Krenete u Bjelovar i završite u susjednoj županiji - sve zbog jednog slova

Što se tiče naziva mjesta, nema nam druge nego upamtiti gdje se koje nalazi i kako se točno zove, bez prilagođavanja vlastitom govoru. Nisu isto Vrbovac i Vrbovec, Brestovac i Brestovec, a Svetu Nedelju nećemo preimenovati u Nedjelju jer je nedjelja standardan oblik riječi ili Jakuševec u Jakuševac ako nismo s kajkavskoga govornog područja. No, s druge strane, ima pogrešaka koje nastaju upravo zbog lokalnih idioma ili nepoznavanja jezičnih pravila.

Toponim je svako vlastito ime naselja (grada, sela) i zemljopisnog objekta (mora, rijeke, planine itd.). Danas ćemo se zadržati na deklinaciji naziva naseljenih mjesta i pogreškama koje se pritom javljaju.

Nije loše podsjetiti na to da se u takvim nazivima sve riječi osim prijedloga i veznika pišu velikim početnim slovom, što bi značilo da nećemo pisati Slavonski brod i Dugo selo, nego Slavonski Brod i Dugo Selo. Ako pak uz toponim dolazi imenica koja ga opisuje, deklinirat ćemo obje riječi. Dakle, jednako kao što smo bili u gradu Zagrebu (a ne gradu Zagreb), reći ćemo da smo bili i u gradu Vinkovcima i selu Mirkovcima (ne gradu Vinkovci i selu Mirkovci). To pravilo vrijedi i za sve ostale toponime, bez obzira na to podudaraju li se u rodu, broju i padežu (u rijeci Dunavu, blizu jezera Jaruna, na planini Risnjaku).

Pročitajte i ovo LEKTORSKI DNEVNIK Od Malog Pariza i Ivanova Polja do Rive i Grada Heroja: Prošećimo se Hrvatskom i ponovimo pravopis

Odakle je Oliver Dragojević?

Vela Luka mnogima bi mogla biti asocijacija na Olivera. A kako biste rekli, odakle je Oliver – iz Vela Luke ili Vele Luke?

U toponimima koji se sastoje od dviju sastavnica, a pritom je prva pridjev, dekliniraju se obje riječi. Nepravilno je reći da se tko doselio u Ivanja Reku, živi u Duga Resi ili pak da je Oliver iz Vela Luke. U standardnom hrvatskom jeziku pravilni su oblici: Ivanju Reku, Dugoj Resi i Vele Luke.

U Dubecu ili u Dupcu?

Zanimljivo je da nepostojani glas a u nazivima sa završetkom -ac hrvatskim govornicima uglavnom nije problematičan. Toponimi kao što su Antunovac i Hercegovac imat će oblike Antunovca, Antunovcu; Hercegovca, Hercegovcu. Međutim, mogli bismo naići na rečenice poput Bio sam u Punatu na Krku. i Što se događa u Kastavu ovog vikenda?. I u njima bi u određenim sklonidbenim oblicima trebalo ispustiti a te reći u Puntu i Kastvu.

Uz nepostojani a imamo i nepostojani e, koji nekajkavcima nije baš uobičajen te se ne ispušta u oblicima u kojima bi trebao. Sigurna sam da ste nekad čuli da je netko bio u Dubecu ili traži stan na Črnomerecu. U sklonidbi se gubi e, a u obliku Dupcu uz tu glasovnu promjenu dolazi i do jednačenja suglasnika po zvučnosti: Dubecu > Dubcu > Dupcu. Također možemo naići na informacije u medijima o tome što se događa na graničnom prijelazu Macelju ili pak čitati o toplicama u Tuhelju, a zapravo je riječ o Maclju i Tuhlju.

Lektorski dnevnik Foto: DNEVNIK.hr

Spojnica ili dvije riječi?

Pravopis navodi da se i određeni toponimi pišu sa spojnicom. Jednako kao što se piše horor-film ili poklon-bon, trebali bismo pisati i Ivanić-Grad, Kaštel-Sućurac i Klinča-Sela.

Riječ je o polusloženicama, odnosno spoju dviju sastavnica koje označavaju jedan pojam, svaka ima svoj naglasak, a deklinira se samo druga. Na primjeru Ivanić-Grada to bi išlo ovako: Ivanić-Grad nalazi se nedaleko od Zagreba. Tko je gradonačelnik Ivanić-Grada? Prijateljica mi živi u Ivanić-Gradu.

U praksi je nešto drukčija situacija, u administraciji se od devedesetih godina 20. stoljeća uobičajilo takve toponime pisati kao dvije riječi (Ivanić Grad, Kaštel Sućurac, Klinča Sela), stoga je moguće da ćete naići na različite verzije istoga imena.

Nema Kalija i Salija

Tražeći idealne destinacije za odmor, mogli biste naići i na hotele i apartmane u Kaliju na otoku Ugljanu ili Saliju na Dugom otoku. Ako pogledamo te nazive u osnovnom obliku, moglo bi nam se učiniti da su Kali i Sali imenice muškoga roda u jednini te da se dekliniraju kao npr. taksi (G taksija, D taksiju itd.).

Međutim, situacija je ovdje nešto drukčija – ta su imena pluralia tantum, odnosno riječi koje imaju samo množinu, a ovdje je riječ o ženskom rodu. Najlakše bi bilo zapamtiti da se deklinira kao imenica grudi (GAV grud-i, DLI grud-ima). Tako ćemo govoriti o apartmanima u Kalima i Salima i da se nalazimo blizu Kali i Sali.

Sve navedeno samo je dio dilema povezanih s deklinacijom toponima. Ako je ime mjesta Buje, što ćemo reći – gdje se nalazimo? Kupujemo li stan na Trešnjevki ili Trešnjevci? Kako u kosim padežima glasi Konavle? Više o tome kako se pišu spomenuti toponimi doznajte drugom prilikom, u nekom budućem nastavku Lektorskog dnevnika.

Pročitajte i ovo Hrvatski egzonimi Je li pravilno Luxembourg ili Luksemburg i zašto je Wien Beč, a ne Viena?

Pročitajte i ovo Bitno je znati geografiju Znamo da nikad niste bili na Tajlandu

Pročitajte i ovo Sve zbog jednog slova Audijem po svijetu: Krenuli iz Barija, završili u Sydneyju