Je li Petrokemija sad spašena?
Pročitajte i ovo
Napravit ću jedan ispravak netočnog navoda. Nije se država riješila Petrokemije, nego je država priremeno riješila problem Petrokemije.
Dali ste je na upravljanje Ini i PPD-u, da oni budu većinski vlasnici.
U nadi da će transformacija jednog razmišljanja, kako voditi firmu, dovesti do tog da Petrokemija iz gubitaša postane dobitaš.
Iz iskustva proteklih godina, bilo bi bolje da država nema utjecaj na Petrokemiju, jer svake godine stotine milijuna kuna moramo kao porezni obveznici vraćati.
Zato smo u menadžment i u vlasničku strukturu uveli vlasnički kapital sa jednim drugačijim pristupom poslu i vođenju firme, u nadi da ćemo ovim investicijskim ciklusom koji će startati već iduće godine, privesti kraju i jednu tehnološku transformaciju u prvoj fazi sljedeće godine, a nakon toga osposobiti Petrokemiju za tržište.
Petrokemija će morati tržišno funkcionirati. Podrazumijeva li to manji broj radnika?
To znači da programom restrukturiranja koji je prošao prednotifikaciju, kojem je verificirana državn potpora, regularna, više neće biti upliva države u Petrokemiju sljedećih 10 godina.
Pretpostavljam da će novi vlasnici ići za profitom, smanjenje broja radnika je otvorena opcija?
Bude li odluka menadžmenta takva i trgovačko duštvo se vodilo postulatima tržišne ekonomije vjerojatno će jedan broj radnika morati otići.
Već sljedeće godine?
Već sljedeće godine.
Za Petrokemiju znamo tko su vlasnici. Tko danas upravlja Uljanikom, predsjednik Uprave i član Uprave podnio je ostavku. Tko vodi tu tvrtku uopće?
Trenutno imamo jedan zrakoprazan prostor, ali imamo formirani nadzorni odbor, želju i nadu da postojeći nadzorni odbor u vrlo kratkom vremenu odabere novi menadžment. Istog trenutka kada novi menadžment bude formiran ja ću ih pozvati na sastanak u Ministarstvo.
Nadate se sljedeći tjedan?
Ja sam siguran da će se to dogoditi sljedeći tjedan.
U nadzornom odbroru su radnici, država tamo nema ljude. Radnici će tamo odabrati nove ljude koji će trebaju spasiti Uljanik. Znači li to da je odgovornost na radnicima, ali ne na državi u ovom slučaju?
To znači da su nadzorni odbor izabrali vlasnici, to znači da će vlasnici postaviti i novi menadžment. Država u ovom trenutku participira u jednom dijelu vlasništva i onog trenutka kada vidimo kooperativnost država će se, kao i kod Petrokemije, uključiti u proces restrukturiranja.
Koliki bi bio taj plan restrukturiranja? Negdje se već spominje oko 5 milijardi kuna.
Sve one garancije koje su izdavane kada bi danas došle na naplatu, to bi danas bilo oko 4,3 milijarde, sveukupni dug Uljanika je oko 4,9 milijardi, ali ja ponavljam ono u što sam siguran - kontinuitet brodogradnje je tamo neophodan, ali u ovom obliku ili nešto smanjenom obliku to će odlučiti vlasnici, dakle nova uprava.
Znači li to manje brodogradilište, prenamjenu zemljišta i da je to jedina nada za opstanak?
Odluku će donijeti uprava društva u sinergiji s lokalnom, odnosno područnom samoupravom. Mi nismo ti koji će pritiskati bilo kakav model ili model kakav su zamislili oni koji su dionici restrukturiranja.
Do sad je svaki porezni obveznik ove zemlje dao 600 kuna za Uljanik. Je li tu kraj ili će toga biti još?
Mi smo takvom modelu rekli stop, rekli smo da svaki brod koji se bude ugovarao mora imati svoj posebni račun i svi oni predujmi i krediti koji će se dizati za završetak tog broda morat će biti u strogom nadzoru i monitoringu i ovakvoj filozofiji ugovaranja brodova došao je kraj. Koliko će nas to sve skupa koštati da bi sanirali postojeće trgovačko društvo i probleme i da bismo došli u situaciju da opet u sljedećih 10 godina državi onemogućimo bilo kakav posjek, to znači trošenje novca poreznih obveznika moramo notificirati program restrukturiranja, usvojiti ga i početi.
U najidealnijim uvjetima kada bi mi mogli znati tko je strateški partner i kada bi se to trebalo dobiti od strane Europske komisije?
Ako će se poštivati stav i ingerencija ministarstva mi bismo rado gledali odvojeni problem u Rijeci i u Puli. Mi u ovom trenutku zajedno s Europskom komisijom čekamo verifikaciju koje je to trgovačko društvo u problemu, da li je to cijela Uljanik Grupa, Uljanik d.d. ili brodogradilište svjesni činjenice da onim modelom kakvim je bila zamišljena transformacija društva u prvom segmentu nismo mogli dobiti suglasnost EK jer je restrukturiranje 3. maja završilo krajem 2017. godine i sljedećih 10 godina posjet države u brodogradilište je nemoguć.
Idemo na treću temu, baš neugodnu za hrvatsku Vladu. Na ljestvici konkurentnosti Hrvatska je pala, sad smo 58., bili smo 51. prošle godine. Hladan tuš. Investitori koji čitaju to izvješće Svjetske banke sigurno će pogledati neku drugu zemlju iz regije jer mnoge su bolje prošle.
Morate se u toj analitičkoj percepciji malo potruditi i gledati te brojke na jedan drugačiji način. Cijelo naše okruženje, ono kako mediji pretendiraju da je cijelo okruženje raslo, a Hrvatska pala jednostavno nije istina. Sve te zemlje koje su nas pretekle, pretekle su nas unazad dvije godine. U ovoj godini pretekle su nas Turska, Belgija, zemlje koje nisu dio našeg okruženja. Na ljestvici je pala Mađarska, pala je Slovenija, pala je Italija, Crna Gora.
Rasla je Albanija, rasla je Makedonija, Rusija. Znači da Svjetska banka ima krivi izračun?
Ne. Metodologija je vrlo poznata, mi smo se popeli na toj ljestvici za 0.34 poena, prošle godine rasli smo 0.05. To samo znači da smo u ovoj godini na pragu neke transformacije, da ćemo od 2019. godine u dva najlošije ocijenjena indikatora napraviti maksimalni pomak. To znači da ćemo već u 4. mjesecu sljedeće godine imati elektroničko pokretanje biznisa.
Samo mi objasnite kako je 58. bolje od 51.
Ja to nisam tvrdio. Ja ispravljam netočni navod medija da je cijelo okruženje raslo, a mi smo pali. Dakle, cijelo okruženje Hrvatske je palo.
Svjetska banka je jasno rekla da smo lošiji.
Ali smo u pokazateljima i indikatorima za 0.34 poena rasli spram onih koji to rade najbolje.
Kod vas je manje više.
Nekada je.
