Kako se Crkva u Hrvatskoj ponaša kada su u pitanju svećenički grijesi?

Upravo se tako, zgroženo, ljutito i tužno osjećala većina javnosti zbog svećenika koji je odbio pričestiti malenog Adama s Down sindromom zajedno s ostalim prvopričesnicima. Njemu je namijenio klupu, tamo gdje neće smetati. Da ima svećenika koji ne žive u skladu s onim što propovijedaju, nije tajna. Pamtimo slučajeve trošenja župnog novca na vrući telefon, mešetarenja s crkvenim zemljištem, propovijedanja mržnje pa sve do najtežih i najgorih zlostavljanja. Postavlja se pitanje kako se Crkva ponaša u tim situacijama? Ima li adekvatne kazne za grešne svećenike?

Pročitajte i ovo Sve više stranih radnika U Hrvatsku stiže prvi filipinski svećenik: "Veliki su procesi pred nama" Zlostavljano najmanje 4815 djece Portugalska crkva isplatit će odštete žrtvama seksualnog zlostavljanja

U bijelom, čist, pomalo zbunjen. Možda i nesvjestan nekih stvari koje su prethodile. Svećenik mu daje pričest, i govori mu: "U usta, u usta!", Adam gleda i ništa mu nije jasno. Njemu je ovo možda dosad i najvažniji događaj u životu, nažalost, zasjenila ga je reakcija župnika.

"Kad sam ja pokazao neposvećenu hostiju i htio je Adamu dati, on je uporno odbijao: Ne, muka, ne", prokomentirao je župnik Alojzije Asić. Prema riječima Alojzija, župnika iz Gradišta, želio je izbjeći neugodnost, no stvorio je još veću. Maleni Adam dvaput je prije same pričesti na probama odbio primiti neposvećenu hostiju. Zbog toga je župnik odlučio da Adam i još dvojica dječaka, neće s ostalima pred oltarom primiti sakrament, već u klupi. Predomislio se zbog, kaže, pritiska javnosti. 

"Prošlo je! Ništa mi drugo nije bitno ni važno, ni šta će ko reći. Drago mi je što je moj Adam bio gore na oltaru. Drago mi je što je cijela Hrvatska bila uz nas", rekla je Adamova mama, Slavica Kadić. Župnik je na kraju izjavio da je njegova savjest čista i bistra, jer je samo želio što je dobro za sve.

Da neki svećenik u najmanju ruku iznenadi, pa i sablazni javnost svojim ponašanjem, nije prvi put. Dok je mnogima slučaj iz Gradišta izmamio suzu, onaj iz Runovića iz 2005. godine, bio je skandalozan, ali i pomalo smiješan.  Svećenik je naime župni novac trošio na nimalo župne potrebe. 

"Krajnje bezobrazno i nespojivo s fra Ljubom da je trošija na kurve i zva seksi telefon", komentirala je tada Borinka Ljubić iz Runovića. "Ako je zva', ne znan ja ka' i vi - neka zove, runovćke su pare, nisu ničije druge. Neka je zva' i dat ćemo mu još neka zove", komentirala je njezina sumještanka Maša Puljiz. Crkva je tada odlučila premjestiti svećenika u samostan, a u istoj biskupiji godinama poslije, opet svećenik u aferi s novcem. U ovom slučaju, mnogo većim iznosom i s tajanstvenom bankaricom u paketu.

Sam svećenik rijetko da je ikad išta govorio u medijima, ali je zbog težine djela završio na sudu. U pitanju je bila prodaja crkvenog zemljišta teškog milijune kuna. "Naši su ljudi skloni opraštati i kod nas su svećenici još uvijek jako popularni. Doista ako se dogodi, crkva uči i papa to govori stalno, milosrđe na prvom mjestu. Nema tog grijeha koji se ne može oprostiti, ali treba ga priznati. Tako i svećeniku, jer je čovjek", komentirao je Darko Pavičić, kolumnist Večernjeg lista. 

Tako su župljani sve oprostiti svom voljenom župniku u slavonskim Soljanima. On je naime, unatoč pravilima crkve - imao ženu i troje djece. "Što on ima obitelj, to nikom ne smeta. Imao je i prije i to su svi znali, ali eto, šteta što je takav narod, što nekom smeta", rekla je Janja Pekar iz Soljana. Nije to smetalo toliko narodu, već Crkvi. Celibat je obveza - tko je se ne pridržava, nema što raditi za oltarom.  Zato je i vlč. Darko Mejaški, župnik Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu, rimokatoličku, zamijenio starokatoličkom crkvom. Njegov prelazak je bio uvjetovan upravo činjenicom da je i on, kao svećenik, imao obitelj.

"To je moja privatna odluka bila. Što se tiče mojih poglavara, oni nisu ni pokazali neki interes, nitko se nije miješao", kaže vlč. Darko.

U već spomenutom slučaju s početka, nije bilo kazenoga djela, niti je svećenik prekršio ijedan crkveni zakon. Mediji su se raspisali, a i građani, vjernici, pa čak i neki svećenici po društvenim mrežama. 

"Klekni u suzama pred njima , poljubi ih i ispričaj se iskreno obitelji, jer ćeš jedino tako Kristovo srce koje si ranio zacijeliti. Pozdrav u Kristu", napisao je na Facebooku Mario Matković, župnik Žrnovnice. Nadbiskup Đuro Hranić je tada komentirao da je Alojzije inače bio dobar i marljiv svećenik, samo je staroga kova.

Pri pokušaju telefonskog poziva Alojziju, javio se muški glas koji je rekao da je župnik doživio infarkt te da je u bolnici i on ga mijenja. Sat vremena poslije župnik se ipak javlja s komentarom koji sve opovrgava te da ne može znati tko se javio i tko je šta rekao. "Ne, ja služim mise, redovito. Malo sam pod kontrolom liječnika u selu, domaćeg, ovo drugo je sve netočno", objašnjava župnik.

O potezima svećenika danima nakon sporne pričesti, malo tko od svećenstva želi javno. Komentirati je odbilo nekoliko njih, ali vlč. Darko je bio spreman dati komentar na temu: "Svećenik ne smije biti samo svećenik, već odgajatelj, defektolog, pa i otac i majka ako to zatreba. Na nas se gleda kao na one koji bi trebali biti drugi Krist, a on nikoga nije izdvajao, već prema svima bio otvoren." 

Premda se u posljednje vrijeme crkvena komunikacija s javnosti popravila i dalje postoje slučajevi kada je vrh crkve zakazao, a radilo se o najtežim kaznenim djelima. Ivan je bio žrtva upravo jednog svećenika. Svoje seksualne fantazije ispoljavao je na njemu te mu ostavio posljedice za cijeli život.

"Kad sam išao na wc, on mi je bio prišao s leđa i gurnuo me na krevet, dogodilo se to što se dogodilo. Trajalo je svega 2,3 minute", kaže Ivan. Slučaj koji se odigrao u Slavoniji završio je na sudu i još traje. Ivan tvrdi sve je mnogo ranije prijavio tadašnjem biskupu, a isti je sve to opovrgnuo. Nije to prvi i jedini takav slučaj, neki od zvučnijih su onaj koji se odvijao na Rabu. Tada je don Ljubičić zavšio i u zatvoru. U zagrebačkim Šestinama, svećenik Čuček osuđen je za zlostavljanje čak 11-ero djece. To su najgori i najteži slučajevi koje po težini zločina ne možemo svrstati u isti koš sa svima navedenima.

Bilo je onih koji su griješili više riječima nego djelima. Tako je don Prcela u Splitu na propovijedi jako zamjerio predsjednici što je rekla da je NDH bila zločinačka te ju javno prozvao s oltara. "Ja možda ono što osuđujem, kod NDH, možda taj rasni zakon, možda to nije bilo, bilo je možda nekakvih zločina i tako dalje. Ja mislim da stvarno nije bila više zločinačka od bilo koje države u ratu u ondašnje vrijeme", obašnjava Luka Prcela, prior dominikanskog samostana u Splitu.

Bilo je i onih koji su umjesto mostova gradili razdore među religijama. Tako je fra. Danijel Maljur javno govorio, ako ljudi misle da su najveće tragedije koje su pogodile čovječanstvo ateizam, Hitler, fašizam, logori i slično da su u krivu jer je islam puno gori od svega. 

U svim spomenutim situacijama javnost je tražila i formalnu osudu. no crkva nije policija. "Postoji Kanonsko pravo i Crkva ima iskustvo od 2000 godina, ništa nam nije strano. Postoji pravo kako u kojim situacijama postupiti", kaže Zvonimir Ančić, glasnogovornik HBK. 

Dakle, kazne postoje, ali narod rijetko čuje o njima i ne zna kakve su. Glasnogovornik je naveo da su to uklanjanje ili oduzimanje službe, svođenje na laički stalež, što znači oduzimanje službe u potpunosti.

Pokajnicima odrješuje grijehe, poziva na oprost za sve, time i svećenike, jer i oni su ljudi. Da je drukčije - ne bi bila Crkva. Ima obvezu reagirati u kaznenim djelima, ali po pitanju župnika iz Gradišta, nema kazne. Jedino što njegov nadređeni može, jest apelirati na bolju komunikaciju, jer svećenik se prema stavovima Crkve nije ogriješio o pravila. Dok zemlja nagađa o zdravstvenom stanju 71-godišnjeg župnika iz Gradišta, ondje se potpisuje peticija.

Župnik koji je 17 godina u župi, imao je i prije incidentnih situacija. On, kako kažu, sa župljanima, a i oni s njime. Kaže, umoran je od svega. "Više stvarno ne želim i molim vas, pustite me na miru", kaže Alojzije i tako nedostatkom komunikacije završava i ova priča, koja je iz istog razloga, nažalost i počela.