Galerija
Gvardijan samostana sv. Filipa i Jakova u Vukovaru fra Ivica Jagodić uputio je poziv javnosti, kao i hrvatskim institucijama, da se ovaj „djelomičan popis žrtava“ do idućega Dana sjećanja na žrtvu Vukovara nadopuni i konačno kompletira.
„Prošlo je 26 godina, a mi još nemamo cjeloviti popis žrtava“, izjavio je novinarima fra Jagodić naglašavajući da su precizni podatci o žrtvama potrebni i zbog hrvatske povijesti i zbog naše baštine za nove naraštaje kako bi svaka žrtva 'imala smisao i ponos'.
Fra Ivica Jagodić podsjetio je da su vukovarski franjevci 1918. godine prikupili popis žrtava iz Vukovara poginulih u Prvom svjetskom ratu, a koji je pronađen tek 1991. godine u razrušenom oltaru Gospe Žalosne i na kojem se navodi da je oltar posvećen 'žrtvama toga rata'.
Dodao je da po završetku Drugog svjetskog rata za vrijeme komunističke Jugoslavije nije bilo moguće skupiti cjeloviti popis žrtava jer, naglasio je, takva bi djelatnost „u ono vrijeme bila opasna po život“.
„Ovo je naš način i naša želja da uključimo svu javnost u Domovini ili izvan nje, kako bi došli do konačnih podataka o stradalima“, rekao je vukovarski gvardijan, dodavši da se u inicijativu trebaju uključiti svi, pa i institucije.
Nepotpuni popis vojnih i civilnih žrtava, na kojem je 1145 imena, franjevci sami napravili
Sadašnji nepotpuni popis vojnih i civilnih žrtava, na kojem je 1145 imena, franjevci su sami napravili, dolazeći do imena poginulih i ubijenih hrvatskih branitelja i civila s vukovarskog područja iz različitih izvora.
Pripremili su i poseban obrazac za one koji će doći prijaviti osobe koje se ne nalaze na popisu s podacima o žrtvama i okolnostima stradavanja.
Fra Jagodić je izrazio žaljenje što u proteklih 26 godina hrvatske institucije nisu došle do konačnog popisa, no uvjeren je da ima dovoljno živih svjedoka, branitelja i civila, koji će svjedočiti o najtragičnijem vremenu vukovarske povijesti i žrtvama velikosrpske agresije u Domovinskom ratu.
Ovu franjevačku inicijativu podržavaju i Vukovarci, a dr. Dražen Živić, iz vukovarskog ureda Instituta Ivo Pilar, naglasio je da je cjeloviti popis važan i za hrvatsku povijesnu znanost.
„Istraživanja demografskih i ljudskih gubitaka u Republici Hrvatskoj u proteklih 25 godina dala su dosta važne spoznaje, no činjenica je da precizan popis poginulih, ubijenih, nestalih i umrlih zbog posljedica rata ne postoji ni za Hrvatsku niti za Vukovar“, upozorio je dr. Živić.
Na popisu radi i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, dodao je, ocijenivši kako još postoje mnoge praznine koje su rezultat „nečega što bismo mogli nazvati neradom institucija“.
Naglasio je da se podatci o žrtvama nisu prikupljali na jednome mjestu po identičnom obrascu, pa smatra da će inicijativa vukovarskog Franjevačkog samostana pomoći da se približi konačnoj brojci. No naglašava kako ta inicijativa ne smije zamijeniti rad državni institucija ni znanstvenih ustanova glede tog pitanja.
Dio arhiva o stradalima na području Vukovara u Srbiji, kao arhivi JNA-a i drugih srbijanskih institucija
Dodao je kako je situacija s braniteljskim žrtvama nešto bolja, no kod utvrđivanja civilnih žrtava postoje velike praznine, a pojedini arhivi o tome još su djelomično ili potpuno nedostupni. Živić je pri tom naveo institucije poput Državnog odvjetništva, Ministarstva obrane, Ministarstva zdravstva i drugih.
Podsjetio je kako su se ratna stradanja događala u najtežim trenucima suvremene hrvatske povijesti uslijed velikosrpske agresije, u vrijeme kada mnoge državne institucije Republike Hrvatske još nisu bile ustrojene, ali, kazao je, začuđujuće je kako u vremenu potom, kada se hrvatsko društvo razvilo i demokratiziralo, nije moguće doći do podataka.
„Drugo je pitanje što je dio arhiva o stradalima, u Srbiji, kao arhivi JNA-a i drugih srbijanskih institucija", kazao je Živić, izrazivši bojazan da ti arhivi za Hrvatsku ne bi zauvijek ostali zatvoreni.
Djelatnik Instituta Ivo Pilar u Vukovaru dr. Dražen Živić također je rekao kako se do sada u akademskoj i široj javnosti baratalo s brojkom od 1700 žrtava u Vukovaru, i to do 18. studenoga 1991. godine.
Međutim, kazao je, pred Haškim sudom u postupku protiv „vukovarske trojke“ (oficira JNA Veselina Šljivančanina, Miroslava Radića i Mile Mrkšića) uzet je podatak od 1739 poginulih i ubijenih u Vukovaru, no još su nepoznati podaci koliko je stradanje stanovništva koje je rat provelo na području Vukovara koje je bilo okupirano i nije bilo pod nadzorom institucija Republike Hrvatske.
Također, još uvijek je nepoznata sudbina mnogih nestalih, rekao je procijenivši kako se s „puno pouzdanosti može tvrditi da se ukupni, izravni gubitci na području općine Vukovar kreću od tri do četiri tisuće osoba".
Gvardijan Franjevačkog samostana u Vukovaru fra Ivica Jagodić najavio je da bi u samostanskom okruženju, u dvorištu Pastoralnog centra sv. Bono, na samoj obali Dunava, bio izgrađen spomenik s popisom svih žrtava velikosrpske agresije koju su na Vukovar tijekom Domovinskog rata izveli pripadnici srpskih paravojnih postrojba i Jugoslavenske vojske (JNA), gdje bi hodočasnici, obitelji žrtava, rodbina, prijatelji i drugi mogli iskazati pijetet. (Hina)
