Između "žestoke konkurencije" Rusi su se odlučili motore iz nuklearne elektrane poslati u Hrvatsku na remont, a cijeli posao težak 10-ak milijuna eura skoro je propao zbog hrvatske birokracije, piše E. F., riječki poduzetnik i bivši direktor tvrtke Ardens koji je sudjelovao u pripremnim radovima Adriadiesela za prihvat motora na remont. On je na društvenoj mreži Facebook opisao kako je inspekcija zbog "papira o gosporadenju otpadom" htjela obustaviti rad.
"Počeli smo s prvim isporukama 2011., i eto ti jednog dana u Lipnju 2011 godine - "inspektorica kuca na vrata". Od 100 dozvola koje imamo već 10 godina, sada nam traži još i "dozvolu za gospodarenje otpadom". Koju naravno nemamo, niti smo znali da postoji", opisuje E. F. koji se konzultirao sa svojim radnicima te su nastavili raditi mjesecima iza 14 sati kad su smatrali da inspekcija neće više dolaziti. I nije. Uspjeli su isporučiti Rusima obećano i osigurati posao remonta motora.
No, E. F. je iz istog razloga morao zatvoriti svoju tvrtku. Zbog tog "papira" morao je zatvoriti svoj pogon te mu je presuđeno da plati pola milijuna kazne. Ističe kako se ne radi o problemu zbrinjavanja otpada, već im je promjenom Zakona bilo zabranjeno korstiti se metalom koji je bio okarakteriziran kao sekundarna sirovina. Taj zakon kasnije je ponovno promijenjen tako da ta sirovina prestaje biti sporna, ali E. F. to nije dočekao.
"Na prekršajnom Sudu smo prvostupanjski kažnjeni i time nam je indirektno bio zabranjen rad. Ali smo se žalili. I u žalbi drugostupanjski Oslobođeni. Ali, postoji Veliko ali: nismo oslobođeni "jer nismo krivi". Nego netko je predmet držao u ladici i nekon par godina dolazi oslobađajuća presuda "radi apsolutne zastare", napisao je na Facebooku.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti uz dopuštenje:
ANTONOV JE U ZG, A MALO JE FALILO DA GA NE BUDE !
Vozim se danas Ri - Munchen, slušam na vijestima kako je sletio ogroman avion Antonov i donesao kolosalan motor-generator iz Ruske nuklearne elektrane. I onda mi se počnu vrtiti filmovi po glavi. Vrtim, vrtim, vrtim i dođem do definitivnog zaključka : "da sam slušao inspektoricu - danas Antonova možda NE BI bilo u ZG" !
Kako je jedan "komad papira" od prije 8 godina mogao zaustaviti današnjeg Antonova ?
Stvarno ???
Neki se sjećaju cijele moje priče iz 2014., kada sam i zašto otišao u Njemačku. Sve još uvijek piše na mojem www.foundry.com.hr , meni i unucima za uspomenu, a "njima na sramotu".
Dakle, početkom 2010. zove me "Branko iz Adriadiesela", "na sastanak kod direktorice Slavice". Izgledan je jedan novi posao. Dolazim na sastanak i dobijam nacrte i objašnjenja : Adriadiesel je pred ugovaranjem - obnovom starog posla isporuke gigantskih motora - generatora za nuklearke u Rusiji. Motori su se radili prije 30-40 godina, sad ide sve iz početka. Kao anegdotu mi pričaju kako je konkurencija žestoka, ali Rusi preferiraju Adriadiesel jer "njihovi motori su jedini položili praktičan test". Naime, kada je roknuo Chernobyl, u cijelom tom kaosu - motori Adriadiesela nastavili su raditi kao švicarski sat ! To im je bila neoboriva referenca! AD od nas traži (jer smo s njima radili na drugim projektima) ponudu ako možemo riješiti neke pozicije iz aluminija. Neke poklopce, kučišta itd. Sve od nule - razviti modele, strojnu obradu, na nekim pozicijama posebne termičke obrade. Dajemo ponudu, dobijamo posao od AD-a za cca. 2 tone aluminijskih dijelova na 3 komada motora. Projekt se zove ROSTOVSKAYA ! Par mjeseci kasnije se javljaju - DEFINITIVNO KREĆEMO, Rusi su naručili motore (3 motora za oko 10 mil Eur - dakle "za napuniti 3 Antonova"). Ujedno napominju "ako bude sve ok sa prva 3 motora, bit će toga još kao u priči". Rekli su mi kako Rusi namjeravaju naručiti puno tih motora jer će ići na zamjene i remonte svih takvih motora po svim njihovim nuklearkama, a toga ima puno.
Trebalo mi je skoro godinu dana dok smo izradili modele, prve primjerke proizvoda, obavili ispitivanja, zadovoljili kvalitetu, kontrolu itd itd. Sve je vrlo zahtjevno jer ipak "nuklearke su u pitanju". Počeli smo s prvim isporukama 2011., i eto ti jednog dana u Lipnju 2011 godine - "inspektorica kuca na vrata". Od 100 dozvola koje već 10 godina imamo, sada nam traži još i "dozvolu za gospodarenje otpadom". Koju naravno nemamo, niti smo znali da postoji. Zbog koje nas šalje na prekršajni Sud sa zahtjevom za kaznu od cca. pola miliona kn. I šalje nam "zabranu rada pod prijetnjom pečaćenja prostora i opreme, do ishođenja pravovaljane dozvole za gospodarenje otpadom".
Eto, i taj dan kada je inspektorica došla - mi ljevamo pozicije za te gigantske motore, dakle Adriadiesel projekt ROSTOVSKAYA, 3 nova motora kao ovaj jedan sadašnji iz Antonova ! Inspekcija nam zabranjuje rad dok ne ishodimo taj besmisleni komad papira. Da sam ih tada poslušao - mi te pozicije nebismo mogli isporučiti ! Da je tada Adriadiesel tražio alternativnog dobavljača (kojeg su sada u međuvremenu našli), taj alternativni bi trebao proces razvoja 6 - 12 mjeseci. Motori bi posljedično kasnili 6 - 12 mjeseci. Da li bi Rusi otkazali narudžbe zbog kašnjenja ? Lako moguće. To je AD-u bio prvi takav posao, na tim motorima, nakon 40 godina. Trebalo se ponovo dokazati. Višemjesečno kašnjenje moglo je upropastiti sve !
Imao sam tada u jednoj ruci nalog inspekcije da "moram prestati raditi pod prijetnjom pečaćenja prostora i opreme", u drugoj ruci imao sam narudžbu Adriadiesela, a u zubima imao sam prekršajni nalog vrijedan pola miliona kn. Ako ne izvršim narudžbu ugrožavam im posao od 10 mil Eur-a plus potencijalno višekratno ponavljanje istovrsnog posla. Pa ti budi pametan što učiniti !
Što sam ja tada učinio ? Razmišljao sam ... jedno 5 minuta. Evo kako se razgovaralo "u pogonu". Otišao sam u svoju ljevaonicu, sazvao ekipu. Ekipu koja me nikada nije iznevjerila. Moja "ekipa" bili su prekaljeni ljevači (iz bivšeg Torpeda, Benčića, Vulkana, Industroopreme) koji svaki dan riskiraju glavu ljevajući metal rastaljen na više od 1.000 °C. Rekao sam im da imamo zabranu rada "od one babe s notesom". "Koji klinac hoće ?". Objasnim im ja. Kažu dečki "šta nas briga, ajmo ljevati !". Kažem im ja "i hoćemo, ali pametno, jer nemamo novaca za kazne". "OK, pa kako ćemo šefe ?". "Dakle dečki ovako : "ona ima radno vrijeme do 15 h. Pretpostavljam da je u 13 h već na placi kupuje kupus i pomidore, u 14 h doma kuha ručak. Dakle - od sutra radimo drugu smjenu od 14 h., pa ako netko i naleti - neka dođe na zatvorena vrata. Jer poslijepodne nema šanse da itko dođe". Tako je i bilo. Mi smo par mjeseci radili samo od 14 h nadalje, do 14 h bio je inox lanac na kapiji. Nisam primjetio nikog da je dolazio. Mi smo svoje Adriadieselu po traženom roku izvršili, oni su svoje kvalitetno isporučili (ukupno 3 motora, "za 3 Antonova"). Zato je Antonov danas sletio u Zagreb. A moglo je biti - i da ga ne bude ! I to zbog "jednog irelevantnog komada papira".
Evo na kraju i fotka aluminijskih dijelova motora za "projekt Rostovskaya", a koje smo tih mjeseci izlagali i na sajmu u Düsseldorfu. Na ovom velikom komadu piše "Aluminium parts for 6.600 kW diesel generator for nuclear power plant". Da, ta grdosija od motora je snage 6.600 kW, odnosno oko 9.000 KS !
EDIT 20.08.19 :
Vidim da se ovo dosta pročitalo :)
I jedan dio ljudi zapravo nije shvatio kakvu smo mi to dozvolu trebali tj. iz kojeg razloga. Nije se radilo o problemu "zbrinjavanja otpada". To smo imali sve riješeno - otpadni metali predaju se na METIS i sl. Nego je problem bio : mi nismo smjeli KUPITI i KORISTITI (Zakon je to zvao "oporaba") metal koji je bio porijekla sekundarna sirovina, odnosno porijekla "otpad" (ili bilo što drugo porijekla "otpad" - reciklirani papir, otpadne krpe, bilo što). Ne radi se o nikakvom problemu "zagađivanja" ili "zbrinjavanja otpada", nego smijemo li ga koristiti kao repromaterijal (a s druge strane se navodno potiče reciklirati materijale i koristiti reciklirano). Kojih godinu - dvije kasnije u Zakonu su to promjenili tako da su rekli da ako se neki materijal koristi u industrijskim procesima, onda on kod upotrebe ("oporabe") gubi status "otpada" i postaje "industrijski repromaterijal" pa tada nisu potrebne takve dozvole. Ali mi tu promjenu Zakona nismo dočekali !
Zatim, na prekršajnom Sudu smo prvostupanjski kažnjeni i time nam je indirektno bio zabranjen rad. Ali smo se žalili. I u žalbi drugostupanjski OSLOBOĐENI. Ali, postoji veliko ALI : nismo oslobođeni "jer nismo krivi". Nego netko je predmet držao u ladici i nekon par godina dolazi oslobađajuća presuda "radi apsolutne zastare".
