Kako piše Glas Istre, zakonski temelji za takvu praksu su postavljeni, ali ona neće odmah zaživjeti jer još uvijek vrijedi stara lista lijekova, odnosno nije utvrđena ona po kojoj će se znati koji su to lijekovi besplatni, a za koje će pacijenti morati pokriti dio cijene.
Dok se liste ne utvrde, ništa se neće promijeniti, ali bi već krajem rujna i utvrđivanje lista, kako najavljuje ministar zdravstva Neven Ljubičić, trebalo biti završeno.
Tada će pacijenti besplatno dobiti lijek s jedne liste, a nije isključeno da na njoj budu dva lijeka za istu bolest. Ukoliko ipak žele drugi lijek, koji se nalazi na dodatnoj listi, morat će platiti razliku u cijeni.
Iako se procjenjuje da će se na besplatnoj listi naći najmanje 50 do 60 posto generičkih lijekova, ministar Ljubičić tvrdi da nema nikakve prepreke da i originalni lijek bude besplatan ako nema alternativu ili ga njegov proizvođač odluči ponuditi po nižoj cijeni.
U praksi bi to značilo da pacijent koji želi lijek od, primjerice, 400 kuna, a može dobiti jeftiniji s liste A koji košta 300 kuna, mora doplatiti sto kuna, kolika je razlika u cijeni. Na taj način država bi na lijekovima uštedjela oko 300 milijuna kuna. Razliku će doplatiti sam pacijent ili njegovo osiguranje, ukoliko bude uplaćivao policu dodatnog osiguranja. Polica dopunskog osiguranja HZZO-a neće pokrivati razliku u cijeni lijekova, iako će i dalje vrijediti za preglede i boravak u bolnici.
Međutim, ministar ističe da nije riječ o štednji na štetu pacijenata, nego o mogućnosti da se taj novac preusmjeri u uvođenje novih, inovativnih lijekova. Na taj način na listu HZZO-a dolazili bi puno brže novi, skupi lijekovi, pa bi ih i pacijenti dobivali puno brže, a za njih ne bi plaćali. Ministar Ljubičić ističe da je već sada tako s nekim lijekovima za zloćudne bolesti koje su pacijenti čekali mjesecima, bolnice nisu imale novca, skupljale su se privatne donacije, a sada ih građani dobivaju puno brže preko HZZO-a.
Na te lijekove već je potrošeno oko 25 milijuna kuna, a planira se godišnja potrošnja od oko 150 milijuna kuna. Inače, Hrvatska godišnje na lijekove potroši oko 3,2 milijarde kuna iz proračuna.
Taj bi se iznos dodatno mogao smanjiti i uvođenjem novih cijena od početka sljedeće godine. Tako će generički lijekovi u Hrvatskoj biti 35 posto jeftiniji nego u tri europske zemlje (Slovenija, Francuska, Češka) na osnovi kojih se utvrđuje cijena.
Originalni lijekovi za koje je istekao patent trebali bi biti 20 posto jeftiniji, a oni za koje nije istekao deset posto jeftiniji. Dosad su originalni lijekovi bili 15 posto jeftiniji nego u tri europske zemlje, a generički 25 posto jeftiniji.
Paket zdravstvenih zakona donosi i obvezni sistematski pregled za sve građane starije od 50 godina svake dvije godine da bi se prevencijom spriječile sve učestalije bolesti krvnih žila, dijabetesa i slično. Ministar ne misli da će to dodatno zagušiti kapacitete domova zdravlja jer bi liječnici opće prakse trebali godišnje obaviti oko 400 takvih pregleda.
Na primjedbu da osim dvije liste lijekova zdravstveni paket nije donio ništa novo, odnosno ne znači stvarnu zdravstvenu reformu koja se najavljivala od početka mandata sadašnje Vlade, ministar Ljubičić kaže da se od promjena, odnosno poboljšanja sustava, nije odustalo, ali da one dolaze postupno i da se moraju ugraditi u sustav.
Kroz novi paket uvedene su osnovna lista, na kojoj će biti od 50 do 60 posto generičkih lijekova koji će biti besplatni, te dodatna, za čije će lijekove građani morati doplatiti razliku u cijeni. Liste će se utvrditi do kraja rujna Predsjednik Udruge hrvatskih pacijenata Mario Drlje kaže da novi zakoni nisu napravljeni po mjeri siromašnijih građana i onih koji su bolesni.
- Zakonom će se postići to da kod liječnika idu samo oni koji imaju novca. Kad se netko razboli, a liječnik preporuči lijek koji nije besplatan, doći će do prave obiteljske drame, procjenjuje Drlje. Ističe i da je zakon pogodan za spregu pojedinih liječnika i farmaceutskih tvrtki, a da su mu podršku dali Vladini socijalni partneri, sindikati i poslodavci.
- Nisam htio sudjelovati u izradi tih zakona jer se stalno govorilo o troškovima po pacijentu, ali nitko nije htio govoriti koliki je trošak po zaposlenom u zdravstvu, napominje Drlje.
