Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Božićne blagdane na radu u inozemstvu provest će velik broj Hrvata koji su se odlučili na život izvan svoje domovine.


 Donosimo priču o dvije medicinske sestre koje su svoju egzistenciju potražile u Engleskoj i koje se nadaju da će u narednoj godini biti riješen jedan problem - registracija hrvatskih sestara kao takvih i izvan domovine. Naime, trenutno se u Engleskoj tretiraju kao njegovateljice.

Vezani članci Slika nije dostupna PEDOFILIJA U NOGOMETU Zastrašujući razmjeri spolnog zlostavljanja djece u nogometnim klubovima Slika nije dostupna KRENULI PREMA ENGLESKOJ Migrantska djeca napustila "džunglu" bez roditelja

Sandra je na rad u Englesku otišla prije godinu dana. Ovo će joj biti drugi Božić u novoj sredini. Kad je podvukla crtu na svom dosadašnjem iskustvu rekla nam je kako je nakon godine dana malo svjesnija te životne situacije u koju se dovela no kako za sada nije požalila što je to učinila.

'Za sada nisam požalila i nadam se da neću. Puno ljudi me pita kada ću se vratiti. Ja uvijek kažem kako to ne znam. Za sada sam tu gdje jesam. Hoće li se moje mišljenje promijeniti za koji mjesec ili godinu - ne znam, sve su mogućnosti otvorene, kao i mogućnost da odem negdje drugdje. I mislim da bih sve to opet napravila. I dalje tvrdim da je život kvalitetniji nego u Hrvatskoj, ako izuzmem osjećaje i drage mi ljude koje sam ostavila iza sebe. Situacija na poslu je očekivana. Puno se radi i naporno je, ali ništa što se ne može izdržati. Bila sam u istim ili barem sličnim situacijama i doma', zadovoljno nam je ispričala ova 35-godišnja medicinska sestra koja je u Hrvatskoj završila studij za više medicinsku sestru pa nije imala problem s registracijom kakav se pojavljuje kod njezinih kolegica sa srednjom stručnom spremom.

Hrvatska je siromašnija za još jednu obitelj - Ovo je njihova priča

Najvažnije je korektno raditi svoj posao

Od nje doznajemo i kako u bolnici u kojoj radi kronično nedostaje osoblja no kako se to nikad ne manifestira na pacijenta koji je uvijek na prvom mjestu. Kvaliteta njege je visoka, no i njihovi standardi su visoki pa smatraju kako može biti još bolja. Sandra je zadovoljna i ljudskim pristupom novih kolega za koje tvrdi kako strance prihvaćaju kao da su njihovi. Radiš svoj posao korektno i to je najvažnije, dodaje.

'Nigdje nije savršeno pa ni ovdje. No, puno je bolje nego kad sam tek došla. Sve polako postaje dio mene, kao što i ja postajem dio nove sredine', govori nam ova hrabra mlada žena koja od svojih novih primanja uspije čak nešto i uštedjeti.

'Najskuplja stavka je stanarina. No, ja ne živim sama pa mi je još lakše. Režije su prihvatljive, a hrana je kao i kod nas - neke namirnice su skuplje, a neke jeftinije. Na kraju mi ostane dovoljno novca za putovanja i redoviti odlazak u Hrvatsku', priča nam Sandra koja za božićne blagdane ipak neće u Hrvatsku već će ih provesti u novoj sredini, ali u krugu obitelji koja joj stiže u posjet.

'Nije mi bitno gdje sam nego s kim sam. Blagdani će mi biti radni, između ostaloga. Ali s tim se pomirite kad odaberete ovo zanimanje. Netko mora i to', poručuje Sandra te naglašava svima koji namjeravaju potražiti budućnost izvan Hrvatske da se pripreme na činjenicu kako nikome tko je otišao 'van' nije bajno, puno je padova i razdoblja depresije jer ti nedostaju svi i svatko. Ali opet, tko god da je otišao nije se vratio... valjda ima nešto i u tome, zaključila je naša sugovornica.

'Jedna od najdražih stvari mi je administracija'

Za razliku od Sandre, Martina je u Englesku stigla sa suprugom i dvoje male djece. Ova 30-godišnja medicinska sestra također radi u bolnici te tvrdi kako joj je na poslu dobro i kako im je općenito lijepo u novoj sredini u kojoj žive već devet mjeseci.

'Nije ni tu sve idealno, ali je puno uređenije nego u Hrvatskoj. Ima puno više mogućnosti za napredovanje. Jedini je problem što se još uvijek nisam uspjela registrirati kao medicinska sestra zato što Hrvatska komora medicinskih sestara i hrvatski zakoni ne mogu odlučiti jesam li u Hrvatskoj bila sestra ili nisam pa mi ne daju valjani papir za registraciju', ističe Martina problem s koji se trenutno suočavaju sve hrvatske sestre koje bi željele otići na rad u inozemstvo.

Iako su tamo nepunih godinu dana već su stekli nove prijatelje, a i 6-godišnji sin im je krenuo u školu.

'Sistem školovanja je drugačiji nego u Hrvatskoj. Djeca naravno uče, ali se i puno igraju. Nema ocjena, a na kraju školske godine se dobije izvještaj u kojem učitelj opiše uspjeh iz svakog predmeta. Sadržaja za djecu ima dosta i u školi i izvan nje. Najveća mana je cijena vrtića koja se kreće od 300 do 400 kuna za jedan dan boravka u njemu.'

Martina ističe kako joj je jedna od najdražih stvari u Engleskoj administracija. I to samo zbog razloga što je tamo gotovo pa da i nema.

'Dijete sam upisala u školu tako da smo došli u ured i ispunili papir. Nisu se tražili nikakvi rodni listovi, uvjerenja o prebivalištu i slični dokumenti. Osobne iskaznice ne postoje. Ako za nešto trebaš dokaz da živiš na svojoj sdresi dovoljno je donijeti račun od režija. Kad se seliš ne prijavljuješ se na policiju, a ne postoje ni zdravstvene iskaznice. I opet sve funkcionira bez silnih papira', oduševljeno prepričava naša sugovornica koja je boravkom u novoj zemlji razbila i predrasude o njezinim stanovnicima.

Nije uvijek lako - najteža je odvojenost

'Prije nego smo došli malo sam se bojala engleske hladnoće na koju su me ljudi upozoravali, ali moja iskustva su potpuno suprotna. Najnormalnije je da će ti se stranac na cesti nasmiješiti, da ćeš samo tako započeti razgovor s nekim ako npr. čekaš u redu za nešto. Kad skuže da sam stranac pitaju otkuda sam, uz ispriku što to pitaju. Ali nisu zabadala. Svi koji su bili u Hrvatskoj su oduševljeni, a oni koji nisu požele otići kad im nahvalim prirodne ljepote i ljude', tvrdi Martina te dodaje kako nije požalila odluku da se preseli u sredinu u kojoj sad živi.

'Nije uvijek lako. Najteža je odvojenost - kad ne možeš biti fizički prisutan za obitelj i prijatelje u dobrim i lošim trenucima. No, život je ovdje puno ugodniji, manje je stresa i vidim perspektivu u budućnosti za sebe i svoju djecu.'

Martina će blagdane također provesti u Engleskoj.

'Bit će malo čudno jer obično za blagdane imamo punu kuću ljudi i vjerujem da neće biti osobito ugodno gledati ostatak obitelji preko Skypea na Božić, ali znali smo da je i to cijena života u inozemstvu', zaključila je naša sugovornica dodavši kako mladima koji žele iseliti poručuje da krenu dok su još mladi jer je puno lakše negdje izgraditi život ispočetka kad si mlađi i prilagodljiviji. Kao i vratiti se u Hrvatsku i nastaviti gdje su stali.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook