'No, da ću biti kamenovana i da sam se doslovce mogla vratiti kući u mrtvačkom sanduku nisam ni sanjala', ispričala je Ivana L. koja, tjedan dana nakon povratka još živi pod dojmom 15 najstrašnijih minuta u svom životu.
Pročitajte i ovo
Bila je smještena u Jasmin Hamametu, a s još tri prijateljice odlučila je zabaviti se u obližnjem kafiću.
'Izišle smo u latinoklub i plesale u društvu šest Talijana. Dobro je što su bili tamo, jer se ondje doslovce ne može izaći bez muške pratnje. Plesali smo na otvorenom dijelu diska i odjednom je prijateljica vidjela poveći kamen na svojoj nozi. Pomaknula ga je i krv je počela liptati, a gotovo istovremeno na nas su počeli padati komadi kamenih ploča odvaljenih 'pajserom', ispričala je svoje neugodno iskustvo Osječanka.
Sreća je bila, kaže, što je krak betonske ploče najprije udario u tlo, a potom u nogu, no ubrzo su se svi, pa i njih četiri, našli ispod stola, odakle nisu izlazile. Jauci, vriska i plač čuli su se, priča Ivana, sa svih strana, a kad se klub napunio kamenjem, posjetitelji kluba bacali su ga van. Uslijedile su dimne bombe i ulična tučnjava, no njih četiri uspjele su ući u taksi koji su umjesto uobičajena dva, platile 20 eura da ih odveze do hotela.
Naknadno se informirala da se nemili događaj zbio posljednjega dana ramazana te da je grad bio pun stanovnika iz okolice Alžira, gdje je stanje, kako joj je pojašnjeno, kritičnije nego u Tunisu.
'Čekale smo liječnika 40 minuta, no onda smo se sjetile da imamo pribor za prvu pomoć i nismo trebale liječničku intervenciju. Tek kad sam sletjela u Hrvatsku, kroz glavu mi je proletjelo što se sve moglo dogoditi. U jedno sam sigurna - u Tunis više ne idem. Znam da se mnogi odlično provedu, kao što smo i nas četiri do tog posljednjega dana, no ipak je ovo događaj zbog kojeg ovo ljetovanje doista smatram nezaboravnim', zaključila je Osječanka.
