"Izgladnjelo stado koje je novinarska ekipa zatekla na ranču u Novom naselju odista izgleda kao da je prepušteno samo sebi. Na temperaturi od plus 40, pedesetak plemenitih grla pretvorenih u kost i ofucanu kožu jede što stigne. Na tijelima nekih vidljive su otvorene rane, koje nisu liječene", piše GL.
Pročitajte i ovo
Komasović, koji je 1991. konje doveo iz Hrvatske, da bi ih navodno spasio od ratnog stradanja, prije desetak dana je pisao hrvatskim i srbijanskim dužnosnicima apelirajući da se konjima hitno pomogne, ali odgovore još nije dobio.
Od 84 grla ostalo je desetak živih i sedamdesetak njihovih potomaka. Fond lipicanaca hrvatske ergele tako je ipak sačuvan, piše GL.
"Ako je Srbiji i Hrvatskoj stalo do toga da riješe to pitanje morat će brzo reagirati jer je pitanje dana kada će svi uginuti od gladi", kaže Komasović.
Tada zaposlen na ergeli u Lipiku, on je konje u Srbiju, odnosno Vojvodinu doveo 1991. Poslije granatiranja lipičke ergele skupio je stotinjak konja po obližnjim poljima i preko Save ih prebacio u Banju Luku, a poslije toga u vojnu ustanovu "Karađorđevo".
"Kažu da sam konje ukrao, ali zašto ih onda nisam prodao, nego ih već 13 godina hranim i njegujem, dok živim u teškim uvjetima kao podstanar, na rubu grada", izjavio je Komasović 2004.
Pošto je od njega traženo da konje preda u državni posjed, Komasović je konje tijekom devedesetih smjestio na salaš u vlasništvu Todora Bukinca koji je pristao prije nekoliko godina vratiti konje Hrvatskoj pod uvjetom da mu se isplati 300.000 eura, navodno uloženih u uzgoj.
Predstavnici hrvatskog Ministarstva poljoprivrede smatraju međutim da se konji moraju vratiti u lipičku ergelu bez ikakvog novčanog obeštećenja.
Oni su tijekom 2004. sa srbijanskim Ministarstvom poljoprivrede vodili pregovore oko uvjeta povratka lipicanaca u Hrvatsku i tada je postignut dogovor na koji Todor Bukinac nije pristao.
Stajalište Hrvatske je bilo da Hrvatskoj treba biti vraćeno 88 konja - točno onoliko koliko je odvezeno u BiH i zatim u Srbiju.
