„Ako ona i ne razumije što ja radim, razumjet će svemir, jer ja sam siguran da postoji ravnoteža među zvijezdama, a onda će i ona razumjeti.“ To su riječi kojima je Budimir Šobat počeo razgovor o svojoj kćeri Saši. I nakon godina promatranja, liječničkih pregleda i psiholoških analiziranja nije poznato koliko osobe s autizmom razumiju svoju okolinu. Ponekad, kaže Budimir, na neke situacije Saša reagira kao netko tko je prisutan uvijek, a ponekad njezini kanali nisu otvoreni i ne mogu doprijeti do nje.
Pročitajte i ovo
LJUTITI MILE IZ LAKTAŠA
BiH je trebala otvoriti pregovore s EU-om, no Dodik je blokirao državu zbog posjeta premijera jedne zemlje
politička kriza
FOTO Gruzija na rubu kaosa, uz dramatiče prosvjede uslijedio i niz javnih ostavki: "Ovo sam već jednom vidjela, 2003. godine prije revolucije..."
Budimir Šobat sa svojom kćeri Sašom
Foto:
Nova Studio
Tijekom njezina odrastanja nije bilo dana, gotovo ni trenutka da se Budimir i Aleksandra nisu bavili sa Sašinim napretkom. Usprkos svemu, nisu izgubili životni optimizam.
„Mislim da smo i njezin tata i ja počašćeni živjeti s njom. Stvarno je nešto posebno. Treba joj samo nešto više vremena da joj se približiš i da te ona pusti k sebi“, rekla je Sašina majka Aleksandra Šobat.
Zbog životne situacije u kojoj su se našli Sašini roditelji postali su pravi borci za povećanje svijesti o autizmu. Budimir je pod povećalo javnosti došao prošle godine kad je oborio svjetski rekord u držanju daha na stopostotnom kisiku. Pod vodom, bez zraka, izdržao je 24 minute i 11 sekundi. Golem je to pothvat o kojem se moglo čuti u cijelom svijetu. Svaku akciju u kojoj Budimir sudjeluje pokušava povezati s autizmom kako bi se što šira javnost upoznala s tim stanjem.
Zanimljivo je što se u ovoj disciplini Budimir počeo natjecati tek s 48 godina. Uz veliku predanost radu, mnogi u njegovoj okolini vjeruju kako mu je i Saša pomogla izgraditi veliku mentalnu snagu koja je u ovom sportu prijeko potrebna.
„Ronjenje je specifičan sport gdje je mentalna snaga skoro jednaka fizičkoj. Možda u mlađim godinama ne bih bio ovako uspješan kao što sam sada. Uz mog sportskog trenera Ivana Drviša, Saša je moj najveći trener. Imam i sreću što imam suprugu s kojom sam kliknuo, i mi smo sada prvenstveno najveći prijatelji, onda roditelji, onda ljubavnici“, rekao je Budimir.
Aleksandra ističe kako nije mogla ni sanjati kako će se njezin suprug uspješno prilagoditi na život sa Sašom. Na dan njezina rođenja, kaže, Budimir se promijenio u sekundi.
„Više nije postojalo ništa, postojala je ona i načini kako da joj pomognemo i da ju podignemo na noge“, rekla je Aleksandra.
O ulozi oca u odrastanju djeteta s autizmom razgovarali smo i s Dijanom Jović Smajo, predsjednicom Udruge osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije te majkom djeteta s invaliditetom. S navedenom Udrugom surađuje i Budimir kroz radionice i predavanja na kojima iz perspektive oca progovara o važnoj ulozi očeva u teškim životnim situacijama.
„Svatko ima svoj problem i mora se nositi s njim, ne smije skakati društvu po grbači što jer ima problem, ti to imaš u svoja četiri zida. To govorim svima, i koji su imali probleme i koji nisu. Ako ja ovakav mogu izići van nasmijan, to je minimum koji moraš i ti napraviti. Učim i svoje sportaše koje treniram da moraju odvojiti svoje probleme. Ne osuđujem i zato mi je lakše, ne namećem svoje mišljenje i znam da ne smijem biti teret ovom društvu. Ako ne možeš činiti nešto veliko, onda bar ne možeš biti zločest“, rekao je Budimir.
Budimir i njegova supruga s Dijanom iz Udruge osoba s invaliditetom SMŽ-a povezali su se zbog istog cilja – da bi osigurali budućnost za svoju djecu. Kroz fondove Europske unije sagradit će mjesto za dom svoje djece koja će morati nastaviti život kada njih više ne bude. Prvo takvo sagradit će se u Hrastovici, blizu Petrinje.
„Inkluzivna farma bit će mjesto za svu djecu koja imaju poteškoće u razvoju jer želimo da kad izađu iz sustava obrazovanja imaju mjesto na kojem mogu kvalitetno provoditi svoje vrijeme, u skladu s prirodom. Sadit ćemo biljke, radit ćemo plastenike, jako puno toga planiramo, a sve kako bi naša djeca tu imala mogućnost života u nekakvoj stambenoj zajednici“, rekla je Dijana.
Saša Šobat
Foto:
Nova Studio
„To su projekti koje će Europska unija uvijek podržati jer idu u tom smjeru. Europska unija vrlo dobro radi na integraciji osoba s invaliditetom te na mogućnostima za njihov dostojanstven život“, rekla je Sašina majka.
S buđenjem svijesti o djeci koja moraju biti ravnopravni članovi našeg društva Budimir neće stati. Svaki njegov zaron nova je osobna borba, ali i pomoć da se za malene borce čuje u cijelom svijetu.
Sadržaj je napravljen u suradnji s Predstavništvom Europske komisije u Hrvatskoj koja u kampanji 'Zajedno za sigurniju EU' želi povećati informiranost o načinima na koje se EU nosi s globalnim izazovima u kojima štiti svoje građane.