Petrinja i Sisak razrušeni su gradovi: "Žalosno jako... Ovo kad vidim, tu sam odrastao... Ne mogu više"

Dan nakon snažnog potresa građani Petrinje obilaze svoje domove. Šetnja je to gradom od kojeg nije puno ostalo. "Žalosno jako... ne mogu više, ne mogu više... idem. Ovo kad vidim... mislim... tu sam odrastao, ovo kad vidim, ovo je...", kaže Borivoj Davidović.

Pročitajte i ovo EMOTIVNI ISTUP Liječnica iz Siska o herojskoj borbi s posljedicama potresa: "Mršavi vrijedni dečko u trenu se pretvorio u pravog superjunaka" Redaju se tužne priče Hladne noći u Strašniku za stradale u potresu: "1991. smo svi bježali, ali onda smo našli mir... Ovdje nema mira, samo strah"

Gotovo da nema građevine koja nije oštećena. O razmjerima katastrofe svjedoče snimke iz zraka.

Sve što je gospođa Tatjana spasila iz svog doma stalo je u nekoliko vrećica. "Tu živimo, to je naša kuća. Unutra je sve urušeno. Vratili smo se nakon '91. i sad nema ništa više...", kaže petrinjska liječnica Tatjana Vrga. "Ne smijemo ući u zgrade, čekamo sada da dođe netko tko će nam objasniti što ćemo, gdje ćemo", kaže pak njezin sugrađanin Ivica Kosijer.

Noć su proveli kod prijatelja, u sportskim dvoranama, automobilima, drugim gradovima. Neke su obitelji smještene u vojarnu, a neki to ipak ne žele. Marica Pavlović kaže kako znaju da mogu otići prespavati u vojarnu, ali im je teško ostaviti kuću.

Ipak, službe upozoravaju da građevine treba pregledati! "Da se što prije polijepe crvene naljepnice koje označuju građevine u kojima više nije primjereno boraviti, jer puno ljudi u centru ne želi izaći iz njih", kaže jedan građanin. 

Agoniji za ove ljude i dalje nema kraja. Tlo se i dalje trese. "Ne možemo više ni spavati, ljudi će se razboljeti, stvarno je teško izdržati cijelu noć, sjediš i čekaš kad će se zatresti", kaže Zoran Raić. 

Dario Gauš, zamjenik zapovjednika JVP-a Rijeka, kazao je kako su sinoć pretraživali objekte radi pronalaženja eventualno zaostalih osoba, ali nisu nikoga našli. "Radili smo i na uklanjanju nestabilnih dijelova objekata, što zapravo radimo i danas."

U pomoć Petrinji stigli su ljudi iz cijele zemlje, ali i šire. Milan Kroflić iz Austrije kazao je kako su ponudili pomoć, a Blanka Kroflić kaže: "Danas je već puno puno, puno bolje nego jučer. Ostat ćemo dokad nas budu trebali."

Da građani, ali i svi oni koji im pomažu ne ostanu gladni - brinu se ugostitelji iz kuhinje na kotačima. Stalno pristižu i donacije. Građani dolaze po najpotrebnije."Došla sam i po vodu i po neke jorgane. trebala bi i krevet, ako bih nekog primila nemam krevet u sobi... nema što mi ne treba.. ", rekla je Petrinjka Josipa kroz suze. A svima ovih dana najviše treba - smirivanje tla.

Sisak bije novu bitku

Pomoć pristiže i Sisku, koji se počinje obnavljati po tko zna koji put u povijesti. Siščanima su u genima bitke i ratovi, ali je ova bitka ipak nešto drugačija. Sisak se osjećajem vratio u 1990., samo što je podrum zamijenio park.

"Ne znate koliko će udariti, kad će udariti, jučer smo proveli dan u parku do 17 sati, a onda smo se sklonili u šator kod prijatelja", rekla je Vlasta Ostrman. A više kao šator izgleda sisačka bolnica. Samo za hitne pacijente. Ravnatelj bolnice Tomislav Dujmenović kazao je kako je u večernjim satima negdje oko 25 bolesnika došlo iz Petrinje i Gline. 

Prihvatni centar postala je sportska dvorana Brezovica, sa 150 kreveta. "Sad se osjećam bolje, sigurnije, a inače sa živcima sam loše, onda me u stanu strah. Na drugom sam katu, sve je demolirano, srušeno. Onda sam ja sama gurala taj ormar nazad jer mi je pao na ulazna vrata, da mogu van, nisam otad ulazila u stan... Zapravo jesam, kad sam došla danas od djece jer sam morala ići po lijekove", kazala je Mara.

Sisačka biskupija ostala je bez nekoliko crkvi, nažalost i bez jednog života u u onoj žažinskoj... Katedrala se sasula izvana... Damir Kunić, đakon u sisačkoj katedrali, kazao je kako iznutra isto katastrofa. "Mi smo ušli sinoć s vatrogascima izvaditi presveto i još smo uspjeli spasiti nekoliko kipova."

Jedan od najljepših hrvatskih mostova, gotovo stoljetni Stari most u Sisku, lomio se jučer iznad Kupe. Koja je uvijek ispirala sisačke rane; i one rimske i turske i domovinske. Ovaj put će biti teže jer je zemlja neprijatelj, a trebala je biti majka. Ni iz glazbene škole neće se neko vrijeme čuti ni tona.

"Mi smo u autu, cijelu noć, i bit ćemo danas cijeli dan. bit ćemo u autu, sigurnije nam je, kaže Ankica Narančić.

Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.

Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr