VIDEO: Što sve strance čudi u Hrvatskoj

Japanka Akiko Hatayama, trenutačno živi u Splitu. Kad ne igra odbojku dane provodi šetajući gradskim ulicama, svakodnevno doživljavajući neobične izljeve simpatija spontanih Dalmatinaca. 'Tijekom dana vidim ljude kako sjede u kafićima i pomislim, ne bi li netko trebao raditi ovdje?!', čudi se disciplinirana sportašica, koja je u svojoj domovini navikla na red, rad i disciplinu. Stanovnik grada pod Marjanom postao je i Amerikanac Peter Kaiser, kojem kupovina na obližnjoj pjaci, uvijek iznova jamči pustolovinu.

Pročitajte i ovo Dno dna Okrutno iskoristio ljude u nevolji: "Nešto novaca je došlo, ali ovdje su novci zapravo otišli" Novi trendovi Njemačka više nije obećana zemlja za Hrvate: Ne dolazi ih više toliko, a još ih je više koji odlaze

U Hrvatskoj živi i engleski plemić

'Kad krenete po nešto na tržnicu, kao stranac, morate dobro paziti da ćete zaista kupiti ono po što ste došli',komentira stručnjak za odnose s javnošću, dodajući kako vještina komunikacije, kada su u pitanju bakice s tržnice, poprima sasvim novu dimenziju. Nešto manje pustolovnog duha, no jednako oduševljen Lijepom našom, jest i Francesco Bozzo. 'Vino je vino, voda je voda!', uzviknut će svojim karakterističnim i nadasve simpatičnim talijanskim naglaskom. Član Zagrebačkog simfonijskog orkestra još uvijek se ne može pomiriti sa činjenicom da Hrvati miješaju vino s vodom. Blagodati božanskog nektra nadasve cijeni i Sir Michael Bull. Pravi engleski plemić, zagrebačkom metropolom svakodnevno luta tražeći najnoviju inspiraciju za još jednu gastro kritiku ili možda novu knjigu.

'Kada sam izdao svoju prvu knjigu, izdavač mi je svaki mjesec isplaćivao honorar unaprijed, pomislio sam, kakva prekrasna zemlja! Ipak, on je bio izuzetak!', uz smijeh će reći britanski pisac, priznajući da iako je na svojim leđima iskusio 'hrvatsku stvarnost' i dalje misli da smo jedna od najudobnijih zemalja za život.

'Prvi put sam doživio ovdje da se vino pije sa kiselom voda, zapravo gemišt, ili škropec kako se veli. Kod nas s juga to ne postoji, vino je vino, a voda je voda! Sjećam se kad sam se vratio prvi put doma, i moj tata me pitao kako se jede, kakvo je vino. Ja sam mu odgovorio kako se tamo pije vino sa kiselom voda, a moj tata nije mogao vjerovati', prisjeća se kroz smijeh
Francesco Bozzi.

Akiko je sa smiješkom otkrila što joj se najviše sviđa. 'U Japanu, dečki su niski. Ja sam inače vrlo visoka Japanka, a mnogi dečki su niži od mene. No ovdje su muškarci visoki i to mi se vrlo sviđa.' Njen američki sugrađanin, također je podlegao lokalnom šarmu. Nema ljepšeg, kaže od Dalmatinske ćakule.

'Ljudi se ovdje zaista trude razumjeti vas, to im dođe kao neka vrsta rebusa. U drugim zemljama takve stvari bi iritirale. Ako ne govorite njihov jezik savršeno pitat će se što uopće radite tamo. Ovdje je situacija drugačija', dodaje Peter.

'Ponekad kad čovjek živi u inozemstvu, uhvati ga nostalgija. Po ljeti odlazim u italiju, ali kad se vraćam, kad autom krenem za Zagreb, uvijek mi je lijepo, vraćam se doma u biti, ne?!', kaže Francesco.