Intervju s Jarkom

UČIMO OD OVAKVIH LJUDI Komentar i poruka biskupa Komarice na presudu Karadžiću

Piše Andrija Jarak, 25. ožujka 2016. @ 20:42

U presudi Radovanu Karadžiću najviše se govorilo o zločinima u Srebrenici i Sarajevu, a manje o zločinima nad Hrvatima u Hercegovini, posebice na području današnje Republike Srpske. Ispred banjalučke katedrale za Dnevnik Nove TV javio se Andrija Jarak koji je o tome razgovarao s banjalučkim biskupom Franjom Komaricom.

Stotinjak Hrvata okupilo se na obredu Velikog petka koji predvodi biskup Franjo Komarica. ogorčeni su i ljuti zbog presude Radovanu Karadžiću i to s razlogom. Na području današnje Republike Srpske živjelo je prije rata 220.000 Hrvata, a danas ih je tek 12.000, uglavnom starije životne dobi. Ovi preživjeli se pitaju tko je protjerao 200.000 ljudi, tko je ubio njih nekoliko stotina i tko je zapalio i oštetio više od 25 katoličkih crkava.

O svemu tome danas smo razgovarali s banjalučkim biskupom Komaricom koji je i svjedok i žrtva Karadžićevog režima. Naime, biskup Komarica je više od godinu dana bio u kućnom pritvoru, često su se na njemu brutalno iživljavali i maltretirali ne samo njega nego i njegovu obitelj. Biskup Komarica je danas pokazao i 8 pisama koje je slao Radovanu Karadžiću u kojima doslovno na koljenima moli da spriječi zločine, ubojstva i paljenje imovine, da zaštiti Hrvate katolike na području Republike Srpske. Međutim, nikad niti na jedno ovo pismo odgovor dobio nije. Unatoč svemu tome biskup Komarica šalje poruke pomirenja i suživota.

Gospodine biskupe, vaš kolega kardinal Vinko Puljić je rekao da 'presudom nije ni očaran, ni razočaran'. Kako ste je vi doživjeli?

'A što da vam kažem? Žao mi je čovjeka. I gospodina Radovana, ali i svih onih koji su s njim mentalno i duhovno povezani. Jer ono što je on uradio, tj. ono što su svi oko njega uradili, po čijem god to bilo nalogu, nehumano je. I međunarodno je 'pukla bruka', ne samo za njega, nego i za mnoge koji je on službeno predstavljao. I to je ono pogubno. I zato mi je žao svakog čovjeka koji se dao zloupotrijebiti, koji je potpao pod zloduha, da on s njim radi što radi. Jer su dramatične posljedice njegovoga boravka na vrhu, ne samo jedne stranke nego i jednoga naroda. U našoj domovini ovdje. Jer nema ovdje ljudi. Nema stotina i stotina hiljada ljudi... Ne može to nijednom normalnom čovjeku biti pravo'.

U prva tri mjeseca ubijeno je 150 hrvatskih civila, spaljeno 12 crkava. Vi ste apelirali na gospodina Karadžića, tražili ga, molili i pisali mu. Je li vam ikad odgovorio?

'Užasne su se stvari događale. Ja sam pisao i njemu, pisao sam i i ovdje gradonačelniku, pisao sam i svim drugim službenim predstavnicima. Ne samo pisao nego i tražio kontakte s njima. Ali oni su mi rekli - Mi imamo takve direktive. Ja sam ih pitao zašto nam ruše crkve, što su crkve krive? Pa su mi rekli: 'Mi znamo da su za vas katolike crkve srce vašeg zajedništva i ako vam srušimo crkve, uništićemo i vas. Vi morate odavde otići'.

Mnogi su mislili da će se ovom presudom stvari u BiH primiriti, međutim čini se da je samo još više razbuktala strasti.

'Nama je nabijen kompleks zavađenosti. Kod Srba pogotovo. Poklonici gospodina Karadžića će stalno tvrditi da je on ispravno radio. Pa budi Bog s nama, nek se Bog smiluje svima, ali nek nam prosvijetli pamet da mi ne činimo zlo. Nama je raditi na praštanju i pomirenju, pogotovo to očekujem od kršćana i od katolika i od pravoslavaca. A i muslimani vjernici znaju što znači praštanje. Ali najprije moramo ustanoviti istinu koja se ovdje dogodila. Ako ja veličam zločin, pa pobogu tko to može. Ova presuda je dobra opomena svima onima koji šute. Jer šutnjom se može također podržavati zločin'.

Zažto se tako malo zna o stradanjima, progonu Hrvata s područja današnje Republike Srpske? Tko je tome kriv? Svi uvijek spominju Srebrenicu koja je strašna tragedija, ali nitko ne govori da nedostaje gotovo 200.000 Hrvata.

'Stranci vuku ovdje glavne konce. Ali ne mora mene stranac vući za nos kao Hrvata, Srbina, domaćega... Mene čudi zašto službeni predstavnici hrvatskog naroda, politički predstavnici, šute nad strašnim zločinima koji su se dogodili njihovom narodu. Što je za ime Božje? Zašto šutite? Kad je netko od hrvatskih političara došao u Briševo? Tamo je izbrisano jedno selo. Kad su došli ovdje? Ovdje je više stotina Hrvata pobijeno. Mojih 7 svećenika je ubijeno. Niti jedan još nije procesuiran'.