Čuda su ipak moguća: Spasili ste vukovarsku obitelj

Nije tako trebalo biti. Bivši branitelj koji nije otišao u invalidsku mirovinu kada su mu to predlagali, nego je odlučio raditi za svoju obitelj i razbolio se. Supruga je dobila otkaz i jedino što im je preostalo je nadati se čudu, a onda se čudo i dogodilo. Đurđica i Marinko nisu se nadali i nisu očekivali pomoć gledatelja, kada su s nama podijelili najdramatičnije trenutke u svom životu, no riječi podrške i pisma, počela su pristizati. Čudo im je zaista bilo potrebno, a obitelj Markanović sve je zamišljala potpuno drugačije kada se 1998. vratila u Vukovar.

Pročitajte i ovo Očevid u tijeku U okolici Vukovara pronađeni posmrtni ostatci stradalih u Domovinskom ratu donosi Provjereno Centar je majkama posvojenih dječaka prešutio stravičnu istinu, a onda ih dodatno šokirao: "Nisam vjerovala svojim ušima"

'Nakon prognanstva i nakon toga bili smo presretni, nalazili smo se u svojoj kući, borili smo se za svakakvu sitnicu da bi je uljepšali, uredili naše dvorište, onoliko koliko su bile naše mogućnosti', rekla je za Provjereno Đurđica Markanović. Nakon povratka, posao su jedva našli, ali su ubrzo otpušteni kao tehnološki višak. Marinko nije više mogao čekati radno mjesto, pa ga je sam stvorio. Stavio je kuću pod hipoteku, i kupio kamion. Cijeli problem Marinko vidi u obnovi kuće. Obitelj ju je obnovila, ali nije dobila povrat novca, kao ni status prognanika. Problem je, kažu, što se nisu prije bijega iz Vukovara prijavili na toj adresi. Podigli su tužbu na Upravnom sudu, ali još nema presude. 'Proklinjem dan kad sam se vratio u Vukovar. Ozbiljno. To je teško reći, ali u suštini je tako', rekao nam je u prethodnim razgovorima Marinko Markanović.

Spas došao u zadnji tren

Marinku je sad žao što nije otišao u invalidsku mirovinu kad mu je komisija to predložila. I što nije odmah nakon povratka tražio status branitelja koji mu je prije dvije godine odbijen.'Kad sam išao u obranu ove države, svoje zemlje, ja tada nisam razmišljao ni o kakvim povlasticama, ni o kakvim mirovinama, ni o kakvim prioritetima, da bi ja nešto očekivao da će meni netko nešto dati što sam ja bio na prvoj crti, nije mi palo na pamet', govorio nam je još prošlog tjedna Marinko.

Nekoliko dana kasnije, sasvim druga priča! 'Ja mogu reći iz sata u sat raspoloženje raste', kaže presretni Marinko, nakon reakcije i pomoći gledatelja Nove TV. Iako su ih institucije napustile i oglušile se na njihovu nesreću, naši gledatelji nisu. 'To je bio poziv za pozivom sve do ponoći, pola 1, dok se sve to skupa nije smirilo, a ni tada se nije smirilo jer kad su utihnuli telefoni, još je više nešto u meni zvonilo, odzvanjalo ne znam je li od dragosti, od toga što ljudi će pomoći uistinu, da se neće dogoditi, to što je se trebalo dogoditi', objašnjava on. 'U zadnja dva tri dana ljudi su zvali svaki dan. Pozivali su nas, pitali su nas kako smo, kako sve to izdržavamo. Neki su čak preko telefona i plakali', dodaje.

'A Bože sveti!'

U ovom trenu Đurđica i Marinko su znali, u utorak neće ostati bez kuće, a znali su da nisu sami. Donijeli smo im neke od poruka naših gledatelja, koje smo primili e-mailom, a jednu od poruka, napisao je 15-godišnjak. 'Mi nemamo svoju kuću, podstanari smo te znamo kako je bez svoje vlastite kuće. Suosjećamo s njima i imaju veliku potporu od mene i moje obitelji', pročitala je pismo spomenutog dječaka Đurđica. 'To je dijete, dijete koje suosjeća. Ne znam što bi rekla više', zaključila je. Do sada su prikupili 5 tisuća kuna, dovoljno za prvu ratu kredita i odgodu deložacije, no na računu ih je čekao pravi šok. 'Isuse Bože! A Bože sveti! Stanje računa 35 757 kuna. Je li? To je 35?! 35 757 kuna! Isuse Bože! Naježio sam se sad', presretan i u nevjerici je povikao Marinko.

Marinko je upravo shvatio da ima dovoljno za još 7 rata duga, 7 mjeseci mira. 'Osjećam se uznemireno. Osjećam se... Ne znam. Emocije su se pomiješale da jednostavno ne znam na koji način bi to mogao objasniti... I ruke mi se tresu... A daleko od toga. I ruke i lice i sve mi se trese. Ne znam ni sam, jednostavno ne znam, ne znam kako bih ja to opisao', pokušao je pribrati svoje osjećaje Marinko. Prije samo dva dana bio je na rubu. Gubitak doma, krova nad glavom njegove obitelji činio se neizbježan, ali gledatelji nisu dali da završe na ulici. Da nije boli u kralježnici, vjerojatno bi i potrčao. Marinko je jedva je čekao vijest prenijeti gospođi, a Đurđica je na vijesti zaplakala.

Suze olakšanja

Napokon suze olakšanja, ali i nevjerice, Vjerojatno će još dani proći dok postanu svjesni što se događa. Suze nije mogao zadržati ni njihov susjed Ivan Šimić. i On i njegova supruga Matija zaplakali su od radosti za obitelj Markanović. U samo jedan dan, promijenili ste život ove obitelji. Sve što su prije toga imali bila je nada da je čovjek najjači kad mu je najteže. Pokazali ste im da nisu sami i da doista dječak, majke, očevi, poslovni ljudi, umirovljenici, mogu napraviti ono u što je Đurđica vjerovala, a to je čudo!

'U najčešćim slučajevima su nepoznati ljudi pomagali ljude koje nikad u životu nisu sreli ni vidjeli. Vjerojatno ljudi imaju preveliko srce i ljubav za sve ljude oko sebe', zaključila je Đurđica. Kad smo posljednji put posjetili Đurđicu i Marinka, još nisu bili svjesni da ostaju u kući. U samo tjedan dana uplatili ste im dovoljno za idućih 10-ak od 60 rata duga, ali ste im zapravo dali više od novca, ono čega im je gotovo nestalo, vremena i snage za nastavak borbe.

Račun na koji možete uplatiti pomoć je u Privrednoj banci Zagreb:

PBZ 2340009-3207798324

Marinko Markanović

Kraljice Jelene 18

32000 Vukovar

Za detaljnije informacije i kontakt obitelji možete se javiti redakciji na mail provjereno@novatv.hr .