Pročitajte i ovo
Juricu Ruića u Splitu je dočekala obitelj, njegova presretna supruga, ali i brojni novinari.
- Bilo je grozno, hvala Bogu što sam živ. Želim se samo vratit kući, bile prve su riječi Zadranina koji je neko vrijeme radio u Nigeriji za američku naftnu kompaniju. Posljednjih mučnih mjesec dana, kaže, pamtit će još dugo.
- Mučili su nas svakodnevno pucnjavama, dinamitom, ispiranjem mozga, opisuje Ruić.
Prve želje nakon svakodnevnog straha za život stoga su i više nego shvatljive.
- Želim spavati deset dana jer nisam spavao 33 dana, moram se naspavati , želim vidit svoju obitelj, komentara više nemam, umorno nam je objasnio Ruić.
Hoće li se ponovno vratiti u Nigeriju, nije znao reći. O tome sada, kaže, ne razmišlja.
Zagrljaj najmilijih trenuačno su sve što mu treba.
