Katolička crkva svakog devetog četvrtka nakon Uskrsa slavi ustanovljenje euharistije na Veliki četvrtak, zato je datum ovog blagdana svake godine drugačiji.
Bit ovog blagdana je slavlje vjerske istine katolika da je Isus pravi Bog i čovjek. Tijekom procesija koje se vode oko crkava i središta gradova svećenik monstranci nosi posvećenu hostiju, dok vjernici pjevaju, mole i nose cvijeće.
Blagdan Tijelova jedan je od značajnijih za instituciju Katoličke Crkve, a počeo se obilježavati u 13. stoljeću kada je augustinska redovnica sveta Julijana iz samostana kod belgijskoga grada Liegea, u jednom viđenju punoga Mjeseca, vidjela mrlju. Puni je Mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju kao svetkovinu koja Crkvi nedostaje, kojom bi se častio Presveti oltarski sakramenat.
Na njezinu zamolbu mjesni biskup Robert de Thorote u svojoj je biskupiji uveo blagdan Presvetoga Tijela i Krvi Kristove, odnosno sv. Euharistije.
Blagdan je papa Urban IV. 8. rujna 1264. bulom htio ustanoviti u cijeloj Crkvi, nakon što je jedan svećenik 1263. u mjestu Bolseni u Italiji lomeći posvećenu hostiju, zapazio da iz nje kaplje krv te se slijeva po oltaru što je proglašeno euharistijskim čudom. No papa Urban je umro prije nego je uspio ispuniti svoj naum. Tek je u 14. stoljeću papa Ivan XXII. proširio blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.
Pročitajte i ovo
Korijeni blagdana nalaze se i u Hrvatskoj
Sličan događaj kao u Bolseni zbio se i u Ludbregu 1411. godine. Tada je tijekom najvažnijega dijela svete mise, pretvorbe kruha u tijelo, a vina u Isusovu krv, svećenik u kaležu ugledao pravu svježu krv.
Papa Julije II. istraživao je taj događaj i dopustio javno štovanje relikvije, što je učinio i njegov nasljednik papa Leon X.
Otad u Ludbreg dolaze vjernici iz cijelog svijeta kako bi izrazili štovanje relikviji Predragocjene Krvi Kristove, posebno svake prve nedjelje u rujnu, kada je središnja godišnja proslava.
Blagdan Tijelova stoljećima se slavi diljem Hrvatske i važan je dio tradicije. Tijelovo u Hrvatskoj ima brojne nazive - Tilovo, Brašančevo, Brošančevo, Brešančevo, Božji dan, Božji don, Božji blagdan, a u dubrovačkim krajevima naziva se i Korosante prema talijanizmu Corpo Santo, što znači Sveto Tijelo.
