.
Stalno govorite - dolazi prvi srpnja, ali to je samo radni dan...
Je, to je samo radni dan kada će i neki novi propisi formalno stupiti na snagu, ali to je samo jedan radni dan u kojem počinje špica turističke sezone, što je važno za hrvatsko gospodarstvo i proračun. Naprosto, mi moramo biti spremni kada krene val, da se na njega popnemo, na krijestu tog vala i da budemo tu uspješni surferi.
Predsjednik ste ove Vlade, ali ste i otac dvoje djece koji zapravo stasaju u modernoj hrvatskoj državi. Kada vas pitaju o Europi, kako im objasnite? To je zapravo generacija koja će imati koristi od Europske unije.
Imat će najviše koristi oni koji se budu najviše obrazovali i to, ustvari, vidim kao najveći izazov i šansu za hrvatsko razvijanje. Jedna je želja za znanjem i, ako hoćete, intelektualna znatiželja. Sad, gdje će tu biti moja dva sina kada stasaju za studije - ne znam. Možda u Zagrebu, možda negdje drugdje. Nadam se da će biti uspješni studenti kao što su i dobri učenici. Nema tu savjeta. Morate djecu usmjeravati, ali im ne nabijati dogmu. Ako sam protiv nečega, to je dogmatiziranje dječjeg odgoja.
Jedan od najvećih projekata ove nacije nakon neovisnosti je pitanje Europe gdje su sve političke opcije bile 'za'. To je sad gotovo. Koji je sljedeći projekt na kojem možete zamisliti takvo suglasje nacije, ljevice i desnice?
Za sad ga ne vidim. Nisam toliko pametan ni dalekovidan, jer on bi podrazumijevao nekakvu veliku krizu. Ne dao Bog, kako se veli. E sad, počeli smo se, nažalost, vidljivije nego ranije dijeliti. Dakle, neke paradigme nestaju, neka okupljanja koja su bila pragmatički potrebna početkom devedesetih godina nestaju i neki pokazuju svoje pravo lice. Je li ono čisto ili prljavo i čije je čisto, a čije je prljavo to će na kraju uvijek ocijeniti oni koji izlaze na izbore i koji daju glas.
Ipak imamo razloga za slavlje?
Kako ne? Pa lijepo je to sve skupa, misli, isplatilo se i mislim da će se tek isplatiti, da ćemo pokazati da smo pravi moreplovci.
Kako kaže ona pjesma 'ništa nam neće ovaj dan pokvarit'...
Da, ma i više od tog dana...
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook