Galerija
Hrvatska je po nečemu ispred SAD-a, Europske unije, ali i, primjerice, Srbije. U posljednjih desetak godina naša zemlja prometnula se u zvijezdu po gospodarskom rastu. Sve za DNEVNIK.hr analizira ekonomski analitičar Ivan Odrčić.
"Kada se govori o gospodarskom rastu u proteklom desetljeću, mnogi će spontano spomenuti Sjedinjene Američke Države. Ekonomija SAD-a snažno je napredovala zahvaljujući tehnološkim inovacijama, priljevu kapitala i otpornosti na globalne šokove.
No, dok se EU borio s posljedicama pandemije, energetske ovisnosti i rata u Ukrajini, jedna se zemlja iznenađujuće istaknula kao zvijezda gospodarskog rasta – Hrvatska.
Od prvog tromjesečja 2013. godine do danas Hrvatska bilježi rast stvarne proizvodnje od nevjerojatnih 38 % (rast BDP-a korigiran za promjene cijena), što ju smješta ispred SAD-a (+32 %), Srbije (+29 %) i Europske unije (+20 %).
Taj podatak nije samo impresivan na papiru već odražava i niz strukturnih promjena koje su transformirale hrvatsko gospodarstvo", napominje.
2014. godine započeo oporavak
Ulazak Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine bio je prekretnica.
"Integracija u zajedničko tržište otvorila je vrata slobodnom protoku roba, kapitala i radne snage, što je odmah dalo snažan poticaj gospodarstvu. Nakon razdoblja stagnacije i recesije, koje je obilježilo prva postkrizna desetljeća, Hrvatska je 2014. godine započela oporavak.
Ubrzanje rasta bilo je rezultat više faktora:
1. Strukturne reforme i pristup fondovima EU-a: Hrvatska je u razdoblju od 2014. do 2020. godine povukla gotovo 80 % dostupnih sredstava iz fondova EU-a, što je ubrzalo ulaganja u infrastrukturu, obrazovanje i digitalizaciju. Između ostalog, modernizacija prometne mreže i ulaganja u obnovljive izvore energije stvorili su temelje za dugoročni rast.
2. Turizam kao lokomotiva rasta: prije pandemije turizam je činio otprilike petinu BDP-a Hrvatske. Iako se oslanjanje na turizam često smatra rizičnim, rast kvalitete smještaja i ponude pomogao je povećanju potrošnje stranih turista, što je dodatno stimuliralo rast.
Pomoglo je također što smo bliska destinacija glavnim emitivnim tržištima te, možda i bitnije od toga, što smo sigurna zemlja.
3. Reindustrijalizacija i rast izvoza: hrvatski izvoz roba i usluga gotovo se udvostručio u proteklom desetljeću, što je rezultat povećane konkurentnosti i članstva u EU-u. Ključni sektori poput brodogradnje, farmaceutike i IT usluga doživjeli su procvat.
4. Monetarna stabilnost i eurozona: uvođenjem eura 2023. godine Hrvatska je eliminirala valutne rizike i smanjila troškove zaduživanja, što je dodatno pojačalo investicijsku aktivnost. Javne financije su među stabilnijima ako se uspoređujemo s ostatkom EU-a."
"Voće s niskih grana"
O paraleli Hrvatske, EU-a i SAD-a Odrčić kaže:
"Iako SAD ima više izvora gospodarske otpornosti, Hrvatska je po rastu proizvodnje uspjela prestići tu svjetsku ekonomsku velesilu zahvaljujući relativno niskoj osnovici iz 2013. godine i intenzivnim investicijama.
Dok je rast SAD-a uvelike vođen privatnom potrošnjom i tehnološkim inovacijama, Hrvatska je kapitalizirala na 'voću s niskih grana', poput modernizacije infrastrukture i korištenja europskih sredstava.
Primjerice, hrvatski BDP po glavi stanovnika u 2013. bio je otprilike 61 % prosjeka EU-a, dok je danas premašio 75 %. To ukazuje na snažan proces konvergencije prema razvijenijim članicama EU-a."
Srbija je također bila jedna od najbrže rastućih gospodarstava.
"Srbija, koja bilježi rast BDP-a od 29 % u istom razdoblju, također je ostvarila značajne uspjehe. No, njezin rast uglavnom je vođen stranim ulaganjima u sektor proizvodnje i nekretnina, što je dugoročno održivo samo uz višu produktivnost rada.
Rat u Ukrajini i energetska ovisnost o ruskom plinu stavili su Europsku uniju pred velike izazove. Osim toga, mnoge članice EU-a imaju složene birokratske prepreke koje usporavaju provedbu reformi. Rast EU-a od 20 % od 2013. godine pokazuje da je zajednica postala šampion stabilnosti, ali ne i dinamike."
Što koči Hrvatsku?
Na pitanje što Hrvatska mora učiniti kako bi bila još uspješnija Odrčić odgovara:
"Unatoč impresivnim rezultatima Hrvatska se suočava s ključnim izazovom koji će definirati njezinu budućnost – produktivnošću rada.
Produktivnost rada u Hrvatskoj je i dalje niska u usporedbi s razvijenim zemljama EU-a. Prema dostupnim podacima Eurostata i OECD-a, hrvatski radnik proizvede otprilike 70 % vrijednosti koju proizvede prosječni radnik u EU-u (izraženo kao BDP po zaposlenom radniku, prilagođen za paritet kupovne moći).
Ključni razlozi za to zaostajanje su:
1. Niska razina ulaganja u istraživanje i razvoj (R&D): Hrvatska na R&D troši samo 1 % BDP-a, dok je prosjek EU-a više od 2 %. Bez veće dodane vrijednosti u gospodarstvu nema ni većeg rasta plaća, a time ni životnog standarda.
2. Demografski izazovi: Pad broja stanovnika i iseljavanje mladih smanjuju radnu snagu, što dodatno pritišče gospodarstvo, a uvoz stranih radnika ne nadomještava taj manjak jer ne dolaze kompletne obitelji koje ovdje žele i ostati dugoročno.
3. Strukturne prepreke: Visoka razina birokracije i spora digitalizacija javnog sektora usporavaju rast produktivnosti. Na to još možemo nadodati rast plaća u javnom sektoru, koji je debelo povrh rasta produktivnosti.
Hrvatska je u proteklom desetljeću pokazala kako se uz pojedine reforme i pametno korištenje dostupnih resursa može ostvariti izvanredan gospodarski rast.
Iako SAD i dalje ostaje globalni lider u inovacijama i gospodarskoj snazi, Hrvatska je, gledano kroz prizmu stope rasta, nesumnjivi prvak.
Međutim, da bi zadržala taj zamah, Hrvatska mora hitno poraditi na povećanju produktivnosti rada, ulaganjima u obrazovanje i R&D te rješavanju demografskih izazova.
Jer, kako 2025. godina sve više odmiče, jasno je da će se prava bitka za održivi gospodarski rast voditi upravo na tim frontama", rekao nam je ekonomski analitičar.
