Predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić izdao je preporuke koje se odnose na postupak priznanja i izvršenja stranih sudskih odluka o međudržavnom posvojenju djece, a u kojima ne dolazi do primjene Konvencija o zaštiti djece.
Priopćenje Vrhovnog suda prenosimo u cijelosti:
U postupcima priznanja i izvršenja stranih sudskih odluka o međudržavnom posvojenju djece, a u kojima ne dolazi do primjene Konvencija o zaštiti djece i suradnji u vezi s međunarodnim posvojenjem (NN MU 5/2013) općinskom sudu koji odlučuje u takvom postupku priznanja strane sudske odluke preporučuje se:
1. Da provede postupak provjere autentičnosti primljenih dokumenata (strane sudske odluke) i potvrde o pravomoćnosti putem međunarodne pravne pomoći, putem Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske;
2. Prilikom primitka prijedloga za priznanje strane sudske odluke preporučuje se sudu da primjerak tog prijedloga pošalje Ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi (Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike) te da ostavi Ministarstvu rok od 30 dana radi neophodne provjere jesu li predlagatelji upisani u registar potencijalnih posvojitelja u Republici Hrvatskoj.
O b r a z l o ž e nj e
IJ vezi s postupcima priznanja koji se odnose na situaciju u kojoj hrvatski bračni parovi kao posvojitelji žele posvojiti dijete iz države koja nije članica Haške konvencije o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem (primjerice Demokratska Republika Kongo) uočeno je da postoji izvjesna pravna praznina koja u praksi dovodi do neusklađenog djelovanja sudova i nadležnog Ministarstva. Naime, kada je riječ o primjeni spomenute Haške konvencije o međudržavnom posvojenju u tom slučaju sudovi bilo koje zemlje (države posvojitelja i države djeteta) uopće ne
1. sudjeluju u tom postupku jer se u tom slučaju postupak međudržavnog posvojenja odvija putem suradnje središnjih tijela (Central Authorities).
Međutim, kada je riječ o međudržavnom posvojenju u kojemu se ne primjenjuje spomenuta Haška konvencija, u većini slučajeva u državi djeteta odluku o posvojenju prema pravu djeteta donosi sud te zemlje, a nakon toga nastaje potreba da hrvatski sud provede postupak priznanja te inozemne sudske odluke.
S obzirom na to da u postojećoj praksi u većini slučajeva prijedlog podnosi bračni par koji želi posvojiti dijete u drugoj državi, u tom slučaju potrebno je radi pravne sigurnosti provjeriti putem međunarodne pravne pomoći autentičnost podnijetih isprava, tim više što se u većini slučajeva radi o zemljama izvan Europe s kojima nemamo intenzivnu pravnu komunikaciju.
Isto tako, potrebno je da Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi bude obaviješteno o podnijetom prijedlogu kako bi ono moglo izvršiti provjeru upisa predlagatelja prijedloga priznanja u registru potencijalnih posvojitelja.
Naime, "Centar za socijalnu skrb na temelju pozitivnog mišljenja o podobnosti i prikladnosti za posvojenje potencijalne posvojitelje upisuje u registar potencijalnih posvojitelja" - članak 207. Obiteljskog zakona /NN 103/15, 98/19, 47/201.
Na ovaj će se način onemogućiti ili smanjiti mogućnost da se u odluci o priznanju inozemne sudske odluke o posvojenju djeteta druge države pojave osobe koje nisu upisane u registar potencijalnih posvojitelja.
Pročitajte i ovo
Po pravomoćnosti odluke suda o priznanju strane sudske odluke potrebno je istu odluku dostaviti na znanje ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi i nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad, radi vođenja evidencije o priznatim stranim sudskim odlukama o posvojenju (Ministarstvo) i radi osiguranja potrebne savjetodavne pomoći i potpore obitelji (Hrvatski zavod za socijalni rad).
Pročitajte i ovo
Ova preporuka nije obvezujuća i donosi se isključivo s ciljem poboljšanja prakse u opisanom području međudržavnog posvojenja", navodi se u priopćenju Vrhovnog suda.
