Dopustite mi da iznesem svoje čvrsto uvjerenje da se treba bojati samo straha samoga! Legenedarnu rečenicu izgovorio je još legendarniji bivši predsjednik SAD-a Franklin Delano Roosevelt na svojoj predsjedničkoj inauguraciji 1933. U istom govoru obećao je i paket socijalnih mjera koje su mu u doba velike ekonomske depresije astronomski lansirale popularnost do nevjerojatna 4 usporedna mandata u Bijeloj kući. Taj isti Roosevelt je i uspostavio standard mjerenja uspješnosti Vlade u prvih 100 dana pa eto malo sam ga iskoristio za uvod u priču o prvih 100 dana jednog drugog čovjeka - najmlađeg hrvatskog premijera Zorana Milanovića, popularnog Zokija.
>> 48 % Hrvata vjeruje da će ekonomske mjere Vlade Hrvatsku izvući iz krize!
On u svojih 100 dana nije izrekao ovako legendarnu rečenicu kao Roosevelt, no građanima se na službenoj sjednici Vlade ispričao sa 'sorry', što je samo po sebi, uzimajući u obzir tešku konzervativnost bivših stanara Banskih dvora, također vrlo legendarna stilska formulacija. Naravno, rekao je Milanović još svašta što ga doista čini totalno drukčijim od drugih premijera i premijerki, no to danas nije tema. Tema su potezi njegove Vlade u prvih 100 dana.
Zadržavanje kreditnog rejtinga koji je klizio u ponor
Najvažniji potez je SMANJENJE PRORAČUNSKIH TROŠKOVA za 3,4 milijarde kuna. Niti jedna Vlada od '91. nije imala hrabrosti odreći se tolike svote za opće dobro . Opće dobro je naravno zadržavanje kreditnog rejtniga, zadržavanje nižih kamatnih stopa i manja potreba za zaduživanjem u ime svih nas za sljedećih milijun godina. Rezanje troškova odmah je dobilo i prvu opipljivu potvrdu koju Milanović može uvijek izvući iz rukava kada je suočen s kritikama. To je zadržavanje kreditnog rejtinga koji je opasno klizio u ponor u kojem bismo sigurno dugo trunuli, jer nam tada nitko normalan ne bi htio posuditi novac za financiranje proračuna. Ocjena ovog poteza je ODLIČAN.
Drugi ključni potez je POREZNA REFORMA. Njezin glavni cilj je veće oporezivanje potrošnje i porezno rasterećivanje gospodarstava kako bi mu se dalo zraka. Viši PDV Vladi je odlomio dobar dio početne popularnosti, no vjerojatno su toga bili i sami svjesni. Alibi im je da bez novca koji skupe od višeg PDV-a neće moći financirati poticanje gospodarstva, to je i matematički vrlo jasno. Narod je naravno poludio iako su poskupljenja na razini mjesečne košarice zanemariva kada se uspoređuju s tempom poskupljenja koja nastaju zbog tržišnih razloga . Novac će se skupljati i kroz uzimanje kunskih mrvica od onih s većim plaćama. One s manjim plaćama se kao zaštitilo od poskupljenja uvredljivim povećanjem od 70 kuna, što je teška politička kozmetika koja Vladi doista nije trebala. Ocjena porezne reforme je VRLO DOBAR samo zato što se išlo na smanjenje troškova za poduzetnike. Ako efekta na zapošljavanje i rast neće biti, ocjena će u tom slučaju biti NEDOVOLJAN.
Hrvatskoj trebaju rezultati odmah ili će poal države ostati bez posla
INVESTICIJSKI TSUNAMI nažalost priča je za sebe. Iako su investicije jedina slamka spasa za domaću ekonomiju, ocjena ove politike je nažalost niska. Pa hajde neka bude DOVOLJAN. No bojim se da u ulagačkoj realnosti ono što je najavila Vlada neće biti ni približno dovoljno. A efekti će biti daleko manji od onih kakve je postigao ulazni junak naše priče Roosevelt 1933. pokretanjem javnih radova koji su zaposlili nekoliko milijuna mladih Amerikanaca, a još su i prepolovili stopu kriminaliteta. Roosevelt je ipak na efekte svog New Deala morao pričekati do Drugog svjetskog rata. Hrvatska nema takvu mogućnost i rezultati joj trebaju odmah jer će u suprotnom pola države biti bez posla. Vlada je vjerojatno inspirirana Rooseveltovsko- keynesovskom idejom javnih radova najavila da će pokrenuti gospodarstvo obnavljanjem škola, cesta i tako...
>> Tko je IN,a tko je OUT od ministara?
Prvi je problem što to neće pokrenuti ekonomiju već će pomoći samo građevinskim tvrtkama da zaposle sve one ljude koji već tri godine čekaju na posao. To je naravno dobro za te ljude i građevinski sektor, ali za ekonomiju nema snažnijeg kratkoročnog efekta. Bilo bi bolje da je taj novac utrošen na ultra-mega-hiper veliku reformu birokratskog sustava zbog kojeg u Hrvatsku ne dolaze oni koji DOISTA mogu pokrenuti gospodarstvo. To su oni koji otvaraju tvornice s nekoliko tisuća ljudi i brzo ekonomiji daju vjetar u leđa kroz maksimiziranje dodane vrijednosti. Vlada je trebala oformiti opak tim u stilu Eliota Nessa koji bi po općinskim zabitima utjerivao strah u kosti svim činovničićima koji koče pojedinačna ulaganje teška i do milijardu eura.
Tim koji bi predstavljen kroz jednu solidnu PR priču pa da već na razini poruke stranim investitorima kažemo da mislimo ozbiljno. Taj je tim u ovih 100 dana recimo mogao predložiti izmjenu svih nepodudarnih Zakona koji stvaraju rupe u njihovoj realnoj interpretaciji kod konkretnih projekata. Volio bih da me realnost demantira pa da strani investitori pohrle u Hrvatsku, a da Vladin tsunami javnih radova digne BDP, no bojim se da se to neće dogoditi. Barem ne ove godine.
REFORMA JAVNE UPRAVE je možda nešto kod čega sam se najviše razočarao
Ocjena je NEDOVOLJAN. 100 dana je prošlo, a nema jasne i hrabre političke poruke koliko je ljudi višak u preglomaznom birokratskom aparatu. Svi znamo da ih ima previše, svi znamo da privatni sektor koji je na koljenima plaća vojsku činovnika, svi znamo da to tako dalje ne može. Potrebna je jasna politička poruka kada će se, u kojem roku i za koliko ljudi smanjiti državni aparat. To se trebalo napraviti, ne u prvih 100, već u prvih 50 dana.
Ono za što Zoranu Milanoviću dajem ocjenu ODLIČAN je njegova čvrsta odluka da od politike neće raditi cirkus. Da se neće slikati na svakom uglu gdje je kao došao riješiti problem. Mnogi su ga zato prozivali da je nevidljiv što je smiješno. Što uopće znači vidljivost premijera? Kako oni znaju što Milanović radi u svom uredu? Kao ako ga nema pred kamerama, onda to nije dobro. Takva predrasuda da bi političar morao biti svugdje, pa ako nije, onda je to kao loše, suluda je. Političar mora imati politička rješenja koja daju rezultate i to je to.
Ljudima se može prodati samo bolji život
Ako Zoran Milanović u 4 godine ne bude smanjio broj nezaposlenih, morat će otići. Ako od Hrvatske ne bude stvorio business friendly državu morat će otići. Ako ne pokrene državu, morat će otići. Nema filozofije, nema glume, nema političke demagogije. Ljudima se to više ne može prodati. Može im se prodati samo bolji život. Zato se Milanović mora bojati jedino straha da Hrvatima neće omogućiti bolje sutra pa da će ga tako pamtiti. Duboko se nadam da se to neće dogoditi. Ne zbog Milanovića i njegove Vlade, već zbog svih nas.
Ostale kolumne Borisa Miševića pročitajte OVDJE.
-
KINA I JAPANSukob se pogoršava: "To signalizira potencijalni napad"
-
Oglasila se premijerkaSnažan potres pogodio Japan, osjetio se i u Rusiji: Izdano upozorenje, cunami pogodio dijelove zemlje, evakuacija u tijeku
-
Šokirao objavomOrban tvrdi: "Bruxelles se priprema za rat s Rusijom. Već je određen i datum"
