Naravno, već do navečer ćemo shvatiti da je to glupost.
Pročitajte i ovo
Mi Hrvati redovno idemo u teretanu, svake godine od prvog, pa sve tamo do petnaestog siječnja, redovno tada, i nikada više.
Mi Hrvati bez problema prestajemo s pušenjem, na tome nam zavidi Svjetska zdravstvena organizacija, u prestajanju pušenja smo prvaci svijeta, nema nas niti Ronaldo, niti Ronaldinjo. Prestajemo bez problema prvog siječnja ujutro, svake godine, bez problema, čitav život, i počinjemo opet prvog siječnja u poslijepodnevnim satima.
Mi Hrvati se prvog siječnja zaklinjemo kako ćemo ignorirati politiku, kako ćemo apstinirati od izbora. U novoj godini više nema tih gluposti, nebu mene nitko više natezal u mojoj kuruzi! Onda, ipak, redovno izlazimo na izbore, i vječito u vrhušku lansiramo neku novu bulumentu nakaznih guzičara koji nas pljačkaju, svađaju i truju nam mozak.
Mi se Hrvati prvog siječnja zaklinjemo da ćemo prestati viđati ljubavnice, da smo odigrali zadnji fiks u kladionici, da smo u staroj godini zadnji puta spiskali posljednju lovu koju smo imali na revitalizirajuće kreme i pudere, nikad više, majke mi, da bog da crkla ako to ikada napravim!
Mi Hrvati lažemo kao psi, ne toliko druge, koliko lažemo sami sebe.
Ali ima jedna dobra fora u svemu tome. Zabavni smo, neopisivo smo zabavni.
Ne bih nas mijenjao za ništa na svijetu, ne bih se kladio na nikoga drugoga, pa da mi je zadnji fiks u kladionici, ne bih vodio ljubav s nikim drugim, premda sam obećao da ljubavnicu tjeram u milu materinu. Ne bih prestajao pušiti nigdje drugdje, i nigdje drugdje ne bih svake godine išao u teretanu čitavog jednog tjedna.
Sarme mi mamine.
Sretna vam Nova godina, dobri ljudi.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
