U konkurenciju od čak 150 tisuća poduzeća iz 33 zemlje, Stjepan Šafran, vlasnik tvrtke specijalizirane za obradu metala, osvojio je prestižnu nagradu europskog poduzetnika godine.

Galerija


Nagrada je to koju European Business Awards, jedno od najznačajnijih poslovnih natjecanja u Europi, dodjeljuje već 20 godina, a za koju je Stjepana Šafrana i njegovu tvrtku nominirala Londonska burza.

"Znači da je moj dugogodišnji, pedesetogodišnji rad prepoznat i da je dao određene rezultate koji su negdje zabilježeni i zahvaljujući tome mi smo isplivali na površinu. Prema tome, to je sigurno za mene veliko priznanje", kaže Stjepan Šafran, europski poduzetnik godine.

Priznanje koje je, uz brojna druga priznanja, kruna rada poduzetnika koji je kao desetogodišnjak sanjao o svojoj radionici, a koju je u Zagrebu otvorio davne 1967. s tek 22. godine. I to iako je djed htio da ostane na zemlji u Brezničkom Humu i bavi se poljoprivredom.

No on je posudio novac i odlučio raditi ono što voli – strojnu obradu metala. Odmah je bilo jasno da nije pogriješio. Posao je kontinuirano rastao, rastao je i broj zaposlenih, i to u sve samo ne pozitivnoj poduzetničkoj klimi u bivšoj državi.

"Obrtnik nije imao zdravstveno osiguranje, nismo imali niti mirovinsko osiguranje, nismo smjeli zaposliti više od pet radnika, nismo smjeli imati prostor veći od 72 kvadrata, stroj veći od dva kilovata i da ne nabrajam dalje", kaže Šafran.

Ništa od navedenog nije ga pokolebalo. Restrikcije su s vremenom popuštale, pa je osamostaljenje dočekao već s 40 zaposlenih te među prvima, čim je zakon to dopustio, osnovao poduzeće. Danas tvrtka koju Šafran vodi stoji na više nego solidnim nogama.

U proizvodnim pogonima na dvije lokacije, u Odri i Brezničkom Humu, zapošljavaju 240 ljudi, proizvode između 2500 do 3000 proizvoda, najviše iz programa elektroopreme. Više od 80 posto proizvodnje izvoze, a veliki im je vjetar u leđa bio ulazak u Europsku uniju.

"Tada nakon nekoliko mjeseci mi smo dobili poziv od tadašnjih partnera iz Njemačke, Austrije i Italije da krenemo u zajedničke razvojne programe te da određeni dio proizvodnje preselimo iz Njemačke u Hrvatsku", ističe.

Ta se odluka pokazala ključnom u poslovanju.

"U godinu dana zaposlili smo 170 novih ljudi, napravili oko 15 tisuća kvadrata novih proizvodnih pogona, proširili tehnologiju, investirali", napominje.

Tako je umjesto poljoprivredne površine djedovina u Brezničkom Humu danas zavidan proizvodni pogon. No gospodin Šafran nije proglašen najboljim poduzetnikom samo zbog dobrih poslovnih rezultata.

Strogi žiri ocjenjivao je brojne druge kvalitete: kakav je vođa, kako motivira ljude, je li inovativan, kreativan i etičan. A bez svih tih osobina, uvjerava nas unuka Barbara, kojoj djed uskoro ostavlja obiteljsku tvrtku u rukama, ništa od svega čime danas upravljaju, ne bi bilo moguće.

"Poduzetnici koji se sada susreću s problemima ne mogu ni zamisliti kakvi su problemi bili tada. Opstati, i ne samo opstati već u svakoj fazi povijesti i sustava u kojem je firma poslovala izrasti još više, mislim da to malo tko može", ističe Barbara Vuković, financijska direktorica i članica Uprave.

Stoga i ne čudi što su mnogi zaposlenici uz ovog poslodavca i 40 godina. No ne samo da radnici ostaju uz njega, on je privlačan i povratnicima. Kristijan se u Hrvatsku vratio iz Kanade prije deset godina, a uvjete rada u tvornici opremljenoj najmodernijim strojevima, pa i robotima, opisuje jednakima onima u Kanadi.

"Tko želi raditi tu, može dobro živjeti u Hrvatskoj, bez problema", napominje Kristijan Kajić, šef proizvodnje i alatnice, koji Šafrana opisuje kao čovjeka koji ne samo da stalno uči i u proizvodnju uvodi inovacije već i kao osobu koja je spremna slušati puno mlađe kolege.

"Nove tehnologije koje njemu možda nisu toliko poznate, meni jesu, neke stare koje su njemu poznate, a meni nisu, tu dijelimo iskustva i znanja", dodaje Kajić.

To iskustvo i znanja prenose i na mlade, osobito na strukovnjake. I upravo je borba za promjene u strukovnom obrazovanju obilježila društveni angažman poduzetnika koji je dugo godina bio predsjednik Obrtničke komore.

Nažalost, zbog nedostatka političke volje sva njegova nastojanja na tom polju nisu urodila plodom.

"Od 1994. smo potpisali prijenos bavarskog sustava, njemačkog sustava strukovnog obrazovanja da se primijeni kompletno od slova A do Ž u Hrvatskoj, no ni danas nije ostvareno niti 30 posto", kaže Stjepan Šafran.

Uz nedostatak radne snage, ovaj problem poslodavcima postaje sve teži.

"Snalazimo se tako da ne gledamo što je po zanimanju, bitno je da je završio srednju školu. I onda počinjemo od početka. Dakle educiramo vlastitu radnu snagu i to nas strahovito košta", napominje europski poduzetnik godine.

No tvrtka je do danas uspješno prebrodila sve izazove, pa će i taj, a sve zahvaljujući poslovnoj filozofiji čovjeka kojega je europska poslovna zajednica prepoznala kao najboljeg na kontinentu.

"Imaš samo tri stvari koje moraš zadovoljiti da bi imao posla. To je da je kupac zadovoljan, da si na vrijeme isporučio robu, o kvaliteti se ne smije niti razgovarati, a kamoli da razmišljaš na drugi način, a o cijeni se dogovaraš", kaže Šafran.

Filozofija je to koja ostaje unuci i direktorici financija Barbari, trećoj generaciji u obiteljskom poslu.

"U budućnosti trebamo samo pametno razmisliti u kojem se smjeru kretati, i dalje nastaviti dugoročno razmišljati i ne fokusirati se ne samo na ekspanziju nego i na istraživanje i razvoj, razvijanje novih proizvoda, i ne bojim se", kaže Barbara Vuković.

Ne boji se ni djed, kojem je cilj i bio da tvrtka ostane u obiteljskim rukama. A ostaje u više nego dobrim rukama unuke koja se školovala na Harvardu, Berkeleyju i Londonskoj poslovnoj školi.