Stotine ljudi pristižu u Srebrenicu kako bi sudjelovali na središnjoj komemoraciji žrtvama genocida. Nakon komemoracije bit će pokopani posmrtni ostaci 30 žrtava genocida u kojemu je ubijeno više od osam tisuća Bošnjaka, pretežito muškaraca i dječaka.
Alma Mustafić za N1 je ispričala kako je preživjela izlazak u autobusu iz Srebrenice te kako su izgledale ratne godine u ovom gradu do srpnja 1995. godine. Alma je imala 11 godina kada je počeo rat, a 14 kada je Srebrenica pala.
"Djevojčice mog uzrasta bile su silovane, toga me je bilo najviše strah tijekom agresije, da padnem u ruke neprijatelju i da rade sa mnom što god hoće. Strah me je bilo granatiranja. Znali smo da će doći vikendom, mi smo ih zvali vikend-četnici. Sakrivali smo se u podrum, a kada su padale granate, u tom smo trenutku mislili - ma neka me više i pogodi da se više ne plašimo, da nismo gladni, da nismo žedni i da više umremo".
Alma se prisjetila izlaska iz Srebrenice autobusom.
Pročitajte i ovo
"Vi nikad niste bili sigurni što će biti s vama, kada će autobus stati, koga će uvesti u autobus. Jednom je u autobus ušao jedan srpski vojnik s velikim krvavim nožem koji nas je tražio da predamo sav svoj novac i nakit. U autobus su potom ušle mlade djevojke, a ostale žene iz autobusa govorile su šaptom: 'Silovane, silovane.' To su traume kroz cijeli život", navela je Alma.
Njezina pravna bitka trajala je 12 godina, ali je završila presudom Vrhovnog suda da je vlada Nizozemske kriva za smrt njezina oca Rize. U međuvremenu se izborila da predmet o genocidu u Srebrenici bude uveden u formalni obrazovni program na Sveučilištu Utrecht, na kojem radi kao profesorica.
