Luksuz, cjelodnevna zabava i uživanje u blagodatima turskih hotelskih naselja svake sezone privlače sve više gostiju na obale Antalye. Upravo male stvari koje mnogo znače čine razliku između turskog i hrvatskog turizma. Neki ljudi imaju samo jedan zadatak, omogućiti dobrostojećim Rusima da se osjećaju kao bogovi. Upravo je ovakav pristup gostu razlog zašto je popunjenost hotela gotovo stopostotna. Iako radi i do 15 sati dnevno za plaću od 500 eura svaki zaposlenik hotela uvijek će vam se nasmijati kad ga pogledate. Dok svjetski turizam strahuje pred recesijom Turci uživaju u plodovima svog rada. U prvih šest mjeseci ove godine bilježe porast od 13 posto gostiju. Tajna uspjeha i moto za svakog Turčina: 'Daj gostu sve što poželi'.
'Morate ljudima dati izbor. Recimo u ovaj restoran smiju djeca, u neke ne smiju. Zašto djeca ne smiju? Zato što ima gostiju koji ne žele gledati ili slušati djecu', rekao je Cem Uzan, direktor hotela Rixos Sungate za Provjereno. Turska je danas s 30 milijuna gostiju godišnje osma turistička sila svijeta. Nagli razvoj turizma počeo je prije 15 godina. Investitore je država privukla besplatnim koncesijama na zemljišta. Oslobodili su ih plaćanja poreza dok ne isplate investiciju, a subvencionirali su i zaduženja u bankama. U svega nekoliko godina od nekad malog grada sa 100.000 stanovnika Antalya je postala velegrad s milijunskom populacijom. Sama Antalya danas ima 250 hotela s pet zvjezdica. Usporedbe radi, na cijelom ih je Jadranu tek desetak. 'To znači da Hrvate ne zanima gradnja hotela', kaže Uzan.
Obogatili se preko noći
Privatizacija u Turskoj nije provedena ništa bolje nego li u Hrvatskoj. Mnogi su se obogatili preko noći i korupcija još uvijek vlada. No nitko se ne žali jer od turizma žive gotovo svi. Slične probleme kao hrvatski imali su i turski ugostitelji. Mnogi su se bunili zbog buke i izgradnje golf igrališta. No ovdje je hotelijerski lobi toliko jak da odluke vlade padaju preko noći. Zakon o zabrani rada iza ponoći trajao je tek nekoliko dana. Tako hotelijeri luksuzom zadržavaju goste unutar ograda svojih hotela-gradova. Od kupovine do zabave, na jednom će mjestu pronaći sve i to samo da novac ne bi potrošili drugdje.
'Brz i nervozan način života traži da on kad dođe na odmor da ima sve na jednome mjestu. Znači vrhunsku uslugu, vrhunsku zabavu, da može potrošiti svoje vrijeme i dobiti ono što je platio. To znači zadovoljstvo za novac', rekao je Mirko Begušić - direktor hotela Rixos Libertas. Prosječan gost i neće potrošiti mnogo novca. Cijena najjeftinije sobe je oko 180 eura za noć. No nakon toga turisti nemaju potrebu potrošiti ni centa više. Korištenje svih hotelskih sadržaja poput sauna ili turskih kupelji, te pića i hrane uračunato je u cijenu.
Turski recepti
Deseci raznih začina i tisuće recepata ušli su u Tursku tradiciju kroz povijesne osvajačke ratove. Upravo je zato turska kuhinja danas jedna od najcjenjenijih u svijetu, a vrhunska jela mogu se pripravljati samo sa svježim namirnicama. 'U Antalyi možemo pronaći sve što nam je potrebno. Hrana proizvedena u ovom kraju izvozi se, a uvoza gotovo i nema. Vrlo je jednostavno, dan ranije naručim hranu i sljedeći je dan na vašem stolu', rekao je Hüseyin Yüregir, glavni kuhar hotela Rixos Sungate. Nagli uspjeh u turizmu omogućio je Turcima da iziđu van granica vlastite zemlje i krenu u stvaranje novog Osmanlijskog carstva. Gökhanova kompanija kupila je i hotel u Dubrovniku. No posao ne cvjeta.
'U Dubrovniku je dosadno'
Ozgur Donertas, šef kuhinje hotela Rixos Libertas u Hrvatsku je došao na tri dana kako bi učio o našoj kuhinji. U Dubrovniku živi već sedam godina gdje radi kao šef kuhinje hotela. 'Upoznao sam svoju suprugu i ostao sam u ovoj prekrasnoj zemlji', kaže Ozgur. Nije mu trebalo mnogo da shvati zašto Hrvati ne mogu zadržati goste. 'Prema mom iskustvu turisti dolaze vidjeti Dubrovnik. To je glavni razlog, ali s druge strane nemaju više što raditi i nakon tri dana im postane dosadno', kaže Ozgur. Mnogi gosti turskih hotela rado bi posjetili i hrvatske destinacije, no o njima ne znaju ništa, jer mi se Hrvati, u vrijeme ekonomske krize, sami sebi reklamiramo. Luksuze poput francuske ulice s umjetnom kišom unutar hotela naši gosti možda neće doživjeti ni u sljedećih 50 godina. No stvaranje preduvjeta za razvoj turizma i smiješak na licu svakog zaposlenika bio sasvim dobar početak.
