Kako će se gospođa Piruška Canjuga braniti, hoće li odgovarati na pitanja?
Pročitajte i ovo
Ona će dati obranu i u okviru te obrane odgovarati na pitanja. Međutim, neće ulaziti u dubinu svoje obrane, jer mi faktički ne znamo što joj se stavlja na teret. Objasnit će što je radila, koje poslove, otkad dokad je bila u Upravi, kad je bila na bolovanju i u okviru njezinih zadataka, kakvi su bili njezini kontakti s odjelom za financije, gdje faktički i očigledno postoji sumnja da su se dogodila kaznena djela. U okviru toga odgovarat će na pitanja, a izvan toga je prerano jer treba proučiti spis i vidjeti što joj se konkretno stavlja na teret pa ćemo onda dopuniti obranu u tjednima koji su pred nama.
Spis je ogroman, revizija je ukazala na određene nepravilnosti. Je li moguće da ona baš ništa nije znala?
Isto pitanje možete postaviti i jednom ministru danas, potpredsjednici Vlade, guverneru, jednom ili više direktora banaka. Jedna je stvar na razini dojma i glasina znati ili ne znati, a druga je stvar sudjelovati u nečem što su kriminalne radnje. Svi smo mi otprilike znali da je Todorić prezadužen i da je, ono što se kaže, usta su iznad vode. Ali to je na osnovu općeg dojma bez ikakvih podataka. Oni su u Agrokoru morali nešto više znati. Ali je važno tko je radio, ako je netko radio kaznena djela.
Vaši kolege odvjetnici i struka, i Todorić, kažu da je ovaj slučaj politički motiviran, slažete li se Vi s tim?
U ovom trenutku ne. Imam premalo podataka. Tek sam danas ušao u predmet. Prije toga nisam baš previše pratio i u ovom trenutku to ne mogu reći. U ovom trenutku postoje ozbiljne sumnje da su napravljena kaznena djela. Ima li elemenata politike, to ćemo vidjeti u mjesecima koji predstoje. Da se s ovim kaznenim predmetom koji ima svoju realnu kaznenu supstancu manipulira u politici, to je sigurno.
Dakle, imamo po već ustanovljenom folklornom obrascu kod velikih predmeta – u šest ujutro se ulazi, mediji dolaze, hapsi se, vrši se pregled, premetačina i onda prođe vrijeme, i što onda? Sjetimo se Polančeca 2009., afera Spice. Sjetimo se svih velikih predmeta nakon toga. Je li ijedan predmet završen? Niti jedan. Po meni politika, država, pa i pravosuđe, šalje javnosti poruku: Mi štitimo zakon, borimo se protiv korupcije, kriminala, za nas su svi jednaki i bogati i siromašni. Tu su te političke, odnosno populističke poruke, međutim to nije ozbiljan rad. Ozbiljan rad drugačije izgleda. Ozbiljan rad izgleda u tišini pripremiti predmet. Ako je predmet zreo, on za godinu dana mora biti presuđen.
Nema predmeta tako velikog da za godinu dana ne bi bio presuđen. U aferi Podravka gdje sam branio i pravomoćno je oslobođen Damir Polančec, krenuli su sa 40.000 stranica. Moja je procjena da nismo koristili više od 3.000 stranica, a krenulo je s 40.000. Umjesto pet i pol godina koliko je prošlo na glavnoj raspravi, vjerujem da smo u godini dana mogli završiti Podravku. I tako sve ove druge predmete.
Pravosuđe i država ne može od sebe oprati ruke na način da vrši spektakularna hapšenja pred TV kamerama i na taj način zabavlja narod.
S druge strane, vidimo da je Todorić malo pokvario zabavu jer nije u Hrvatskoj, a vidimo da ga politika koristi i odmah hoće ukinuti povjerenstvo za Agrokor kako se ne bi širila linija odgovornosti. Jer imate vjerojatno odgovorne, nekog u Agrokoru, ali imate i prsten koji su opsluživali Agrokor, koji nisu izvršili svoju dužnost, koji nisu kontrolirali. Nas male i srednje poduzetnike itekako kontrolira. Mi se nikad ne bismo mogli tako zadužiti. Ako netko nije počinio kazneno djelo djelom, ali je mogao propustom, a bio je dužan da obavi svoju dužnost. Postoji jedan cijeli prsten oko Agrokora, najviših dužnosnika i političkih i bankarskih koji su suodgovorni i čija se odgovornost jasno nastoji izbjeći. I politički su odgovorni ili su možda čak i kazneno odgovorni. Umjesto toga imamo danas ovu paradu s uhićenjima, i to je sve.
