Pejić, koji je 1991. imenovan načelnikom Operative osječkog SZUP, rekao je da u to vrijeme "kad je ginulo sto Hrvata i jedan Srbin" nisu dovoljno pažnje poklanjali nestancima srpskih civila, posebice što se to nije događalo u jednom danu.
Pročitajte i ovo
Služba se nije bavila klasičnim ubojstvima nego operativnim radom, a nestancima civila određenu pažnju je pokazala kad je ubijen Bogdan Počuča, lojalni Srbin i suradnik Službe, rekao je svjedok.
Tada su, kaže, ozbiljnije krenuli u istraživanje, pa su otkrili da je po njega usred dana došlo više maskiranih osoba koji su ga pogubili na obali Drave.
Budući da su u stanove ubijenih osoba useljavani hrvatski građani, posumnjalo se da bi iza njih mogao stajati predsjednik tadašnjeg Okružnog suda Petar Kljajić, pa su zatražili dozvolu za provođenje obrade koja je uključivala i tajno prisluškivanje.
Svjedok je rekao da su prateći Kljajića pratili i Glavaša koji je s njim stalno bio u kontaktu. No, Pejić tvrdi da u višemjesečnoj obradi nisu došli do podataka da itko od njih ima veze s ubojstvima civila.
Za pokušaj ubojstva Radoslava Ratkovića na obali Drave, svjedok je rekao da Služba to nije posebno istraživala ali je kasnije doznao je da je sam Ratković govorio kako osobe koje su ga pokušale ubiti nisu imale slavonski naglasak.
Svjedok je rekao da su vezano za ubojstva u Osijeku središnjici u Zagrebu uputili izvješće s popisom desetak osoba problematičnog ponašanja, smještene u Pampasu uz Dravum, za koje su imali saznanja da su ubijale. Dodao je da se ne sjeća imena osoba s tog popisa ali da ih se danas može provjeriti u MUP-u.
Osim Glavaša svjedok je, kaže, poznavao i drugooptuženog Ivicu Krnjaka, no ni njega nisu mogli povezati s ubojstvima. Dodao je da dok je bio načelnik centra SZUP-a nije čuo za sintagmu Branimirova bojna nego tek kasnije.
Suđenje se nastavlja u utorak, 3. lipnja, kada će biti saslušan zaštićeni svjedok broj 6.
