U zapisivanju stranih imena nije moguće dati jednoznačna pravila koja se mogu primijeniti na sve slučajeve jer način pisanja ovisi o pismu kojim je ime izvorno napisano, vremenu preuzimanja imena, udomaćenosti u hrvatskome jeziku te o jeziku posredniku.
Za imena iz jezika koja se ne služe latiničnim pismom preporuka je da se njihov zapis prilagodi izgovoru u hrvatskome jeziku. Dakle, zemljopisna imena iz korejskog jezika pišu se prema uobičajenom izgovoru u hrvatskome: Pjongčang, Pjongjang, Seul itd.
Pravopis.hr također navodi da se strana imena mogu pisati i prema transkripcijskim i transliteracijskim pravilima koja određuju ili sami ti jezici ili jezik posrednik, a to je najčešće engleski.
Mogući su dakle dvojni oblici: Pjongčang i Pyeonchang, Pjongjang i Pyongyang, Seul i Seoul.
Koje god rješenje odaberemo, bitno je da budemo dosljedni. Ako prema hrvatskom izgovoru pišemo Pjongjang i Seul, onda prema istome pravilu trebamo pisati i Pjongčang, a ne Pyeongchang.
