Obrazlažući presudu sutkinja Ivana Kršul pojasnila je da je uvjetna kazna izrečena jer Grubišić novac nije uzimao za sebe, već je 150 tisuća njemačkih maraka 1998. podijelio trima zaposlenicama konzulata, a 340 tisuća hercegovačkim franjevcima i Zajednici prognanih, izbjeglih i raseljenih Hrvata BiH. Novac namijenjen zaposlenicama konzulata Grubišić je, prema optužnici, posudio od Hercegovačke banke uz kamatu od 22 posto, kako bi Gordana Slišković, Nada Pandža i Dijana Matić, svaka s po 50 tisuća maraka, uplatile avans za kupovinu četverosobnih stanova u Zagrebu.
Pročitajte i ovo
Ostatak novca zadužio je u tri navrata iste godine od Hrvatske banke u Mostaru. Zajednici prognanih, iseljenih i raseljenih Hrvata poklonio je u dva navrata ukupno 140 tisuća maraka, dok je predstavniku Provincijalata Hercegovačko-franjevačkog Ivanu Ševi posudio 200 tisuća maraka. No, franjevac novac nije vratio na vrijeme pa je tek nakon bankarske opomene u rujnu 1999. Grubišiću na ruke isplatio 200 tisuća maraka kojim je konzul podmirio dio kredita. Iako je povjerovalo Grubišićevoj obrani da se o svemu dogovarao s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom i bivšim ministrom obrane Gojkom Šuškom, sudsko je vijeće utvrdilo da za podizanje kredita konzul nije imao dozvolu Ministarstva vanjskih poslova, čime je prekoračio svoje ovlasti te zlouporabio položaj i ovlasti.
'Sama kaznena sankcija za ovo kazneno djelo govori da je kompromisna, što znači ako je on doista učinio zločin, u tom slučaju je zaslužio apsolutno veću kaznu, a ako nije učinio zločin, onda je trebao biti oslobođen', smatra Grubišićev odvjetnik Mate Kustura.
Ćiro Grubišić široj je javnosti postao poznat prije nekoliko godina kada je otkriveno da je iz mostarskog konzulata nestala veća količina putovnica. Prema pisanju medija, hrvatsku putovnicu iz tzv. mostarskog kontingenta navodno je imao niz osoba povezanih s organiziranim kriminalom, među kojima i Milorad Luković Legija, ubojica srbijanskog premijera Zorana Đinđića. (Hina)
