Analizirali smo: Dokle je dogurao slučaj Pukanić?

'Ja sam osobno uvjeren da Pukanić nije ubijen zbog onoga što je napisao, ili što je ispričao u Trstu, jer je to već gotovo, to je prosuto mlijeko, to se ne skuplja. Ja mislim da je Pukanić ubijen, da bi ga se spriječilo da ispriča nešto drugo', rekao nam je Miloš Vasić, srbijanski novinar. Njegove teze novinar Nacionala Berislav Jelinić ocijenio je pomalo nebuloznima. 'Još nisam čuo da je netko ubijen unaprijed, zbog nečega što je tek trebao objaviti, mislim da te teze ne piju vodu', ustvrdio je.

Pročitajte i ovo Objavili ispriku Slobodna Dalmacija ipak se ispričala Danki Derifaj i ekipi Provjerenog: "Oni su itekako važni za istraživačko novinarstvo" Donosi Provjereno Jedini svjedok sudara u kojem su stradali brat i sestra poginuo u padu rampe trajekta na Lošinju: "On je u svom svjedočanstvu naveo..."

U nadi da rekonstruiraju zločin, šefovi policije danonoćno su bili na nogama. Sa snimke sigurnosne kamere, utvrdili su jasno, atentator se u Nacionalovo dvorište dovezao sa skuterom punim eksploziva. 'Kako je moguće da tako sofisticirana banda ubojica i razbojnika, de facto pet mjeseci šeće i ordinira po centru Zagreba, planira taj atentat, a da to naše nadležne državne institucije ne znaju', pita se Jelinić. Nakon hladnokrvne likvidacije, pooštrene su bile i mjere osiguranja u Uredu predsjednika. Unatoč zabrinjavajućem sigurnosnom stanju, predsjednik Mesić prstom je odmah direktno uperio u Pukanićevu suprugu Mirjanu.

Plesao na rubu politike i kriminala

'I ona može dati neke podatke koji mogu dovesti do ili organizatora ili izvršilaca', izjavio je 25. listopada prošle godine Mesić. Prepucavanja su se nastavila i četiri dana nakon bombaškog atentata, na velikogoričkom groblju, gdje je pod neviđenim mjerama osiguranja stigao i sam predsjednik. Možda kontroverzan, no Ivo Pukanić slovio je za jednog od najutjecajnijih ljudi u državi. Karijeru je počeo kao novinski fotograf. Plesom na rubu politike i kriminala stvarao je brojne neprijatelje. Bio je optuživan za medijski reket, a podzemlje je u njemu, optuživali su ga, vidjelo medijsku podršku. Prijetnje su mu stizale sa svih strana, a najviše zbog pisanja o balkanskoj duhanskoj mafiji na čelu sa Stankom Subotićem Canetom.

'Državne službe za sad sumnjaju, ovaj, da iza toga stoji milje duhanske mafije i da bi mogli jednim dijelom stajat mogući sufinancijer Vladimir Zagorec, međutim to su indicije koje smo mi prenijeli više puta', ističe Jelinić. 'Kompletna priča sa švercom cigareta je gotova i ugašena negdje 2001. i nakon toga više tu nema neke velike priče. Za to je kasno', objasnio je Vasić. Godinu dana nakon tragičnog događaja u Nacionalu više ništa nije isto. Na samom ulazu i dalje stoje dvije slike i knjiga žalosti, a Pukanićeva soba je zatvorena i čeka novu upravu. Nitko ne sjedi ni za njegovim stolom u redakciji, a 23. listopada nerado se prisjećaju.

Greška odala atentatore

I dok je Nacional u prvim brojevima nakon atentata iznosio teorije, istražitelji su u javnost pustili snimku atentatora koji s kacigom na glavi izlazi iz Nacionalovog dvorišta. Zahvaljujući neopreznosti i amaterizmu počinitelja, bratići Robert i Luka Matanić, Amir Mafalani te Slobodan Đurović, uhićeni su na benzinskoj postaji Spačva. Izvođači radova ispali su amateri koji su pali na šasiji motora. 'Znači, morate poznavati skuter. Nije dovoljno da iščupate sa skutera aluminijsku tablicu sa serijskim brojem, treba znati da u ramu skutera postoji otisnuti serijski broj i to, boga mi, na čeliku koji se ne dade uništiti tek tako', ističe Vasić.

Jedan za drugim, počela se širiti grupa počinitelja. S one strane granice ubrzo su pali Milenko Kuzmanović, Sreten Jocić, a kasnije i Željko Milovanović kojeg se sumnjiči da je u Nacionalovo dvorište uvezao skuter s eksplozivom. 'Uhapsila su ga dvojica dužnosnika kriminalističke policije koji su inače pred penzijom. Oni su ljudi sjedili na klupi pred njegovom kućom, čovjek je naišao i oni su rekli 'ok, dođi malo. Gotovo je, ne?'', opisao je Milovanovićevo uhićenje Vasić. Od ekipe osumnjičenika za sad je jedino pušten Elvis Hadžić iz Velike Kladuše kojeg je policija sumnjičila da je izradio eksploziv. Nakon dva mjeseca provedenih u pritvoru primio nas je u svojoj obiteljskoj kući i ispričao što se dogodilo.

Lista ljudi kojima se mogao zamjeriti postajala je sve duža. I dalje se ne zna tko je naručio ubojstvo Pukanića

'Ja sam bio zaštićen u zatvoru sa zidovima, ali moja obitelj, žena i troje djece, oni su bili izloženi tome i to je toliko, toliko grizlo u meni. Ja njima govorim da ja o tome nemam pojma, a oni meni govore, ti si specijalist za te stvari', priča svoju priču Hadžić. I dok policija još traga za Bojanom Gudurićem, glavno pitanje još je ostalo nerazjašnjeno. 'Takozvane izvođače radova imamo spakirane, uredne i sve je u redu. Imamo očigledno i izvršitelje, to je gospodin Sreten Jocić, zvani Joca Amsterdam. Ono što nemamo do dana današnjeg, a što mene iskreno najviše brine u cijeloj priči to je tko je investitor, tko je bio naručilac radova', naglasio je Vasić.

Jocu Amsterdama, kao i njegovog kuma Slobodana Đurovića prokazao je zaštićeni svjedok u Zagrebu tvrdeći da su u crnogorskom gradu Baru njih dvojica dogovorili i organizirali Pukanićevo ubojstvo, za što je Joca navodno osigurao milijun i pol eura. 'Tražio je Jocić da se javnosti pokaže jedan jedini dokaz, ali samo jedan jedini dokaz, direktan dokaz, da on ima bilo kakve veze sa tim događajem', rekao nam je Zdenko Tomanović, odvjetnik Sretena Jocića. Isto traže i poslovni suradnici Slobodana Đurovića. Olivera Đorđević s Bobanom je radila od 2007., a dan prije njegova uhićenja, kaže, bili su zajedno na poslu, sklapajući štampač. 'Ako vi idete za takvim stvarima, za koje vas optužuju, ne vjerujem da vam je u glavi da zovete tajnicu, da je pitate je li faks koji je stigao namješten i da li on funkcionira kako bi sutra mogli raditi', pojasnila nam je Đorđević.

Joca Amsterdam u pritvoru još mjesec dana, a što je s optužbom?

Slobodan Đurović bio je bivši vojni obavještajac. Iako do sada nije spominjan u srbijanskoj javnosti, vrlo je tajanstvena osoba. Živio je u Italiji i Francuskoj, a od 2004. stanovao je u poznatom beogradskom hotelu Intercontinental, gdje je odsjeo u luksuznom apartmanu. Vladimir Nikolić često ga je vozio na sastanke. Sreten Jocić , s druge strane, čovjek je kojeg mnogi nazivaju najmoćnijim i najopasnijim Srbinom u novije vrijeme. Povezivalo ga se s likvidacijama u nekoliko zemalja, pranjem novca i krijumčarenjem droge, a u Bugarskoj je koristio navodno 14 imena. No, u pritvoru se, priča nam jedan od stručnjaka za tamošnje podzemlje, uvijek zadržavao kratko. Poznati beogradski odvjetnik Zdenko Tomanović Jocića brani u dva predmeta. Sve je službena tajna, pa ne može govoriti detaljno. No, u predviđanja se ne želi upuštati.

'Znam da je moj klijent već skoro pet mjeseci u zatvoru, po zakonima Srbije, on još može u pritvoru biti mjesec dana u istražnom postupku, nakon toga tužiteljstvo mora odrediti dalje', objasnio je Tomanović. Na koji način će se izvesti suđenje još se ne zna. No, za mjesec dana optužnica mora biti podignuta ili će osumnjičenici na slobodu.

'Pukanić je ubijen zbog posla kojeg je obavljao'

Pukanić se često hvalio prijateljstvima s mnogim, od političke elite do krim-miljea. Lista ljudi koji su mu se tijekom uzburkane karijere mogla zamjeriti poprilično je dugačka. Napadao je političare i poduzetnike za mutne poslove. Iako svjestan okoline u kojoj se kretao, nikad nije odustao od svog stila pisanja. 'Uvijek smo stajali iza onog što smo pisali, dakle uvijek smo išli prema tome da napišemo istinu, bez obzira koliko ona to koštala, a najviše je koštala nas', izjavio je Pukanić u svibnju 2007. godine. Jelinić smatra kako je Pukanić ubijen isključivo zbog svojeg posla. 'Zato što ga je pošteno i savjesno obavljao i zato što se nije libio otvarati one teme, o kojima su drugi uporno šutjeli devet godina u Hrvatskoj, unatoč tome što smo mi o njima ekstenzivno pisali', zaključio je.

U bombaškom atentatu u Vlaškoj s Pukanićem je stradao i Niko Franjić. 38-godišnji marketinški stručnjak koji je prošao sva ratišta, od rodnih Bošnjaka do Hrvatske Kostajnice. Branio je Vukovar. Bio je najmlađi od petero djece. Oženio se godinu dana mlađom Čileankom s kojom ima i sina. Cecilia ni godinu dana nakon tragičnog događaja nije dobila državljanstvo. Ogorčeni sramotnim odnosom države prema obitelji poginulih, obitelj Nike Franjića odštetu još nije dobila jer je državno odvjetništvo napisalo da ubojstvo u Vlaškoj nije bio teroristički čin. 'Pa onaj pametnjaković, koji je to napravio u drž. odvjetništvu, vjerojatno nije bio svjestan toga da bi odvjetnici druge strane mogli to zatražiti pismeno i dostaviti ga u postupak, kad se bude sudilo njihovim klijentima i reći kako možete tražiti najveće kazne za naše klijente, ako je to ubojstvo koje nije imalo za cilj zastrašiti velik broj ljudi', zaključio je Jelinić.

Franjiću posljednji dan u Nacionalu bio i posljednji u životu

Niki Franjiću 23. listopad trebao je biti posljednji radni dan u Nacionalu. Planirao je okrenuti novu stranicu u životu i sa suprugom se preseliti u Rijeku. Te večeri s Ivom Pukanićem krenuo je zajedno kući. To mu je, očito, bila jedina pogreška. I dok policija sretno maše popisom izvođača radova, još uvijek se čeka odgovor na ključno pitanje tko je i gdje se nalazi gazda, kao i jesu li informacije iz sefa Ive Pukanića koje su iz Nacionalove redakcije prebačene u policiju otkrile neku novu tajnu.