Dogmatik Karamarko i simonist Brammertz
Pročitajte i ovo
Vuković, nekad član tamošnje komisije za reviziju državljanstava, nije pritom štedio mudžahedine, džihadiste i danas raspršene po Bosni i Hercegovini. Za razliku od reisa Mustafe Cerića koji ovih dana pravda postojanje vehabija u Bosni, Vuković je bio osvjedočeni borac protiv islamskih ratnika i njihova radikalnog /vehabijskog/ tumačenja islama. Vehabijsko tumačenje vjere nije nikad bilo imanentno vjernicima muslimanima s ovih prostora.
>> Svjedok povukao iskaz protiv BiH pomoćnika ministra Vjekoslava Vukovića?
Poljuljana dogma
O Vukovićevu uhićenju BiH vlasti je obavijestio Tomislav Karamarko, hrvatski ministar unutarnjih poslova. Njegova rečenica telefonski izgovorena bosanskom kolegi: 'Vaš doministar je uhićen pod sumnjom da je itd ...', vrtila se cijeli dan u svim elektroničkim medijima i zvučala je pompozno, poput 'objavljene istine', dogme koju ne treba kritički propitivati. Tako je zvučalo i 90 posto svih dnevnih medijskih izvještaja. Pomalo dogmatski. Radeći tjedni pregled dan nakon Vukovićeva uhićenja, izrazila sam sumnju i kazala onako hipotetski, kako bi bilo nezgodno da se na kraju uspostavi da je riječ o 'mudžahedinsko-KOS-ovoj' obavještajnoj namještaljci pripremljenoj za profesionalca bez mrlje na karijeri koji po pitanju mudžahedina možda radi i s Amerikancima. I eto, prije nekoliko dana ministar sigurnosti Tarik Sadović izjavio je kako je njegov zamjenik bio blizak američkim obavještajnim krugovima, a neposredno pred odlazak u Rijeku sastao se s Raffijem Gregorianom. A i 'krunski svjedok' u istrazi nije baš više siguran o kojoj je osobi imena Vjekoslav zapravo bilo riječ kad se kovala 'teroristička zavjera'. I tako, poljuljala se Karamarkova dogma, njegova 'objavljena istina' koju je podržavao još na posljednjem sastanku VNS-a ubrajajući Vukovićevo uhićenje u uspjehe hrvatske policije u borbi protiv organiziranog kriminala.
>> VIDEO: Mjesec dana pritvora osumnjičenom za ubojstvo Ivane Hodak
>> FOTO: Ovo je osumnjičenik za Ivanino ubojstvo
Začavlana dogma
Obrazac slučaja Vuković, primijenjen je i na obznani da je uhićen osumnjičenik za ubojstvo Ivane Hodak. Sazvana je konferencija za novinare na kojoj nije bilo ministra Karamarka, ali nije bilo ni ravnatelja policije Vladimira Fabera. Vijest je u Karamarkovoj maniri 'objavljene istine' ili 'policijske dogme' priopćio Krunoslav Borovec okružen s 5-6 pomoćnika i pomoćnika pomoćnika. Ispalo je da je Ivanu Hodak ubio beskućnik Mladen Šlogar. I to iz osvete jer mu je Ivanin otac, odvjetnik Zvonimir, prije 14 godina navodno obećao pomoć u pronalaženju posla, što nije ispunio. Pa se 61-godišnji klošar Šlogar uputio u grad sa svojim pištoljem marke 'beretta', i na stubištu roditeljskog doma s 2 hica u glavu ubio nedužnu djevojku. Da je riječ o upravo Šlogarovu oružju, policiji je trebalo 2 mjeseca da to zaključi temeljem vještačkog nalaza /naš MUP kao da je američki pa ima na lageru stotine komada ilegalnog oružja koje čeka na vještački nalaz op.a/. Priča je odmah 'dogmatski začavlana', Šlogar je proglašen ubojicom, javno mu se izrekla pravomoćna presuda, proglašen je i neubrojivim monstrumom. Karamarkova 'objavljena istina' je stupila na snagu. A ona je kao uostalom i sve dogme puna rupa koje se kose, u ovome slučaju, sa svakim prosječnim iskustvom te knjiškim poznavanjem kriminalistike, ali i misterioznih veza između velikih interesa i politike. I prije svega, kao i svaka dogma, kosi se sa zdravim razumom.
>> Ministar uvjerava, javnost ne vjeruje
Sumnja građana
Tu nemogućnost zdravorazumske raščlambe Šlogarove krivnje najprije su iskazali građani. Na svim forumima, svi su /osim onih čiji je posao da skriveni iza šifre pljuju po svemu što argumentirano raskrinkava laž, a njihov se izričaj prepoznaje 'iz aviona'/ posumnjali u istinitost policijske tvrdnje prema kojoj je Šlogar ubio Ivanu. Policija slučaj smatra riješenim i bilo kakvu obradu o okolnostima Ivanina ubojstva više ne kane provoditi. Ali morat će jer je njihova priča puna pitanja koja traže odgovore. Kako to da je Šlogar koji je živio u sjeniku bez televizije, novina i interneta prepoznao Ivanu nakon 14 godina? Kako policija slučaj može smatrati zatvorenim kad još nisu vještačeni ostali tragovi s mjesta zločina poput vlakana, kose, otisaka..? Kako to da očevidci nisu zapazili da netko u dronjcima izlazi iz zgrade elitnog kvarta, već su vidjeli mlađu osobu koja trči? Gdje je Šlogar bio od 4. prosinca kad ga je kao skitnicu zaustavila policija? Je li neko vrijeme proveo u prekršajnome pritvoru? Otkud Šlogaru pištolj? Hodak je, tvrdi se, bio njegova fikcija, netko koga je proglasio 'krivim' za svoje beskućništvo. Tko onda kaže da i Šlogarovo priznanje zločina nije isto tako fikcija neubrojive osobe? Je li mu odjeća pozitivna na barut? Jesu mu ruke pozitivne na barutne čestice? I jedno od ključnijih pitanja, TKO JE ŽILA /Šlogarov nadimak/ PRIJE RATA ZAPOSLIO U JNA i s kim je u toj STRUKTURI I DO KADA komunicirao? To je pitanje na kojem će i tužitelj i sud, ukoliko nemaju 'specijalni zadatak', morati inzistirati.
>> Ubojstvo Ivane splet nesretnih okolnosti?
Šlogarov stil ubojstva je mafijaški
Ivana Hodak nije ubijena na način na koji pucaju osobe koje ubijaju iz strasti. Ona nije ubijena na način na koji ubojstvo izvrši polupijani beskućnik u afektu starom 14 godina. Ona je ubijena u maniri prave mafijaške egzekucije, s 2 metka u glavu. I na kućnome pragu. U nesretnu djevojku osoba s pomračenim umom nije bijesno ispalila sve metke iz spremnika, nije ju nasumce izrešetala... Prema krim standardima iz prakse i Vodinelićevih knjiga - to bi odgovaralo opisu ubojstva iz strasti. Ivana je, međutim, ubijena precizno s 2 metka. Na isti način na koji je ubijena cijela plejada osoba. Među posljednjima i Davor Zečević, te lošinjski odvjetnik Lešić i njegov 19-godišnji sin /što je, by the way, s tim ubojstvima?/. Dakle, ako je Šlogar ovakvim načinom, mafijaškim 'stilom od 2 metka' doista ubio Ivanu Hodak, onda postoji velika,velika sumnja da je on za nekoga UBIJAO I PRIJE.
>> Susjedi za ubojicu Ivane Hodak kažu - čudak!
Osumnjičenik iz snova
Sva ova pitanja, mi novinari moramo javno postavljati MUP-u. Naš posao je da prenosimo ono što oni kažu, ali bez nužnosti vjerovanja u 'objavljene istine' i 'policijske dogme'. Naš posao je da sumnjamo, propitkujemo i istražujemo. Tim više što je osumnjičenik Šlogar beskućnik, čovjek bez rodbine, prijatelja, suradnika, bez ikoga... Mi i javnost, dakle, nemamo gdje potražiti korektivno mišljenje, nemamo se gdje ni kod koga dodatno raspitati o Šlogaru. Što god policija o njemu kaže, mi nemamo kod koga provjeriti. Šlogar je za policiju osumnjičenik iz snova. O njemu i njegovu krimenu mogu govoriti što god žele. Nema nikoga tko će to opovrgnuti. Šlogar je osumnjičenik iz američkih filmova. Onih u kojima FBI podmetne oružje beskućniku, i kad se ovaj otrijezni od nekog poluotrova ulične proizvodnje, kažu mu: 'Ti si ubio Johna Blacka'. Ako je beskućnik još k tome davno posrnuli marinac, pa dobro poznaje sustav za koji je radio i po potrebi ubijao - on odmah prizna...
>> 'Svakim danom se povećava opasnost od odgode ulaska u EU'
Uhićenje dan nakon Rehnovog upozorenja
U kontekstu stalnog propitkivanja, ne možemo ne primijetiti da je Šlogar uhićen dan nakon što je povjerenik za proširenje Olli Rehn u intervjuu Finantial Timesu kazao kako je sve manje šansi da Hrvatska završi pristupne pregovore do kraja ove godine - posebno ukoliko ne riješi ORGANIZIRANI KRIMINAL i surađuje s haškim sudom. Rehn je pogriješio. Umjesto suda trebao je spomenuti suradnju s tužiteljstvom. Jer samo dan prije njega Neilu MacDonaldu, FT-ovu beogradskom dopisniku, intervju je dao Serge Brammertz, glavni haški tužitelj. Taj intervju pobudio je medijsko zanimanje za još jedan u nizu Brammertzovih posjeta Zagrebu. On u Zagreb dolazi često, uz tek šturo priopćenje i bez medijske pompe. Njegov intervju u srijedu su prenijeli svi portali u regiji. Cijela je zapravo zbrka nastala jer je u većini njih autorski komentar prenesen kao stajalište glavnoga tužitelja. Naravno u želji da se Hrvatska difamira, te da se pokaže kako ne da tzv. topničke dnevnike iz Oluje, koji su kao ključni dokaz za tezu o neselektivnom granatiranju Knina i 'jamac' osuđujuće presude za generala Gotovinu. U četvrtak sam pročitala izvorni tekst u FT-u koji zapravo sadrži svega dvije Brammertzove rečenice. On kaže: 'Dokumenti koje Hrvatska MOŽDA skriva u svojim arhivima, MOGLI BI inkriminirati generala Gotovinu'. Brammertz ovim zapravo priznaje da protiv Gotovine nema ništa i da su nepostojeći topnički dnevnici njegov posljednji pokušaj da 'spasi' svoju optužnicu i time omogući provedbu političkoga plana guranja Hrvatske u davno zacrtani politički koncept Zapadnoga Balkana.
>> I Rehn kaže da Hrvatska treba popraviti suradnju s Haagom
Topnički dnevnici kao novi pritisak
Tvrdnje Vlade u Zagrebu da topničkih dnevnika nema glavni tužitelj koristi od prosinca kao instrument kojim međunarodna zajednica pritišće Hrvatsku, kvalificirajući je kao nedovoljno zrelu za predviđeni završetak pregovora s EU krajem ove godine. Brammertz time od 'američkoga čovjeka', koji je kao tužitelj stalnog kaznenog suda proveo istragu o okolnostima ubojstva bivšeg libanonskog premijera Haririja, potpuno završava svoju preobrazbu u glavnog tužitelja suda za bivšu Jugoslaviju. Postaje simonist politike Vijeća sigurnosti kojom dominira i konce drži Velika Britanija. Podsjećam još jednom da je nakon 12 godina istrage i nikad spominjanih topničkih dnevnika, prošle godine o njima pred Vijećem sigurnosti prvi put progovorio britanski envoy nazavavši ih ključnim dokumentima. Simonija /izraz koji izvorno označava trgovanje crkvenim službama i privilegijama/ britanske politike koja upravlja ICTY-jem - svojim je 'genijalnim i kvarnim spinom' - uostalom dovela i do aneksa optužnice za Oluju.
>> 'Hrvatska nema razloga išta skrivati'
Hrvatska se u haaškom žrvnju ne snalazi
Haškim istražiteljima domaća je 'mreža' davala razne dokumente bez znanja države, omogućavala stvaranje što širega kruga haških osumnjičenika te širenje psihoze među svim sudionicima Oluje. Samim tim otvoren je put međusobnome 'pakiranju', te provedbi ucjena na koje su mnogi osumnjičeni odmah pristali, iskazujući spremnost da podrže tezu tužitelja u zamjenu za amnestiju od kaznenog progona. U Haagu od početka rada suda - suđenje za ratne zločine nije 'primarna djelatnost'. Te su optužnice tek sredstvo /britanske/ politike Vijeća sigurnosti koja u Haagu dominantno od početka gradi političku arhitekturu Zapadnog Balkana. Hrvatska bez sustavne i dugoročno planirane politike u tom se žrvnju, osobito sada, više ne snalazi. Dok premijer potpisuje razne bilateralne sporazume i priča o 'europskim prijateljima', turbo obrazovani lisci te stare i fascinantne diplomacije kadri su, karikirano rečeno, tri ukradene kokoši dignuti na razinu ključnoga dokaza za hrvatski ujedinjeni zločinački pothvat. Novinari koji su znali aktivirati svoje znanje i svoj intelekt, te su to shvatili na vrijeme i svojim analizama počeli upozoravati na pravu dimenziju suda u kontekstu međunarodnih odnosa, svojedobno su, gotovo donedavno, proglašavani teoretičarima zavjera.
>> Šeks: Ubijali su KOS-ovci u hrvatskim odorama
Peta kolona
Protekloga tjedna na suđenju Glavašu svjedočio je Vladimir Šeks. Kazao je kako nije bio obaviješten o zločinima koji se Glavašu stavljaju na teret. Je li bio ili nije bio, to će procijeniti sud. Kao što će i procijeniti jesu li Srbi iz Glavaševe optužnice stradali kao civilne žrtve ili pripadnici srpske paravojske. Ali konteksno Šeskov iskaz je bio izvanredan. Minuciozno i argumentirano je govorio o zbivanjima 1991., ističući Osijek kao grad s najrazvijenijom 'petom kolonom' koju je stvarao i regrutirao KOS. Opisivao je na koji su način djelovali u porama svega, pa i obrane grada. Uz to, treba kazati da Šeksov iskaz apsolutno podržavaju iskazi svjedoka 'insidera' izrečeni u Haagu na suđenju Miloševiću /Milošević je umro pa ti iskazi nikad nisu vrednovani op.a/. Ti su svjedoci prije desetak godina kazivali na koji je način KOS daleko prije 1991. pripremao scenarij raspada bivše države, tko mu je sve i gdje bio na vezi te kako je -podržavan i interesno upravljan od mreže moćnih stranih tajnih službi - samo prerasporedio svoju moć po državama nastalim raspadom Jugoslavije... U kojima i danas ima golem, a u nekim sektorima i ključan utjecaj... Prepoznaje li se u Hrvatskoj to dovoljno? Ne bih rekla...
>> Arhiva
