Galerija
''Tradicija potječe od 1523. godine dolaskom grofova Keglević u naše krajeve odnosno na Kostelgrad, burg, u kojem nije bilo crkve ni kapelice već se ona nalazila u podnožju brda. Grof Keglević došao bi u Kostel u siječnju, ali bi za Uskrs imao običaj dolaziti sa svojim stražarima u crkvu i došao je na ideju da bi za taj najveći kršćanski blagdan mogli čuvati Isusov grob. To je bilo odmah prihvaćeno od strane župnika i župljana i izvadili bi tada pištole i pucali u zrak.'', ispričao nam je o zagorskoj tradiciji pucanja iz kubura današnji zapovjednik Keglevićeve straže Milan Flegar. Prema biblijskoj priči bila je velika grmljavina kada je Isus uskrsnuo pa se smatra da su pucnji upravo trebali predstavljati tu vremensku nepogodu.
Od glasnog pucnja raste adrenalin i tutnji u prsima, a malo tko se iz Kostela vrati da nije probao povući okidač kostelskog pištola. Neke od kubura nađene na tim prostorima stare su i preko 300 godina, što dokazuje dugovječnost ove tradicije koja se s Kostela proširila i na ostala mjesta u Zagorju s istim nepisanim pravilima pucanja kao iz Keglevićevog doba.
Keglevićeva straža odnosno društvo broji 120 članova i imaju i ženskih članova.
''Kod nas je tradicija da djevojčice za Uskrs najčešće idu s košaricama u crkvu i nose hranu na blagoslov, kad porastu nose tron u haljinama, ali kod mene doma je tradicija da se i ja, nakon svog dede, tate i brata, pridružim Keglevićevoj straži.'', rekla nam je Lucija Gajšak jedna od rijetkih članica Keglevićeve straže koja inače rado prima žene u svoje redove.
''Legenda kaže da je Karolina, priležnica grofa Keglevića, jahala u pohodima rame uz rame grofu i bila ravnopravna članica njegove straže'', tako se i dan danas održala tradicija da žene pucaju s muškarcima na uskrsnoj svečanosti i ostalim događanjima preko godine na koje se društvo uvijek rado odazove.
Iako zbog trudnoće i zasnivanja obitelji često na neko vrijeme odlaze iz društva, kao i oni članovi ili članice koje odlaze na studij, svi se rado okupljaju za Uskrs kako bi zajedno slavili i njegovali običaj koji je prepoznat i zaštićen kao nematerijalna kulturna baština Republike Hrvatske.
''Mnogi danas pričaju da su oni pucali davno prije, ali nemaju nikakvih temelja da to dokažu. Tradicija pucanja iz nekih drugih razloga ima dosta i to po Hrvatskoj. Pucaju Dubrovački trombunjeri za Svetog Vlaha, puca se u Požegi za Grgurevo i tako dalje. Ima tih primjera pucanja u slavu nečeg i mi smo se s tim udrugama uspjeli povezati i osnovati Povijesnu vojsku Republike Hrvatske.'', kaže nam Milan Flegar koji je kaže kako mu je posebna čast što se njegova postrojba nalazi među šest povijesnih hrvatskih vojski koje su dio posebnih vojski Europske Unije.
''Ako dočekamo 2023. godinu slavit ćemo 500 godina pucanja u Kostelu, a običaj sigurno neće minuti jer se možemo pohvaliti s više generacija koje su obuhvaćene time pa se tako možemo pohvaliti s četiri ili pet generacija jedne obitelji u našemu društvu.'', kaže nam Milan Flegar, a u to smo se uvjerili gledajući maloga Filipa koji ima samo 4 godine i uživa pucajući s djedom i mamom.
U Kostelu, kažu nam, nema djeteta starijeg od tri godine da ne zna za pucanje i ne želi biti dio Keglevićeve straže.
''Iako nas je sve manje u kraju, dok nas ima bit će i pucanja iz kostelskog pištola.'', za kraj je poručio Milan Flegar koji se sa svojim društvom trudi održati ostavštinu i tradiciju grofa Keglevića i svog kraja.
Ostale priče o našim običajima i tradiciji pročitajte ovdje.
Sadržaj je kreiran u suradnji s HEP-om, dugogodišnjim pokroviteljem hrvatske kulture i baštine.
