Nasilje u školama: Tko je kriv?

Brojka od 1.500 slučajeva nasilja u hrvatskim školama, koju je jučer otkrio ministar obrazovanja Željko Jovanović, zabrinjava sve - i njega, kao prvog čovjeka obrazovnog sustava i roditelje, koji se snalaze kako znaju i umiju.  No, budimo svjesni i toga - to su samo prijavljeni slučajevi, 'sive brojke' se mogu računati i u trostrukim vrijednostima.  I to je ono što duboko zabrinjava.

Pročitajte i ovo upala moždanih ovojnica Zbog meningitisa 11 djece završilo u bolnici, najmlađa beba ima 6 mjeseci: Liječnici upozorili roditelje na što pripaziti Zlostavljani dječak (11) Opačić o zlostavljanju u školi: Novo se nasilje moglo spriječiti!

>> Institucije se loptaju s građanima

Tko je kriv za porast nasilja među djecom i maloljetnicima po školskim hodnicima, wc-ima, na igralištima? Školska djeca? Tinejdžeri? Djelatnici škola? Roditelji? Ministarstvo? Politika? Stanje u društvu? Treba li u škole vratiti trajni ukor, mogućnost udaljavanja učenika s nastave, trajnu suspenziju? Češće slati prosvjetne inspekcije u akciju?

Hoće li nedavno uvedeni Zdravstveni odgoj barem donekle izmijeniti takvo zabrinjavajuće stanje u nadolazećim godinama? To nam ostaje tek vidjeti. Ali - što ćemo do tada učiniti ? Gurati priče pod tepih, jer 'djeca su se malo počupala, nije to tako strašno'? Reći djeci nasilnicima kako 'to nije u redu i neka to više ne rade'? Je li to dovoljno? Nažalost, u Markovom slučaju - nije bilo. A nije bilo dovoljno ni u brojnim drugim slučajevima nasilja, o kojima ste nam, potaknuti pričom o Marku, slali i još uvijek šaljete moj.report@novatv.hr. Jedno je sigurno - roditelji traže hitnu akciju nadležnih!

>> Opačić o zlostavljanju u školi: Novo se nasilje moglo spriječiti!

Tako nam čitatelj Neven piše 'Škole su pune sličnog nasilja, ali to se zataškava. Stradavaju učenici, nastavnici i nastava. Tko je odgovoran? Treba pooštriti zakone, zaštiti nastavnika u razredu za svako kršenje discipline definitivno. Jer inače ključ u bravu za većinu škole. One postaju odgojno opasne i kvare djecu.'

Čitateljica Marija piše o slučaju zlostavljanja njenog sina. 

'Mog sina su prije dvije godine usred bijela dana pretukla petorica prijatelja iz škole, kojima to nije prvi slučaj. Bili smo na jednom ročištu i ništa više. Prijetili su mi se, jer sam ih prijavila, a dan danas oboje imamo nesanicu i moram ga voditi psihijatru, jer ne spava. Nije mi jasno što se događa i dalje nitko nije poduzeo ništa. Ne mogu to prihvatiti!'

I  čitateljica Renata, također majka zlostavljanog djeteta, upozorava i na problem roditelja zlostavljača 'Mučno mi je čitati ovakve priče, zato što je to prolazio i moj sinu osnovnoj školi, a nastavlja se i u srednjoj. Nažalost, roditelji uvijek stanu u zaštitu svoje djece zlostavljača i "ne možete im ništa". Samim tim razočaranje je još veće, jer ne možete adekvatno zaštiti svoje dijete,svaki dan u školi je mučan i za dijete i za nas roditelje, koji zlostavljano dijete čekamo kući. Pitam se da li roditelji doista misle kako su im djeca bezgrešna i nedodirljiva ? Pitam se kako bi se oni postavili da moje dijete zlostavlja njihovo? Beskrajno mi je žao svakog djeteta, koje zbog pojedinaca nema bezbrižne dane u školi. Vama koji ste započeli ovu temu svaka čast,a nama zlostavljanima samo snage da prebrodimo, jer prave pomoci NEMA.' 

>> Nasilje u školi se nastavlja: 'Hoćeš da ti sad glavu gurnem u školjku?'

Na bešćutnost okoline i izostanak prave reakcije upozorava i čitateljica Kristina, koja nam je ispričala kako je u kvartu naišla na grupicu maloljetnika, koji su maltretirali još mlađeg dječaka. 'Zaprijetila sam im, pa su pobjegli. Kasnije sam to ispričala prijateljici, čija djeca pohađaju tu osnovnu školu, a ona mi je na na moj opis dječaka odgovorila:".....ma njega ti svi tuku"... Strašniji komentar nism mogla čuti !' Stoga se Kristina pita - ' Kako da djeca normalno reagiraju u takvim situacijama, ako se roditelji ovako bešćutno ponašaju?'

Javio nam se i čitatelj, koji je prolazio situaciju sličnu Markovoj. 'Nažalost, bio sam jedan od onih izoliranijih u osnovnoj školi, pa sam znao biti na meti nasilnika, tako da točno znam što taj dječak prolazi i znam kako se osjeća, kad mora sa strahom u školu, a u školi nikog briga za to'

Priču o nasilju u školama pratimo i dalje. S komentarima i prijedlozima i vlastitim pričama, koje želite podijeliti s javnošću šaljite na moj.report@novatv.hr

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook