Radio je u policiji, ali je široj javnosti poznat kao crtač stripova, ilustrator, dizajner i voditelj strip-radionica.
Pročitajte i ovo
"Izrađivao sam fotorobote od 1992. do 2016., kada sam otišao u mirovinu. Iako sam to radio u okviru svog policijskog posla i nikada nisam dobivao nikakve dodatne naknade za to, u Zagrebu je bio čovjek koji je fotorobote izrađivao kompjutorski i imao službeno vozilo, laptop, razne dodatke. Njemu je trebalo oko šest sati da nacrta fotorobot s pomoću računala, a ja sam to napravio u vremenu između 20 i 45 minuta. Ispitanika, dok je još u šoku, pita se kakve je primjerice oči imao napadač, a u bazi računala dva su milijuna predložaka. Računalni programi sjajna su ideja, no vrlo neupotrebljivi u praksi", kaže Barinić za Glas Slavonije.
Iako današnji fotorobot osobe za kojom traga policija izrađuje uz pomoć računala, pomoć “umjetnika” još je potrebna. Za izradu fotorobota, odnosno portreta, osposobljeni su policajci u četiri hrvatske Policijske uprave, i to u Osječko-baranjskoj, Zagrebačkoj, Splitsko-dalmatinskoj i Primorsko-goranskoj.
Portreti se izrađuju u prisutnosti svjedoka na temelju opisa, a pritom se koristi program Adobe Photoshop CS5. U proteklih pet godina desetak objavljenih portreta pridonijelo je pronalasku počinitelja, doznaje Glas Slavonije iz Ministarstva unutarnjih poslova.
Olovka, gumica i šiljilo obvezan pribor
"S obzirom na to da sam bio policajac, ispitivao bih svjedoka o svemu što je važno za kriminalističku obradu, a nerijetko se tako došlo i do lažnih iskaza. Najvažnije je u tom poslu da se žrva prvo malo oslobodi u nevezanom razgovoru i stekne povjerenje. Olovka, gumica, šiljilo i papir osnovni su pribor. Tih 20 minuta do dva-tri sata maksimalno vrijeme je da se napravi fotorobot. Prvi sam fotorobot radio tri ili četiri dana jer je osoba s kojom sam razgovarao zadobila tešku ozljedu glave, pa se naprezala i često padala u nesvijest. Realno vrijeme je od pola sata do 45 minuta. Napravio sam oko 600 fotorobota, a četiri sam čak i prodao. Ljudi koje sam crtao pronađeni su, pa su ih željeli imati, a neki od njih su ih otkupili ", dodao je Nenad Barinić, koji kaže da nipošto nije lako sjetiti se lika napadača.
Što pamte žene, a što muškarci
Kako priča, žene na osobama zamjećuju ono što muškarci ne zamjećuju.
“Žene prvo što vide jest cijev oružja, nož i slično, potom usne, pa oči i obvezno guzu napadača na odlasku. One bolje pamte i odjeću, na primjer je li markirana i odgovara li odjeća stasu napadača. Muškarci obično primijete klempave uši, prorijeđenu kosu i, ako postoji, velik trbuh. Sve se razlikuje od slučaja do slučaja”, kaže Barinić.
Dodao je da je bilo primjera kada bi svjedoci zapamtili samo izraz lica ili način kretanja, držanja tijela, oblik glave, odjeću ili obuću osobe koja se traži. “U jednom slučaju osoba je bila dizajner obuće. Bila je na zemlji i tako je opisala način šivanja i sklapanja obuće te materijal da je počinitelj pronađen”, ispričao nam je Vukovarac.
Nakon što je otišao iz MUP-a, njegove usluge često traže privatne osobe izvan Hrvatske.
