Galerija
Predsjednica je u razgovoru s Mislavom Bagom otvoreno i neformalno govorila o svom privatnom životu, otkrila što ju sve veže za Kanadu te boji li se Zorana Milanovića kao mogućeg protukandidata na novim predsjedničkim izborima.
Predsjednice, ovdje u Kanadi bili ste vrlo emotivni, barem sam stekao takav dojam.
Da, bila sam vrlo emotivna. Svakako je meni ovaj povratak u Kanadu emotivan, tu sam provela tri i pol godine, od 1997. do 2000. godine i bilo mi je to doista prekrasno razdoblje života, susrela sam puno ljudi, stekla puno prijatelja ovdje. To je bila prva država u koju sam otišla živjeti vani, ako se izuzme boravak na diplomatskoj akademiji u Beču. Nekako se vežete uz tu državu, kao da vam je druga domovina.
Znači, za ovu državu i ovaj kraj vežu Vas najljepše uspomene?
Apsolutno. Kad smo šetali uz Lake Louise, uz stazu, tad sam u jednom trenutku osjetila nekakav čudan osjećaj i shvatila sam prvi put da sam trudna, s prvom bebom. Zato mi je ovo jedno od onih mjesta kojih se sjećate u životu kad znate točno trenutak gdje ste bili, što ste radili kad se nešto bitno dogodilo.
Znači li to da ćete i svoju djecu dovesti ovamo ili su oni već bili ovdje?
Oni nisu bili ovdje, ali planiramo jednoga dana svakako doći ovamo.
Koliko Vam je obitelj važna, s obzirom na posao koji ste radili, u državnoj ste birokraciji od 1997.? Djeca su rasla više uz mamu nego uz tatu jer mama je radila drugi posao.
Kad se Katarina rodila, ja sam otišla na puni porodiljni i nakon toga sam išla na Fulbrightovu stipendiju, pa sam s njom imala dosta vremena. Dosta smo radile zajedno do otprilike dvije i pol godine njezina života. Kad se Luka rodio, počela sam raditi u kampanji već kad je on imao tri, četiri mjeseca. Kad je imao šest mjeseci, imenovana sam ministricom europskih integracija. Međutim, dojila sam ga do prve godine života. Dakle, bio je dosta sa mnom. Kao majka, uvijek osjećate grižnju savjesti bez obzira na to koliko bili s djecom, a pristaša sam teorija i prakse da nije bitno vrijeme koliko provedete s djecom, već kvaliteta tog vremena.
Imate li vi obiteljske sastanke na kojima kažete ''mama bi htjela ovo, što vi mislite, je li to dobro ili nije''?
Naravno da imamo. Pa i sama odluka kad sam se odlučila kandidirati, kad sam dobila tu ponudu, donesena je obiteljski.
I, svi su bili za?
U početku nisu.
Tko je bio protiv?
Ne mogu sada reći.
Suprug?
(smijeh) Da, on je nekako bio najviše skeptičan baš zbog djece. Kao što znate, ne volimo ih eksponirati. Apsolutno ih ne bih koristila nikada ni u kakvim političkim kampanjama. To je bila zajednička odluka.
Kad biste sad imali novi obiteljski sastanak, okupite se i kažete da bi mama išla u novi mandat, kako biste reagirali da vam većina kaže ''mama, nemoj''?
Stvarno bih ozbiljno, ozbiljno, ozbiljno razmislila o tome. Iako, kao što znate, još nisam objavila odluku, razgovarat ćemo o tome. U ove četiri i pol godine mandata od svoje sam djece imala apsolutnu potporu. Dakle, nikada mi nisu prigovorili ''mama, ja imam problema u školi zbog tebe'' ili nešto drugo. Nekako smo to uvijek uspjeli podijeliti. Ja sam uvijek bila dijelom njihova života i razgovaramo kad god možemo o bilo kakvim pitanjima, bilo da je riječ o njihovu životu ili o nekoj temi koju netko pokrene. Kad su bili mali, bile su to teme poput zašto je nebo plavo, a danas su to ozbiljnije teme o međuljudskim odnosima i slično.
A da Vam suprug kaže ''e, ne može, sad je dosta, želim imati privatni život i biti anoniman''?
Pa, mislim da je to sada nemoguće. Mislim, on se naviknuo. Nije to lako, njega isto prate na svakom koraku. Kao što ste vidjeli, on je vrlo privatna osoba. Mislim da smo u te četiri i pol godine uspjeli maksimalno zadržati privatnost obitelji.
Kad čujete na stadionu ''Jakove, izdrži'', ljuti li Vas to?
Ne, apsolutno. To mi je čak simpatično. Njemu baš nije jako drago jer osjeća malo nelagodu zbog mene i ne voli biti u centru pozornosti. Uglavnom se to događa u Splitu. On je Dalmatinac, Šibenčanin, navijač Hajduka otkad se rodio, pa zašto ga ne bi Torcida podržala. Uostalom, rekla sam, nije njemu lako i treba živjet sa mnom.
Završit će EU izbori i Vi ćete objaviti da idete opet u utrku, a Vi niste novi proizvod, Vi ste u političkom smislu pročitana knjiga. Što to novo možete ponuditi za drugi mandat?
O tome ćemo razgovarati kad dođe do toga, ako dođe do toga.
Svjesni ste da je nekad puno teže osvojiti drugi mandat nego pobijediti na prvim izborima.
To je uvijek tako. U utrci za drugi mandat morate obrazlagati što ste sve činili, a kad idete prvi put, možete i napadati, međutim ja nisam takav tip osobe koji voli napadati. Mislim da političari, državnici, kandidati uvijek moraju pružiti nekakav program.
Jeste li spokojni u toj odluci da idete u novi mandat ili strahujete da će se pojaviti nekakav protukandidat koji bi Vam mogao sve pomrsiti?
Mene nije strah ničega. Ne bojim se nikoga i ničega. Još je pitanje kandidature koju treba objaviti, ako je to tako. U životu sam radila sve, bila sam svugdje. Kad vam se zatvore jedna vrata, otvore se druga, svaki je pad nova stepenica.
Poraz nije kraj?
Ma kakvi. Apsolutno. Zašto? Pa to je samo jedan od projekata koji nije uspio i idemo dalje, radimo nešto drugo.
Bojite li se Zorana Milanovića kao protukandidata?
Ne, apsolutno. Kao što sam rekla, ne bojim se nikoga. Da se bojim, Mislave, ne bih nikad ušla u utrku.
Jeste li imali ideju da idete u utrku za drugi mandat kao neovisni kandidat, bez stranke, bez ikoga, da Vas podrži skupina građana da možda skupite veći bazen glasova?
Ne razmišljam o toj kandidaturi. Najavila sam da ću o tome početi ozbiljno razmišljati nakon izbora za Europski parlament. Kandidirati se znači učiniti nešto i po pitanju financija, to vam u konačnici i daje tu neovisnost koja je potrebna.
Znači, Vi ćete se više truditi skupiti puno malih donatora da budete neovisniji od velike stranke?
Tako je bilo prošli put. Međutim, ne znam zašto razgovaramo o kampanji koja nije objavljena i najavljena.
Vjerojatno to samo Vi još ne znate, a svi znamo.
Treba razmisliti, donijeti dobre planove itd. Prošli put sam ja birala svoj tim. Uvijek imam svoje pozicije i uvjete, crte ispod kojih ne bih išla.
Kad biste sebe svjetonazorski morali opisati, tko je Kolinda Grabar-Kitarović?
Moderni, progresivni konzervativac.
A ne demokršćanin?
Pa, znate da sam vjernica, ali bih se opisala kao moderni, progresivni konzervativac.
Kad rezimirate svoj mandat, gdje mislite da ste napravili najveću pogrešku, kadrovsku, ljudsku?
Teško je reći koja je bila najveća pogreška. Ne znam, tko radi, taj i griješi. Bilo je greškica, naravno. Vjerujem doista da sam sve odradila prilično dobro, ali bilo je greškica. Nekad pogriješite, nekad krivo procijenite ljude.
Je li Vam Mate Radeljić bio greška kao savjetnik?
Ne bih o tome razgovarala, to je riješena stvar. Završena.
Je li Vam sad krivo što ste se družili sa Zdravkom Mamićem?
Ne možete plakati nad prolivenim mlijekom. Ta druženja, a nije ih uopće bilo toliko koliko ljudi govore, možda tri, četiri, pet puta sve zajedno, i to uključujući i ložu i Maksimir. Vidjeli smo se nekoliko puta na tim nekim večericama. To nije bio prvi krug prijatelja. Mislim da ni gospodin Mamić ne doživljava mene na taj način. Nije nikada tražio ništa od mene. Zato ne vidim uopće u čemu je problem.
Kad biste ga sad sreli u Bosni I Hercegovini, što biste mu rekli?
Pa mislim da ne bismo razgovarali uopće. U ovakvoj situaciji kao Predsjednica zapravo o tome brine osiguranje koje napravi prethodnu pripremu.
Vidjeli ste kako se uspio probiti kod predsjednika Vučića, on je takav tip da je spreman na sve za pet minuta slave.
Mislim, ne bih ga srušila na zemlju. (smijeh) Kad komunicirate s nekim, pogotovo ako vam taj netko nije napravio ništa nažao, zašto biste se ikoga odricali. Pa i bivšeg premijera isto tako. Nikada, nikada javno, za razliku od mnogih koji su bili njegovi jako bliski suradnici, a onda su svašta govorili o njemu kasnije, nikad se ne bih spustila na tu razinu.
Kada biste bili izabrani i dobili drugi mandat, vrlo vjerojatno bili biste u mogućnosti i pomilovati ga, ako se steknu svi uvjeti.
Kad bi on zatražio pomilovanje, onda bi to, naravno, bio predmet rasprave, najprije u Ministarstvu. Gledajte, to je odluka koja je i moralna i etička, a nije to pitanje samo stvaranja uvjeta u pravnome smislu.
Vaš odnos a Andrejem Plenkovićem, zapravo ste zajedno stasali na Zrinjevcu, a imam osjećaj da je stalno toplo-hladno?
Pa nije, naš odnos je korektan. Nismo imali nikad priliku raditi posebno blisko zajedno. Andrej je radio gore na drugom katu, dok sam ja bila u kabinetu. Onda sam ja otišla na mandat, pa je on otišao na mandat. Dakle, mi smo se poznavali, ali ne jako dobro. Odnos je uvijek bio i ostao korektan. Bio je korektan i u situaciji kad ste pisali o nekakvim napadima na Vladu, a to su zapravo bile kritike stanja koje se gomilalo posljednjih 25 godina. Ja i dalje radim ono u što vjerujem i provodim istu politiku. Možda je malo promijenjena razina retorike, upravo zato što je to pogrešno shvaćeno. I onda se umjesto na sadržaj kritike stanja u društvu govorilo o novom sukobu s Vladom, što nije bilo točno u većini slučajeva.
Kako vrijeme bude odmicalo, Vaša će retorika biti sve žešća i žešća jer ulazimo u izbornu godinu. Možemo li to očekivati?
Ja ću i dalje progovarati o problemima koje muče naše građane u Republici Hrvatskoj, koji muče ljude i u iseljeničkoj zajednici, ali nije to stvar predizborne kampanje niti žestine retorike, to je jednostavno dio mojega posla, to je moja dužnost. Ja sam predsjednica svih građana, moja je dužnost zastupati interese građana i to ne treba interpretirati ni na koji drugi način. Ja ću pozivati na razgovor o problemu, a vi nemojte govoriti o tome da je to bio napad na ne znam koga, nego idemo raspraviti problem.
