U veljači ove godine dogodio se brutalni napad na zagrebačkoj Peščenici. Muškarac je gotovo usmrtio vlastitu suprugu pred očima djece! Mihaela je bila žrtva pokušaja ubojstva u veljači 2019. godine.

Galerija


"I stariji sin se uznemirio i vrištao. Ja sam u tom trenutku doživljavala udarce po glavi. Nisam uopće uspjela doživjeti u kojem su oni stanju, šoku. Meni se tek kasnije počelo slijegati što se zaista dogodilo", ispričala je Mihaela Ivković.

Vezani članci Nasilje nad ženom, ilustracija Zadranin nožem napao sestru svoje djevojke i ozlijedio je, uhitila ga policija Slika nije dostupna Zlostavljanje žena: 'Vezao me za radijatore, a zimi tjerao da spavam gola na balkonu'

"Dok me mlatio vani ispred auta, djeca su to sve vidjela, a kasnije kad me mlatio u gepeku, samo su čuli moj vriskove", kazala je. Ozljede su bile toliko uznemirujuće da smo ih morali zamutiti. Deseci krvavih rana na glavi. Rana i podljev ispod oka. Smrskana desna šaka. Samo nekoliko dana poslije, na drugom dijelu iste zagrebačke četvrti - još jedan napad!

Edina Dedić Fejzić žrtva je obiteljskog nasilja i majka žrtve obiteljskog nasilja.

"Pa kakav je to zakon!? On je moje dijete letvom tukao! Pa, ljudi moji, da je mene tukao s ovim, što bi bilo. On je moje dijete letvom! On je s njezinom glavom ovu letku odvalio od ograde! Ja sam zvala od pet sati policiju, nitko nije došao, ljudi, nitko nije došao!! Zašto nisu došli?! Moje dijete bilo bi u kući! Moje dijete bilo bi u kući! Ne bi bilo u bolnici! Moje dijete boji se izaći iz bolnice jer se boji ući u tu kuću prokletu!" kazala je uznemireno Edina.

Bivši suprug, osuđivani obiteljski nasilnik, toga je dana pretukao njihovo starije dijete. I to u vrijeme dok je ona bila na teškoj operaciji. Čula je što se događa i na svoju ruku izašla iz bolnice.

"Ja kad sam vidjela svoju kćer, mislila sam da je moj život gotov. Moje dijete je bilo krvavo, izubijano po glavi, ona se ovako tresla, i rekla mi je: 'Mama ja sam znala da ćeš ti doći.'"

Devet mjeseci nakon tih stravičnih događaja, u oba slučaja, nasilnici su u zatvoru. A žrtve i dalje prolaze agoniju. Ponovno proživljavaju stres - ispitivanja, svjedočenja, nadzore.

Mihaela više nema zavoje, a slomljena ruka samo je djelomično u funkciji. Od udaraca u glavu izgubila je dio sluha. Pokušava skupiti djeliće svog života i od njih skrpati novi. Kaže kako je i dalje u strahu bez obzira na to što je nasilnik u zatvoru. "Jednostavno taj osjećaj straha od onog trenutka rijetko kad prođe. Rijetki su trenuci kada mogu reći da se osjećam malo mirnije i sigurnije", kaže.

Unatoč traumi koju je preživjela, Mihaela se tijekom ovih mjeseci dodatno školovala, prekvalificirala se, našla novi posao i cijelo se vrijeme sama brine o dvoje djece. No sustav je, kaže, i dalje ne štedi. Štoviše, i zbog istog tog sustava strah ne jenjava. Ostala je šokirana kada joj je nadzornica iz Centra za socijalnu skrb rekla da unatoč svemu, kontakt s nasilnim bivšim suprugom mora održavati.

"Moram pisati njemu u zatvor i u slučaju da to ne činim, to može biti kazneno djelo. I mogu biti prijavljena i kazneno gonjena zbog toga", objasnila je Mihaela.

Bivši suprug u zatvoru je zbog pokušaja ubojstva Mihaele, ali i zbog narušavanja prava djece. Oni su, naime, sve to vidjeli i čuli, i bili prisutni dok je tata mlatio mamu. Usred bijela dana na parkiralištu ispred zgrade. Dobio je 4 godine i 10 mjeseci. Pred Mihaelom stoji dakle mogućnost od koje se i danas trese, da unatoč svemu istom tom nasilniku bude primorana voditi djecu na susrete u zatvoru.

Aktivistkinja za prava žena Sanja Sarnavka iz Zaklade Solidarnost kaže kako je to šamaranje žrtve. Sanja Sarnavka upoznala je i Mihaelu i Edinu. Tvrdi, ono što one sada proživljavaju dodatno traumatizira već traumatizirane žrtve.

Napad na ženu, ilustracija (Foto: Davor Puklavec/PIXSELL)
Sanja Sarnavka (Foto: emisija Provjereno) Foto: emisija Provjereno

"U Konvenciji o pravima djeteta, gdje stoji da dijete ima pravo na oca i majku - što je sasvim normalno i potrebno, ali čini mi se da se mnogi toga drže kao pijan plota i da ne razmišljaju o stvarnim posljedicama za dijete. Jer i u ovom slučaju i Mihaele i Edine, kojima je otac pokazao nikakvu sućut prema djeci", ističe Sarnavka.

Stručnjakinja za prava djece, sutkinja Lana Peto Kujundžić, tvrdi da takvo pravo uistinu postoji. Kao i izuzeci. "Ako je jedan roditelj suđen zbog narušavanja prava djeteta i kaznenog djela, itekako je važno promotriiti je li taj roditelj koji je u zatvoru ima kompetencije da bude roditelj i postoji li interes tog djeteta da to dijete viđa", napominje.

"Nitko me nije pitao želim li ići k njemu"

U Edininu slučaju, taj interes, barem kod starijeg djeteta, ne postoji. Nakon pretrpljenog nasilja od strane oca, djevojčica je pet dana ležala u bolnici. I to nasilje u obitelji nije bilo prvo.

"Ovo moji roditelji ne znaju. Ja sam proživjela svašta. To je čovjek koji je mene silovao, a silovanje ima rok zastare, pa za to nije ni osuđen jer je otišlo u zastaru. Urinirao je po meni, slomio mi dva rebra, slomio mi pola vilice. Djeca se, nažalost, svega toga sjećaju", kazala je Edina.

Edinin bivši suprug i bivši policajac sada je u zatvoru. Dobio je dvije godine. Edina kaže da je to najmanje što je mogao dobiti. Minimalna kazna za recidivista. Zašto? Ne zna!
Sadašnja kazna nije mu, dakle, prva u životu. Zbog obiteljskog nasilja već je robijao. I tada je njegovo pravo na viđanje bilo bitnije od svega što je obitelj proživjela tijekom godina nasilja.

Edina je u veljači ove godine kazala kako je morala djecu voditi jednom mjesečno njemu u posjetm i to kako se ne bi narušila njegova roditeljska prava.

"Da to nisam napravila, protiv mene bi bila podignuta kaznena ili prekršajna prijava", napomenula je. No Edinina kći nije željela posjećivati oca.

"Nitko me nije pitao da li želim ići kod njega ili ne želim. I nitko me nije pitao želim li uopće da on bude moj skrbnik, nitko to ne pita. Moram ići jednom mjesečno i to je točka. Ja ga. naravno. ne želim posjetiti. Mislim, tko bi htio posjetiti oca koji tuče vlastitu majku", kazala je Edinina kći.

Nakon posljednjeg slučaja u kojem je pretukao i dijete, Edina nije pismeno dobila rješenje o tome da mora voditi dijete, ali je, kao i Mihaela, dobila usmeno upozorenje. Mihaela je dobila i mišljenje Centra. Naime, isti je psiholog triput po pitanju viđanja djece donosio različita mišljenja.

Napad na ženu, ilustracija (Foto: Davor Puklavec/PIXSELL)
Mihaela Ivković (Foto: emisija Provjereno) Foto: emisija Provjereno

Prvi put Mihaela je lanjske jeseni prijavila muža zbog nasilja. Centar tada daje mišljenje da je otac u redu i da može viđati djecu. Nedugo nakon tog rješenja isti taj muž umalo ubija svoju ženu.

"Onda su donijeli odluku da se zabranjuju susreti s ocem. I sada, 9 mjeseci nakon svega isti psiholog daje treće mišljenje - da djecu treba voditi dva puta mjesečno ocu u zatvor", kazala je Mihaela. Zbog tog razloga ova se mlada žena obratila odvjetnici.

"Ona je tražila da se oni očituju o tome. Naime, oni su meni to rekli usmeno, telefonski, ali kad je odvjetnica tražila da se pismeno očituju o tome, to do dana današnjeg nisam dobila, a to je bilo u svibnju ili lipnju", kazala je Mihaela. Edinu je bivši muž čak i tužio!

"On mene tuži jer ja njemu ne dovodim djecu po pravomoćnoj presudi o razvodu braka, gdje on ima pravo svaku drugu subotu i srijedu viđati djecu", kaže Edina. Starije dijete, ono koje je pretrpjelo fizičko nasilje, za tu mogućnost ne želi ni čuti. Otac, premda u zatvoru, šalje pisma djeci.

"Dogodilo se jednom da je ona jednom došla iz škole, otvorila sandučić, vidjela njegov rukopis i dobila napad panike i završila na hitnoj psihijatriji", kazala je Edina, koja je ogorčena sustavom. Kaže da su, nakon napada u veljači, tek nedavno djeca pozvana na razgovor u vezi sa skrbništvom.

"Centar za socijalnu skrb je nakon 248 dana prvi put pozvao moju djecu da dođu na razgovor vezano za skrbništvo, a nitko ih u međuvremenu nije pitao kako su, vezano za činjenicu da je 15. 2. moj muž pretukao moju kćer. 248 dana, ponavljam!" kaže Edina.

U Edininu slučaju od prije nekoliko godina, odvođenje djece na susrete u zatvor nije nemoguć scenarij. Pa i kad se radi o obiteljskom nasilju. Sanja Sarnavka podsjeća na slučaj od prije 15-ak godina.

"Muškarac je ubio ženu i tri prijateljice. Hodao je po gradu i ubijao ih jer su one njoj pomogle da se razvede, i nitko nije reagirao. Nakon toga su oni njemu vodili djecu u zatvor dok se on nije ubio", kazala je Sarnavka.

Sutkinja za mladež Županijskog suda u Zagrebu tvrdi da u njezinim slučajevima nikada tijekom istražnog pritvora nije dopušteno viđanje s roditeljem nasilnikom. Kaže da se treba čekati pravomoćna presuda, a i tada odluci treba pojedinačno pristupiti. I to vrlo oprezno.

Napad na ženu, ilustracija (Foto: Davor Puklavec/PIXSELL)
Lana Peto Kujundžić (Foto: emisija Provjereno) Foto: emisija Provjereno

"Teška kaznena djela na štetu djeteta imaju posljedicu da ti kao roditelj nemaš prava vidjeti svoje dijete i nikada u tom dijelu ne bih rekla da počinitelj i žrtva kroz kazneni postupak kada onemogućavamo njihov kontakt, da mu kasnije to omogućavamo. Tu treba jako velika prosudba obiteljskog suda", kaže sutkinja Županijskog suda u Zagrebu Lana Peto Kujundžić.

Odgovor Centra za socijalnu skrb

Upitali smo o tome i Centar za socijalnu skrb. U nekoliko rečenica odgovora koji smo dobili - bit svega jest - da centar posreduje, a da je odluka na sudu. On je taj koji odlučuje, i to vodeći se najboljim interesom djeteta. No jesu li procjene centara ili sudova u takvim slučajevima uvijek najbolje?

Mihaela ili Edina ili svi oni koji su od bračnog partnera doživjeli nasilje odlukama se moraju voditi. Bez obzira na to bile one i same žrtve. Mihaela ne misli da je u najboljem interesu da djeca viđaju oca. "Da su drukčije okolnosti, da je on bio brižan i dobar otac, da je opljačkao banku, što na kraju ne bi utjecalo na djecu, pa u redu, djeca imaju pravo vidjeti tatu. S time, u ovom slučaju, kad su tako mala djeca, ja ih i ne bih vodila u zatvor, ne na takvo mjesto." Osobito, kaže, jer starije dijete, unatoč tome što je i dalje vrlo malo - zna i sjeća se događaja!

"Dođe sasvim novim ljudima koje nikad nije vidio, pokaže igračku i kaže tata tuče mamu, pa me ljudi gledaju zbunjeno i pitaju treba li što poduzeti, treba li mi pomoć ili zaštita", kaže Mihaela.

Edinino mlađe dijete, iako svjesno svega što se dogodilo, i dalje voli oca. Ima ga potrebu vidjeti. Edina je rekla, ako on to bude želio - vodit će ga. Samo zbog djeteta, koliko god je ta pomisao užasavala.

"Volim svoju djecu najviše na svijetu, ali nemojte me zatvarati u istu prostoriju s njim. Ne, ne želim biti u istom prostoru s njim, ja ne želim disati isti zrak kao i on", kaže Edina. Zbog istupanja u medijima neke žrtve nailaze na nerazumijevanje institucija. Pa i opomene jer su, kako kažu, svojim istupanjem kršile prava djece i otkrivale njihov identitet.

"Ako ja ne mogu govoriti i braniti svoju djecu, tko će to učiniti umjesto mene? Otac nasilnik ili Centar za socijalnu skrb kojem treba 248 dana da pozove moju djecu?" upitala je Edina.

"Ta kao pretjerana skrb da se djecu ne izlaže javnosti, a ta ista djeca su svjedočila nečemu već tako strašnome, a ustvari se na taj način ušutkava žrtva. Zbog čega? Konačno imamo žene koje javno s punim imenom i prezimenom i licem žele progovoriti o nasilju jer one se nemaju čega sramiti", kaže Sarnavka.

Nemaju se čega sramiti, ali imaju razloga strahovati. Ne samo za sebe već i za svoju djecu. Kako će se moguće nove odluke odraziti na njih? Hoće li djeca koja su svjedočila nasilju biti primorana doći roditelju nasilniku pred oči?

I prvi put i drugi put kada smo snimali ove dvije žene - obje su izjavile isto! Sad je teško, no što će tek biti kada oni izađu?

Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno

Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr