Jedan krivi potez bio je dovoljan da se bezazleno kupanje nekoliko mladića pretvori u tragediju. Život je u rijeci Dravi nakon skoka s obale izgubio 14-godišnjak s područja Međimurja.
“Mladići su precijenili svoje mogućnosti i nažalost jedan od njih je malo dalje otplivao, otišao je u glavni tok rijeke i taj ga je tok povukao pod vodu i on se nažalost utopio”, rekao je Radovan Gačal, PU Međimurska.
Jer iako se na prvi pogled ne mora činiti tako, voda skriva brojne opasnosti virove, usjeke, raslinje i nagle promjene dubine upozoravaju oni koji sudjeluju u opsežnim potragama.
“Rijeke su ustvari najopasnije voda. Zato što su brze, izuzetno hladne, i mogu šokirati. Vi skočite u vodu, dolazi do šoka tijela, i dolazi do gubitka zraka, straha, panike i počinje utapanje”, rekla je Silvana Radovanović iz Hrvatskog crvenog križa.
“Naizgled površina može biti mirna, a ispod postoje struje, jednostavno koje će osobu pogotovo ako je neiskusan ili izmoren od vrućih dana dovesti u životnu opasnost”, rekao je Matija Kranjčević, pročelnik Stanice Karlovac HGSS-a
Ovo je treći slučaj utapanja ove godine.
“Naša preporuka policije je da se takva divlja kupalište ne koriste”, rekao je Radovan Gačal, PU Međimurska.
“Te opasnosti su na neuređenim kupalištima tamo gdje ne postoji stalna spasilačka služba, ajmo reći najveći faktor koji sprječava taj rizik”, rekao je Matija Kranjčević, pročelnik Stanice Karlovac HGSS-a.
Međutim, iz Crvenog križa, gdje zahtjevnu obuku prolaze i spasioci, upozoravaju da problem u praksi čini hrvatska regulativa.
“Obučeni su kroz našu edukaciju da znaju prepoznati opasnost, pružiti prvu pomoć i ono što je najvažnije jest prevencija. I ove godine će ih biti oko 450 do 500, ali sve ovisi o tome hoće li ih koncesionari angažirati jer ne postoji zakonska obveza da koncesionari zapošljavaju spasioce”, rekla je Silvana Radovanović, voditeljica službe spašavanja života na vodi HCK-a.
Da su građani sigurniji u njihovoj prisutnosti, u devet godina rada više je puta svjedočio i Luka.
“Uvijek moramo biti spremni na sve, gledati sve, najveća stvar je ophodnja, nadzor svega, šetati okolo, gledamo vodu, imamo dalekozor, uvijek smo pokriveni svime”, rekao je Luka Đurkan, spasilac na Bundeku.
Iako se percipiramo kao zemlja plivača procjenjuje se da između 40 i 70 posto djece ne zna plivati.
Ono što je najviše žalosno jest da mi u okviru kurikuluma za osnovnu školu nemamo obavezu obuke neplivača. Često naši klinci izlaze iz osnovne škole da ne znaju plivati, a utapanje je drugi uzrok smrti djece”, rekla je Radovanović.
Stoga se sve više njih uključuje u edukacije. U prošloj godini zabilježeno je 119 slučajeva utapanja u kojima je 99 osoba smrtno stradalo.
