Ivica Brkljača kaže da bi jedno od njegovih predizbornih obećanja bilo da će do kraja mandata potpuno ukinuti porez na dohodak i to bez povećanja javnog duga.
Pročitajte i ovo
Objašnjava da država od poreza na dohodak ubere svega oko 12 milijardi kuna, što je tek nešto više od tri posto BDP-a. Uvjeren je da se u četiri godine mandata može pronaći prostor zamrzavanjem rashodne strane proračuna, a bez famoznih rezova.
Njegov post prenosimo u cijelosti:
Kad bih ja „došao na vlast“ i bio recimo ministar financija, moj bi program imao svega nekoliko ključnih točaka; ciljevi bi bili formulirani tako da budu lako mjerljivi, izazovni, a dostižni.
Jedan od najupečatljivijih ciljeva ili obećanja svakako bi bio slijedeći: „Do kraja mandata posve ću ukinuti porez na dohodak!“. I to bez povećanja javnog duga – ha, beat that! :)
Razloga za takav cilj je više. Prvo, oporezivanje rada jedan je od najštetnijih poreznih oblika uopće. Totalno mi je suludo da on uopće postoji, a kamoli da se oporezuje progresivno i visokim stopama, što je slučaj u Hrvatskoj i europskim zemljama. OK je ako želimo solidaran mirovinski i zdravstveni sustav, dakle neka doprinosi ostanu (bilo bi i tu promjena, ne brinite :) ), no sami porez na dohodak – postaje prošlost.
Hrvatski porezni sustav tako bi po nečemu (dobrome) postao prepoznatljiv, što sada po ničemu nije. Kakav flat tax što su brojne zemlje Nove Europe uvele pa rastu brže od drugih, kakvo rumunjsko ukidanje poreza na plaće u IT sektoru i sl. – NITKO ne bi plaćao NIKAKAV (0%) porez na dohodak.
Konačno, razlog za tako formuliran, a značajan cilj koji bi donio silne pozitivne efekte, je zapravo zato što je relativno lako dostižan! U Hrvatskoj se od poreza na dohodak prikupi svega oko 12 milijardi kuna, što je tek nešto više od 3% BDP-a. Dakle, u četiri godine mandata može se pronaći potreban prostor u proračunu: ne čak ni famoznim velikim rezovima, već samo zamrzavanjem rashodne strane proračuna tj. sav rast prihoda koji prati nominalni rast BDP-a iskoristio bi za navedeno porezno rasterećenje.
Uopće ne sumnjam da bi cilj bio ostvaren i prije kraja mandata, a rezultati bi bili spektakularni (malo zvučim k'o Trump). :) Hrvatska, jedina zemlja EU koja ne oporezuje rad: balkanski tigar u nastajanju. :)
Drugi četverogodišnji mandat, koji bih tražio od birača na temelju isporučenih rezultata u prvom mandatu, imao bi svoj jednako ili nešto manje atraktivan glavni cilj: imati najnižu stopu poreza na dobit u EU! Recimo da budemo samo malo bolji od Estonije (koja ima 0% poreza na dobit i 20% na isplaćenu dobit – mi uvedemo 15% na isplaćenu dobit i to je to).
Razloga je opet više. Prvo, Hrvatskoj kronično nedostaje kapitala, a u zemlji koja nema puno kapitala, ni plaće i životni standard ne mogu biti visoki. Hrvatska mora privući strane investitore i njihov kapital (trenutno nas zaobilaze u širokom luku), a jedan od najboljih načina (ne i dovoljnih uvjeta) su niski korporativni porezi.
Neka istraživanja pokazala su da upravo snižavanje poreza na dobit najblagotvornije utječe na dinamiziranje gospodarskih aktivnosti, a što je Hrvatskoj prijeko potrebno jer brzinom rasta zaostaje za usporedivim zemljama.
Opet, cilj je više nego dostižan: Hrvatska od poreza na dobit skupi svega 7-8 mlrd. kn ili oko 2% BDP-a (nema "baze" koju možeš oporezivati).
Nakon dva mandata, da ništa više ne napravim, ostavio bih zemlju dinamičnog gospodarstva koja je poznata po tome da nema poreza na dohodak te da ima najniže stope korporativnog poreza u EU. A sve to samo zato što sam u 8 godina pronašao „ušteda“ u proračunu od strašnih 5% BDP-a. :)
Hrvatskoj malo treba da postane puno bolje mjesto za rad i život, samo joj treba vizija i spremnost na promjene.
p.s. Šteta što zapravo nemam političkih ambicija, zar ne? :D No zato moj vrli plan može slobodno preuzeti tko god hoće. :)
