Na to koliko i kako trošimo, mudro ili impulsno, onda kada trebamo ili onda kada želimo, utječe mnogo toga – znanje, ponašanje, stavovi, uvjerenja, miks svih tih komponenti.
Pročitajte i ovo
Evo banalnoga primjera – idemo li u trgovinu gladni, bez sumnje ćemo potrošiti više, iako veći dio kupljenoga vjerojatno nećemo pojesti.
"Dobro ste raspoloženi, proljeće je, sunce je, odlazite u šoping, dobili ste upravo plaću, hoćete li kupiti neki odjevni predmet za vas? Treba li vam on, jesu li vam prazni ormari ili su puni ormari? Ja sam prva osoba koja je financijski nepismena i griješi u situacijama kada je moje ponašanje vezano za kognitivna ograničenja koja svi mi imamo i naša kupovina je onda drukčija", objašnjava Maja Vehovec s Ekonomskog instituta u Zagrebu.
No, kako je kupnja rijetko kada posljedica isključivo razumne odluke da kupujemo samo kada nešto trebamo, pitanje je koliko nam znanje doista može pomoći u kontroli trošenja. I izbjegavanja odlaska u šoping kada nam ništa ne treba, ali želimo još.
"Znanje je potrebno, međutim, znanje nije dovoljno i upravo ova druga varijabla potrošnje, sve komponente ponašanja, vezano za psihološke momente, su zapravo jako važni", kaže Vehovec.
S kolegama s Filozofskog fakulteta dovršeno je, i upravo je na recenziji, istraživanje o tome koliko je taj drugi, psihološki dio, odgovoran za to kupujemo li onda kada trebamo ili onda kada želimo.
"Dokazujemo da postoje pozadinske varijable koje su jako važne i koje treba više otkriti, više o tome raspravljati da bi uskladili naše ponašanje sa znanjem koje imamo, da bi naši financijski ishodi u kupovinama na dnevnoj bazi bili bolji", objašnjava Vehovec.
Upravo na teren "želim", a ne "trebam" uskače marketing koji nas uči da naša vrijednost ovisi o tome što nosimo, kako izgledamo, koliko smo "trendi", kupujemo li sve novitete. Marketing koristi sve spoznaje o psihologiji čovjeka, dobro zna što ga pokreće i koliko je lagano usaditi vjerovanje da vrijedimo više kada kupujemo više.
"Čitav marketing zapravo leži na kognitivnim ograničenjima koje mi imamo kao ljudi. Ja sam bila profesor mikroekonomije i ja sam uvijek govorila studentima zašto je homo oeconomicus zapravo izmišljena osoba koja je nestvarna, a mi smo osobe koje imamo kognitivna ograničenja i zbog toga griješimo", kaže Vehovec.
Razlikovati "želimo" od "trebamo" nije lagan zadatak. Kako se oduprijeti porivu kupnje onoga što želimo, iako nemamo, trebalo bi se učiti već u vrtiću.
Doduše, pomaže i iskustvo. Stariji su ljudi financijski pismeniji jer su na vlastitim pogreškama naučili lekciju. Da lekcije ne bi bile bolne, vrijeme je da financijski opismenimo. Znanje i razumijevanje psiholoških okidača kupnje, dobitna su kombinacija razlikovanja "trebam" od "želim".
