Za njihovu sanaciju potrošeno je približno 100 milijuna kuna - a i dalje se na njima svakodnevno gube ljudski životi. Najopasnija je Jadranska magistrala i to upravo tijekom turističke sezone.
Pročitajte i ovo
Saniranje crnih točaka je začarani krug. Potrebne su godine kako bi se učinile sigurnima, a istodobno neke druge ceste propadaju pa nastaju nova opasna mjesta. 'To su u pravilu regionalne i državne ceste na kojima imamo iznimno puno prometa', rekao nam je Željko Marušić sa Fakulteta prometnih znanosti.
Na jadranskoj magistrali ima najviše opasnih mjesta, njih otprilike 60. Primjerice, raskrižje Srebreno-Krasovići kod Dubrovnika, zavoj Omiš-Dubci, dionica Crvena luka od Biograda do Kapele i Riječko raskrižje prema Bakru. 'Apsurdno je da na toj cesti imamo 30 tisuća vozila dnevno, a da na nekim izgrađenim autocestama imamo svega nekoliko tisuća vozila dnevno', objasnio je Marušić.
Vozačima preostaje samo prilagoditi vožnju uvjetima na cesti
U hrvatskoj postoje tri kriterija po kojima mjesto na cesti ulazi u kategoriju opasnoga. Tri godine se na istom mjestu mora dogoditi najmanje 12 prometnih nesreća sa poginulim ili ozlijeđenim osobama, drugi kriterij je petnaest prometnih nesreća bez obzira na posljedice, a treći jest tri ili više istovrsnih prometnih nesreća s stradalim osobama.
Na crnim točkama najčešće se treba poboljšati signalizacija, zamijeniti potrošni asfalt i poboljšati rasvjeta. Osim lošeg stanja magistrale, Marušić ističe kako je uzrok nesreća i dvosmjeran promet. 'Dakle, moramo što više kamionskog prometa usmjeriti na autoceste kao bi izbjegli nepotrebna pretjecanja', zaključio je Marušić. Da se broj crnih točaka ne bi penjao u situacijama kada uvjete na cestama ne možemo promijeniti, ostaje nam jedino prilagoditi vožnju.
