Kako klimatske promjene povećavaju učestalost i intenzitet ekstremnih poplava, preispitivanje našeg pristupa upravljanju rijekama koje poplavljuju nikada nije bilo hitnije.
Temeljni pomak u upravljanju rijekama uključuje priznavanje i prilagođavanje prirodnoj varijabilnosti rijeka što je alternativa njihovog umjetnog kanaliziranja.
Rijeke nisu statične - mijenjaju se kroz krajolike i kroz vrijeme, reagirajući na sezonske tokove, kretanje sedimenata i ekološke procese, a mogu imati manje bočne kanale ili područja gdje se voda skuplja i usporava. To podržava bogatu raznolikost biljnog i životinjskog svijeta.
Novi okvir za upravljanje rijekama ne vidi rijeke kao prijetnje koje treba kontrolirati, već kao žile kucavice koje treba zaštićivati i i obnavljati.
