Iako većina njih voli svoj posao i s godinama su se 'stopili' s morem i ritmom života koji ih svakih nekoliko mjeseci seli s mora na kopno i obrnuto, gotovo pa da nema pomorca koji je zadovoljan načinom na koji su u Hrvatskoj regulirana njihova prava.
Pročitajte i ovo
Kapetan Predrag Brazzoduro, glavni tajnik Sindikata pomoraca Hrvatske, rekao nam je sve o problemima s kojima se pomorci susreću u Hrvatskoj.
Na što se pomorci najviše žale, što ih najviše smeta u Hrvatskoj? (Donosimo probleme koje navodi Brazzoduro te odgovore Ministarstva na neke od njih).
Brazzoduro: Hrvatsko zakonodavstvo ne prepoznaje pomorce i pomorstvo pa je broj žalbi velik. Svi zakoni iz domene socijale su doneseni, a da nisu uvažili specifičnost rada pomoraca pa su ili neprimjenjivi ili su suprotni svojoj svrsi.
- Zakon o zdravstvenom osiguranju priznaje bolovanje samo ako je bolest/povreda nastala osam dana prije iskrcaja s broda (zar bi pomorac bolestan trebao biti zadržavan na brodu osam dana da bi dobio prava koja mu pripadaju?).
HZZO drži da je dan iskrcaja s broda i dan prekida ugovora o radu pa uskraćuje pomorcu naknadu za vrijeme bolovanja iako mu ugovor o radu daje pravo na bolovanje i prekida se ozdravljenjem ili najduže 120 dana po iskrcaju ili u slučaju povrede isključivo do izlječenja ili do dana kad je proglašen invalidom.
Odgovor ministarstva: Ovo Ministarstvo je u svibnju i srpnju 2015. godine uputilo prijedlog Ministarstvu zdravlja prilikom izrade nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kojim je zatraženo da se izmijeni članak 51. Zakona na način da stavak 3. navedenog članka glasi:
„(3) Uvjet utvrđene privremene nesposobnosti od najmanje 8 dana prije prestanka radnog odnosa, odnosno obavljanja djelatnosti osobnim radom iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na osiguranika kojem je privremena nesposobnost utvrđena unutar toga roka zbog priznate nove ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti, te na osiguranika pomorca u međunarodnoj plovidbi kojem je privremena nesposobnost utvrđena od strane zapovjednika broda, brodskog liječnika ili osobe ovlaštene za pružanje zdravstvene skrbi na brodu.“
Brazzoduro: Mirovinsko osiguranje – takozvani beneficirani staž (staž s povećanim trajanjem) je neosnovano ubiranje novca koji je neiskoristiv. Gubitak 27% mirovine učinio je taj zakon karikaturom. Isključivo se koristi po ispunjenju 15 godina prema mirovinskom osiguranju (MIO) (srušeno tumačenju odlukom Upravnog suda, ali se administrativci u MIO prave ludi i ne poštuju ni sudska rješenja).
Odgovor ministarstva: Staž osiguranja s povećanim trajanjem (tzv. beneficirani staž) za pomorce uveden je Pomorskim zakonikom kao posebnim zakonom u suradnji sa socijalnim partnerima.
Ministarstvo rada i mirovinskog sustava pokrenulo je 2015. godine sveobuhvatnu analizu radnih mjesta i zanimanja sa stažem osiguranja s povećanim trajanjem, nakon čega bi trebala slijediti reforma staža osiguranja s povećanim trajanjem.
Brazzoduro: Promjene načina prijava i odjava na obvezna osiguranja. Obveza prijave i plaćanja do 15. u mjesecu koji slijedi mjesec na brodu su totalna glupost i nepoznavanje pomorskog posla. 80% pomoraca nema pristup internetu pa nije u mogućnosti komunicirati. Dakle, moraju se snalaziti na druge načine ili plaćati zatezne kamate.
Odgovor ministarstva: U skladu sa izmjenama propisa iz nadležnosti Ministarstva financija Porezna uprava više ne šalje mjesečne uplatnice za plaćanje obveznih doprinosa pomorcima, već samo godišnji obračun. Međutim, odredbe o dospijeću plaćanja doprinosa nisu se mijenjale pa doprinosi dospijevaju mjesečno kao i prije navedenih izmjena.
Brazzoduro: Nemogućnost ostvarenja prava s osnova nezaposlenosti. Prijava i odjava na zavod za zapošljavanje je sveden na nemoguću misiju.
Najugroženiji, oboljeli ili koji su ostali bez posla dolaze u porezne škare pa im se oduzme od zarade, a da im nije pružena nikakva zaštita u vrijeme nezaposlenosti, ali ni u traženju posla (Zavodi za zapošljavanje u Rijeci i Splitu koji su ovlašteni za posredovanje u zapošljavnaju pomoraca ne bave se tim poslom, već su ga u potpunosti prepustili privatnicima).
Odgovor ministarstva: Velika većina pomoraca u međunarodnoj plovidbi imaju ugovore o radu za svako razdoblje ukrcaja na brod, osim onih koji imaju tzv. permanent ugovore tj. ugovore o radu sklopljene na razdoblje duže od razdoblja ukrcaja na brodu.
Nakon iskrcaja i povratka kući pomorci čekaju novi ukrcaj. Oni koji traže novi ukrcaj uglavnom nisu zainteresirani za aktivno traženje drugog posla na kopnu i prijavu na Zavod za zapošljavanje.
Posredovanje pri zapošljavanju pomoraca može raditi Zavod za zapošljavanje, ali ga u praksi rade pravne osobe koje kao ovlašteni posrednici pri zapošljavanju pomoraca imaju dopusnicu ovog Ministarstva i ispunjavaju propisane uvjete te imaju ugovore sa (većinom stranim) brodarima kod kojih se pomorci zapošljavanju. U izradi i provedbi propisa o posredovanju pri zapošljavanju pomoraca (npr. u ovlašćivanje posrednika) uključeni su i socijalni partneri.
Brazzoduro: Supruge pomoraca s djecom s posebnim potrebama ne mogu koristiti zakonsko pravo zbog nakaradnog tumačenja zaposlenosti i nezaposlenosti.
Npr. supruga ima pravo na skraćeno radno vrijeme sve dok je suprug zaposlen. Suprug koji se iskrca s broda biva proglašen nezaposlenim, bez obzira na vrstu ugovora koji ima (moguće i da ima ugovor na neodređeno vrijeme), pa se supruzi oduzima pravo na skraćeno radno vrijeme. Ponovno stječe pravo kad suprug ide na brod.
Imamo primjer do kakvog apsurda dolazi kad suprug koji radi 15 dana na brodu pa je 15 dana doma, a supruga zaposlena u školi, biva proglašen nezaposlenim po povratku kući. Rješenje o neimanju prava stigne kad je suprug već natrag na brodu, poništava se, ali je suprug već u povratku i tako u krug. Na koncu je supruga ostala bez posla jer je ravnatelj ustanovio da on ne može nekoga uzeti na zamjenu, a da ga onda za par dana mora otpustiti pa vratiti kako to traži Hrvatski zavod za zapošljavanje.
Odgovor ministarstva: U skladu sa člankom 129. Pomorskog zakonika pomorac - član posade broda u međunarodnoj plovidbi, bez obzira na državnu pripadnost broda, obvezno je osigurana osoba u obveznom mirovinskom osiguranju od dana ukrcaja na brod do dana iskrcaja s broda, prema evidenciji iz pomorske knjižice. Istim člankom propisano je da iznimno član posade broda koji lučkoj kapetaniji podnese dokaz da je njegov ugovor o radu sklopljen na razdoblje duže od razdoblja ukrcaja na brodu ostaje osiguran do dana prestanka njegovog ugovora o radu.
Brazzoduro: Svjedodžbe i ishodovanje prakse za vježbenike je veliki i nerješen problem kroz već dvije državne administracije.
Odgovor ministarstva: Vlada Republike Hrvatske je u prosincu 2014. godine usvojila Program sufinanciranja ukrcaja vježbenika palube, stroja i elektrotehnike na brodove u međunarodnoj i nacionalnoj plovidbi za 2015. i 2016. godinu. Ovim se Programom želi potaknuti hrvatske brodare na ukrcaj vježbenika, isplatom potpore za troškove plaće, pomorskog dodatka, hranarine, putovanja do i s broda, mentorski rad, te zaštitnu odjeću.
U 2015. godini sufinancirao se ukrcaj 201 vježbenika koji su ostvarili ukupno 24.713 dana plovidbe na brodovima hrvatskih brodara: Brodospasa, Jadroplova, Jadrolinije, Uljanika i Tankerske plovidbe, kojima je za te namjene ukupno isplaćeno 1.779.485,00 kuna iz Državnog proračuna Republike Hrvatske.
Uz navedeno, ukrcaj određenog broja vježbenika obveza je brodara koji sudjeluju u porezu po tonaži broda.
Brazzoduro: Nejednaka primjena zakona na teritoriju Republike Hrvatske pa recimo u Splitu nakon završenog fakulteta dobije se 18 svjedodžbi prema STCW konvenciji, a u Rijeci (uz istovjetne uvjete) 12.
Odgovor ministarstva: Stjecanje svjedodžbi o osposobljenosti u pomorskim učilištima uređeno je Pravilnikom o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca (Narodne novine br. 130/13, 45/14, 124/15), koji je u potpunosti u skladu sa STCW Konvencijom, 1978 kako je izmijenjena i dopunjena, kao i Direktivom 2008/106/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. godine o minimalnoj razini osposobljavanja pomoraca kako je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2012/35/EU.
Na početku želimo razjasniti kako su navedenim Pravilnikom pored ostaloga utvrđeni uvjeti za stjecanje svjedodžbi o osnovnoj osposobljenost (časnici palube, časnici stroja i dr.) za koje dopusnicu ovog Ministarstva imaju svi pomorski fakulteti i srednje pomorske škole u Republici Hrvatskoj. Prije nekoliko godina istim Pravilnikom fakultetima i školama je dana mogućnost priznavanja dopunskih osposobljenosti putem programa obrazovanja, te ishođenje svjedodžbi o dopunskoj osposobljenosti (temeljna sigurnost na brodu, medicinska prva pomoć, upravljanje gašenjem požara i dr.). Time je hrvatskim pomorcima dana mogućnost da, bez obveze ponovnog polaganja tečaja u ovlaštenom pomorskom učilištu i polaganja ispita u lučkoj kapetaniji, steknu svjedodžbe o dopunskoj osposobljenosti koje su im nužne za obavljanje posla na brodu.
Valja istaknuti kako svako pomorsko učilište ima pravo zatražiti od ovog Ministarstva izdavanje dopusnice za provedbu pojedinog programa izobrazbe, te treba dokazati da su ispunjeni minimalni tehnički i kadrovski uvjeti propisani Pravilnikom. Svaki zahtjev razmatra se pojedinačno i o svakom zahtjevu se odlučuje pojedinačno.
Temeljem svega gore navedenoga razvidno je kako je neosnovana tvrdnja da ovo Ministarstvo nejednako primjenjuje odredbe propisa kojima je uređeno stjecanje svjedodžbi o osnovnoj i dopunskoj osposobljenosti jer svako pomorsko učilište u Republici Hrvatskoj može izdavati potvrdnice za programe izobrazbe za čiju provedbu je ovlašteno.
Brazzoduro: Priznavanje navigacije na komercijalnim jahtama. Paradoks! Za vođenje jahte nema nacionalne svjedodžbe pa se traži po STCW, ali se plovidba ne priznaje za obnovu te iste svjedodžbe.
Odgovor ministarstva: Vezano uz priznavanje plovidbene službe na jahtama upisanim za gospodarsku namjenu svjesni smo činjenice da sve veći broj pomoraca plovi na tzv. mega jahtama.
U odnosu na problematiku priznavanja plovidbene službe na jahtama u svrhu stjecanja odnosno obnove STCW svjedodžbi o osposobljenosti, stručne službe ovog Ministarstva analiziraju modele drugih država članica Europske unije koje su već usvojile pravni okvir kojim je riješeno ovo pitanje (Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske).
Vjerujemo kako ćemo uskoro izraditi odgovarajući prijedlog izmjena hrvatskih propisa, kojim bi se i našim pomorcima pod određenim uvjetima omogućilo stjecanje odnosno obnova svjedodžbi o osposobljenosti putem ostvarene plovidbene službe na jahtama.
Brazzoduro: Preduga je lista žalbi. Kad bi zemlja bila pomorska zemlja, onda bi se trebali donositi zakoni koji bi bili provjereni u pomorskoj praksi. Da ne zbunjuju i da ne opstruiraju napredovanje.
Osnovana je grupa za spas radnih mjesta u Sjevernom moru. Koji je njezin cilj?
Brazzoduro: Rad u offshore industriji bio je vrlo privlačan zbog velikih plaća. Kako je došlo do krize veliki broj pomoraca je otpušten, a brodovi vezani (prema zadnjim procjenama preko 2 000). Među pomorcima koji su izgubili posao ima i oko 250 hrvatskih pomoraca.
Grupa za spas radnih mjesta je osnovana na inicijativu Sindikata pomoraca Hrvatske kroz članstvo u Nautilus Federation s namjerom da se lobira u prvom redu unutar EU za donošenje zakona koji bi pomogli u očuvanju radnih mjesta za pomorce iz EU.
Također i za pregovore s poslodavcima u offshoru kojemu je Velika Britanija dodijelila velika sredstva kako bi ih spasila od bankrota. Smatramo da postoje i drugi načini očuvanja industrije od samog otpuštanja, a koje bi bilo nužno primijeniti i na koje bi sindikati morali imati utjecaja.
Sindikat pomoraca Hrvatske je predložio jedino moguću pomoć države pomorcima kojom se ne dira u državni budžet. Zatražili smo (još od prošle Vlade) da se poveća pomorski dodatak na razinu 1/2 osobnog odbitka čime bi se zaštitili kako oni koji su ostali bez posla tako i oni koji su zbog bolesti u nemogućnosti naći posao.
Tvrdite kako je nužno spašavati pomorski kadar u Hrvatskoj. Zašto?
Brazzoduro: Zato što propada već od školovanja pa kroz nemogućnost stjecanja prvog zvanja, kao i kroz nemogućnost zapošljavanja. Danas se od završenih studenata (đaka) vrlo malo njih nalazi mogućnost stažiranja na nacionalnoj floti. Preko 90% prisiljeno je tražiti posao na stranim brodovima. Način školovanja nije prilagođen potrebama tržišta, kao i prije spomenuti način primjene STCW konvencije, pa su naši kadrovi na ionako lošem međunarodnom tržištu u lošijem položaju od konkurencije. Izgubimo li kadar (a to je u ovim okvirima neminovno) morati ćemo učiti Tagalok za sporazumijevanje u pomorstvu.
Mislite li da će novi resorni ministar, Oleg Butković, koji je i sam pomorske struke, imati više sluha za probleme pomoraca nego oni prije njega?
Brazzoduro: Ono u što sam siguran, razumjet će o čemu govorimo. Dosadašnji je klimao glavom, kao da nešto razumije, davao komplimente o logičnosti i nužnosti izmjena koje nikada nije mogao provesti. Zato smo već na početku njegova mandata zatražili da odstupi. Nažalost ostao je do kraja mandata i u pomorstvu, zajedno sa svojim suradnicima napravio samo štetu. Bude li i ministar Butković bio uvjeren da su pravnici bolji od pomoraca u pitanjima pomorstva, bojim se da nećemo imati boljitak, ali ni budućnost. Nadam se da je ipak svjestan da moramo krenuti u izmjene od školovanja do umirovljenja, jer to nam je jedina nada u opstanak. Nemojmo zaboraviti da 25 000 naših ljudi radi u pomorstvu i da se taj broj povećava. Tko bi volio da ih odjednom bude 20 000 bez posla? To je alternativa nečinjenju.
Jeste li kontaktirali novog ministra ili ćete to tek učiniti?
Brazzoduro: Novom ministru smo uputili čestitku na izboru, a potom i prijedlog žurnog rješenja problema otkaza kroz povećanje pomorskog dodatka i žurno rješenje priznavanja plovidbe na komercijalnim jahtama za obnovu, ishodovanje i vježbenički staž pomoraca i to sukladno zakonu Velike Britanije, jer su nam pomorci iz te zemlje najveći konkurenti u sektoru jahti.
Također smo zamolili za sastanak na kojem bismo mu prezentirali postojeća loša zakonska rješenja i prijedloge za izmjenama i dopunama.
