Bilo je to sredinom ljeta. Najveća željeznička tragedija, nesreća u Rudinama, šest je života odnijela, a mnoge zauvijek promijenila. 10 godina poslije - jedan čovjek iz HŽ-a je osuđen i odlazi u zatvor. Donosimo vam ispovijest Ivice Medaka, čovjeka koji tvrdi: ja nisam kriv. Toga dana naime, on je s podređenima dogovorio tretiranje pruga protiv požara. Radni je vlak trebao pričekati da prođe nagibni vlak pa tek onda prskati. Ali, netko nije poštovao taj dogovor. Mato Barišić u razgovoru sa svim svjedocima, akterima, te sucem koji je donio presudu analizira te sekunde do katastrofe.
Sekunde do katastrofe, koje su se nažalost obistinile. Nesreća u Rudinama odnijela je 6 života, a mnoge je zauvijek promijenila. Epilog tragedije kakvu moderna Hrvatska ne pamti odvijao se ovih dana. Sud je zaključio kako do nesreće ne bi došlo da pruga nije prskana retardantom, sredstvom protiv požara. I zato okrivio jednog čovjeka iz HŽ-a, Ivicu Medaka. Ali, postojao je dogovor. Dogovor da se posao obavi nakon što nagibni vlak prođe.
Vezani članci
"Demokratski tsunami": Katalonci pokušavaju blokirati aerodrom u Barceloni
Što se doista dogodilo u stravičnoj željezničkoj nesreći u Rudinama?
Ekskluzivno donosimo ispovijest jednog jedinog čovjeka koji je proglašen krivim i koji uskoro odlazi u zatvor!
Vlak u Rudinama 2009. odnio je 6 života, a mnoge je zauvijek promijenio. Takvu tragediju moderna Hrvatska ne pamti. Sud kaže - da pruga nije prskana retardantom, sredstvom protiv požara - do nesreće ne bi došlo.
No, postojao je dogovor. Dogovor da se taj posao obavi nakon prolaska vlaka. Zašto nije ispoštovan? Zašto unatoč izjavama svjedoka, to nitko nije uzeo u obzir? Godinama se to pita Ivica Medak. Jedini iz HŽ koji je osuđen. Čeka ga 4 godine zatvora. A nad glavom mu kao i tada visi isto pitanje - zašto ja?
"Baka je već bila mrtva, nisam dozvolio unučicama da je gledaju"
Žarko Rogan putovao je na more sa suprugom i dvije unučice. Samo desetak kilometara od cilja, dogodila se tragedija. Najveća u modernoj hrvatskoj povijesti.
Šestero mrtvih, 55 ozlijeđenih
"Počele su plakati kad su shvatile što se dogodilo, pa kažu: 'Deda vidi si ruke'. Ja kažem: 'Vidi si haljinicu, nogice izrezane'. Čule se one kako cvile kočnice, udar i da, onda su shvatile tek što se dogodilo", rekao je Žarko.
Nesreća u Rudinama, okrenula mu je život naopačke. Njegova Mirna, supruga s kojom je gradio obitelj, život i budućnost - preminula je na mjestu.
Toga dana, počela je i bitka za istinu. Bitka koja traje deset godina. Što se zapravo dogodilo? Tko je kriv?
Medak mora u zatvor na 4 godine
Od plejade svjedoka, privedenih, pritvorenih, optuženih - dvojica su proglašena krivima. Jedan od njih, Ivica Medak. Tadašnji direktor ekologije i zaštite u HŽ-u.
Šest godina nakon presude, istu potvrđuje Vrhovni sud. Medak mora u zatvor na četiri godine.
"Znate kako je teško kad čovjek od 62 godine plače. Jako teško. Ne daj bože nikome da mu se ovo desi što je meni", rekao je Medak.
Kao i tada, i danas tvrdi isto: "Nisam odgovoran ni kriv niti u jednoj vezi i mislim da nisam imao pošteno suđenje i da su mi narušena ljudska prava".
Nagibni vlak na relaciji Zagreb - Split prilazio je Kaštelima. Na predjelu Rudine, došlo je do naglog ubrzanja. Prema izjavama strojovođe, nije mogao zakočiti. Nekoliko kilometara od Kaštel Starog udario je u stijenu i iskočio iz tračnica. Šestero ljudi je poginulo. 55-ero teže ozlijeđeno. U pomoć iz smjera Labina pristiže robel, radno vozilo. No, i ono iskače. A iz Kaštela kreće treći vlak koji, prema vještacima, također nije uspio doći do mjesta nesreće.
Trebali su čekati da prođe vlak
Zašto je do toga došlo? Je li problem u vlaku? Ili u sredstvu kojim je tretirana pruga protiv požara, netom prije prolaska vlaka? Što se na toj pruzi događalo samo nekoliko minuta prije?
Dogovor je bio sljedeći.
Radni vlak, odnosno robel trebao je prskati dionicu pruge od Kaštel Starog do Labina Dalmatinskog.
"To je dogovoreno. S kim? Mene je izvjestio Drago rogulj. I ja sam mu rekao da je najbolje da kad prođe taj nagibni vlak iza 12.30", kaže osuđeni Ivica Medak.
Vlak koji je to trebao učiniti kreće iz postaje prema Labinu. Tamo treba čekati da prođe nagibni vlak i onda prskati, ali netko donosi drugačiju odluku. Odluku koja će šestero ljudi stajati života. Prskaju prugu na putu prema Labinu, iako je dogovor bio posve drugačiji.
Tog kobnog dana, 24. srpnja, Medak je osobno došao do Kaštela. Kaže, zbog interne revizije želio se uvjeriti je li retardant došao kako je bilo planirano. U 11:20 saznanje da je radni vlak već otišao na zadatak.
"Pitao sam gdje je Robel, a oni kažu da je otišao prskati prugu. Vlak je već otišao! Kad je trebao? Po dogovoru operative i dispečera i Rogulja i Bazine, trebalo je biti iza 12.30 nakon nagibnog vlaka se dogovorilo s operativom špricanje od Labina do Kaštela", kaže Medak.
Bez dozvole za rad
Prometnik iz Kaštela Starog, radnom stroju nije dao dozvolu za rad.
Rogulj, voditelj službe zaštite od požara nije htio komentirati je li uopće imao dozvolu za špricanje od Kaštela starog do Labina.
Rogulj je, uz strojovođu i vatrogasca, jedan od trojice koji su bili na tom radnom vlaku. Za dogovor da se prska nakon prolaska nagibnog vlaka znali su prometnik iz Kaštel Starog i prometnica iz Labina Dalmatinskog. Ona je osobno sve to potvrdila na sudu. Medak upire prstom u Rogulja. Kao osobu koja je mogla reagirati, a nije.
"Može on tvrditi što hoće, ali ja vam kažem da su svi ti dogovori načelni", pravda se Rogulj.
"On je omogućio da šprica i ako zna da je bio u uredu i da idu u Labin kao putnički vlak, sve je znao i dao je izjavu da će se špricati nakon prolaska vlaka. Zašto su ranije krenuli, ne znam", tvrdi Medak.
Rogulj koji bio na samom spornom vlaku tvrdi - njegovo je bilo da provjeri kako i koliko se troši retardanta. A ne da se miješa u rasporede.
"To je bio načelan dogovor. To je bio jedan načelan dogovor i tad su mi rekli da tad ima najviše vremena. Ali se situacija promijenila valjda", kaže Rogulj.
"Ja ne mogu utjecati na odvijanje željezničkog prometa"
Kad smo ga pitali jeste li vi u jednom trenutku mogli reći ljudi, radimo krivo ne smijemo sada špricati, moramo javiti operativi, Rogulj je odgovorio: "Ne, ne, ne, ja ne mogu utjecati na odvijanje željezničkog prometa. To su izvršni radnici, to nije moj dio".
Zašto je vrijeme polaska radnog vlaka uopće važno za cijeli slučaj oko nesreće? Medak tvrdi - da se pričekalo da prođe nagibni vlak, ništa od svega ne bi se dogodilo! Potvrđuje to i sudac koji ga je osudio.
"Sasvim sigurno ne bi došlo do toga da se nije špricalo retardantom i to su potvrdili vještaci. Da je vlak prošao, a da se tek onda nanijelo, onda ne bi bilo nikakvih problema", rekao je sudac Damir Romac.
Ali zašto sud nije uzeo u obzir dogovor da se šprica poslije prolaska nagibnog vlaka? Činjenicu da se sve moglo izbjeći?
"Ja se nemogu baš svega sjetiti kakav je bio dogovor jer je jako puno svjedoka ispitano", kaže Romac.
Na pitanje kako to da osobe koje su bile na robelu ili operativci, da su oni nevini, a da je osoba koja je bila na čelu sektora i koji nije bio na terenu odgovorna, Romac odgovara: "Pa dobro, ta osoba je odgovorna jer je voditelj projekta".
Sporno vrijeme i način nanošenja retardanta
Evo na čemu je sud zapravo temeljio odluku: vlak je iskliznuo zbog korištenja sredstava za sprečavanje požara. tzv. retardanta kojim je HŽ odlučio prskati prugu.
"Činjenica jest da je nagibni vlak iskliznuo s tračnica i činjenica da je robel iskliznuo i da je postojao još jedan vlak koji, kad je došao uzbrdo, nije mogao dalje pa su se kotači počeli uprazno vrtjeti i krenuo je unatrag, tri su vlaka imala isti problem", govori Romac.
Dakle tri vlaka su imala probleme. Službeni vještaci utvrdili su da je retardant odgovoran. A tri ostala neslužbena, među njima i oni s ljubljanskog fakulteta, tvrdili su da je sredstvo tek mogući uzrok. Te da je učinak retardanta jednak kiši, mokrom lišću ili poledici.
"Vještaci su utvrdili da retardant nije opasan, ali način na koji je bio nanesen je bila opasna radnja, taj retardant se nije smio po onoj vrućini, bilo je preko 30 stupnjeva, nije se smjelo bacati na gornji sloj pruge, jer je pod utjecajem topline, to su utvrdili vještaci, stvoro se neki sloj koji je bio jako klizav", kaže sudac Romac.
Sporni su dakle bili i vrijeme i način nanošenja.
Vodili se po pravilniku
Medak tvrdi kako to nije bila njegova odluka već se vodio po pravilniku.
"Služba zaštite od požara je u travnju 2006. donijela plan i program koji je HŽ prihvatio. Na pružnoj dionici Labin - Kaštela pragove i pružno tijelo špricati retardantom", kaže osuđeni Medak. Taj je kaže pravilnik donesen prije nego što je on uopće došao u HŽ. Njegovi podređeni, koji su svjedočili prskanju kažu - bilo im je čudno da se prskaju i pragovi same pruge.
Rogulj tvrdi da mu je "takav propis nepoznat".
Niti jedna točka optužnice protiv Medaka nije potvrđena. No, zato je promijenjena kvalifikacija optužbe. Osuđen je da je iz nehaja počinio kazneno djelo te da je propustio provjeriti kako će retardant djelovati na tračnice i kočenje vlaka. Što njegov odvjetnik smatra posve suludim.
"Nema propisa koji govore o tome da retardant kada dođe u HŽ da ga treba pregledati. A najmanje bi to govorio neki propis iz njegovog djelokurga jer to nije njegov djelokrug posla", objašnjava Siniša Štimac, odvjetnik Ivice Medaka.
Tvrdi, njegov klijent kao direktor ekologije i zaštite nije odgovoran za sigurnost u odvijanju prometa.
"Postoji hijerahija na terenu koji paze da ne dođe do nesreće, Medak to nije", kaže Štimac. Mnoge dokaze koje su podastirali, sud je odbijao. Deset godina skupljanja papira i dokaza, svjedoka i suđenja. Različita mišljenja i interpretacije postupka.
"O nepravilnostima govore oni koji misle da su lošije prošli u ovom postupku", smatra odvjetnik Nediljko Ivančević.
"Po meni nije bilo jer sve što smo donijeli potvrdio je i vrhovni sud", kaže Romac.
HŽ nikad nisu sastavile povjerenstvo
Obrana se ne slaže samo s tim, već i s činjenicom da vlak nije vještačen kako treba.
Isti je naime samo dan prije nesreće imao prijavljno 127 grešaka te bio na servisu. Čak i Žarko Rogan, koji je tijekom vožnje bio u vlaku, tvrdi - ponašanje vlaka na tračnicama nije bilo uobičajeno.
"Bacanje vlaka je bilo abnormalno"
"Ja sam rekao Mirni, obzirom da sam bio strojarski inženjer, da mi je čudno to abnomroalno bacanje vlaka s jedne na drugu stranu", kaže Rogan i dodaje kako je razmišljao čak i da siđu s vlaka na stanici u Perkoviću. Nažalost nisu. 15 minuta nakon toga, dogodila se nesreća.
Čak i odvjetnik oslobođenog tvrdi - neke mu okolnosti nisu posve jasne oko cijelog slučaja. Osobito što se tiče uprave željeznice.
"Tu je tijekom postupka utvrđeno kako nikada od strane HŽ-a nije sastavljeno povjeresntvo i istraženo što se dogodilo toga dana", kaže Ivančević.
Žarko Rogan je kao jedan od svjedoka bio i na suđenju. Redovito je pratio njegov tijek. Desetljećima je radio kao strojarski inženjer za neke od najvećih njemačkih kompanija.
"Nije mi je jasno, puno je to ga bilo nejasno jer se kosilo sa puno tehničkih pravila. Meni se čini da tu nije bilo sve otvoreno rečeno i da se tu nekog moralo štititi", smatra Rogan.
Medak tražio Luku Bebića da ga pogura na rukovodeću poziciju
Na naš upit HŽ-u jesu li proveli internu istargu? Jesu li utvrdili tko je učinio propust - nisu odgovorili. No, odgovorio je DORH koji se i sam žalio na presudu. Oni su tražili ponovno suđenje. Kao i teže kazne. Medakov odvjetnik pak sprema ustavnu tužbu. Posljednju instancu prije Strasbourga koju je najavio Medak.
Jer kaže, u zatvor mora, a kriv nije. Da ironija bude veća, na mjesto u HŽ-u, koje ga je odvelo u zatvor, dovela ga je politika.
"Tražio sam od Luke Bebića da mi pomogne da dođem na neko rukovodeće mjesto u HŽ. Nitko ondje nije primljen na natječaju. Da je bio, ja bih se javio. Na neki način to mi se obilo o glavu", rekao je Medak za Provjereno.
U djetinjstvu preživio sličnu nesreću
Kao dječak, Žarko Rogan je preživio tragediju u kojoj su smrtno stradali deseci njegovih vršnjaka. Bilo je to 1949. u Istri. Isto vlak. Isto stravična nesreća. On je preživio. Čudo. Kažu, jednom je sve moguće. Ali njemu se dogodilo dvaput. Točno 60 godina poslije opet je u vlaku. Još jednom vlaku smrti. I opet - uspijeva preživjeti. No njegove Mirne više nema.
"Ne znam još i dan danas se ne mogu pomiriti s time", kaže Rogan.
Ni onda ni sada, odgovori na sva pitanja nikada nisu dobiveni. Kako, zašto? Tko je odgovoran? Sud kaže - ovaj čovjek.
Poziv na izdržavanje kazne već je dobio. Uložio je žalbu zbog zdravstvenog stanja.
No, kaže, Pedro će visjeti. On je kaže Pedro. Svi dokazi koje je donosio, nisu bili dovoljni. Tvrdi tragedija je golema. Žao mu je svih stradalih. No, kaže, ne može prešutjeti da on mora odgovarati, samo kako bi se, barem na papiru, zadovoljila kakva takva pravda!
Pravila objave komentara