"Istina je voda duboka", rekao je nakon presude Damir Polančec i dodao da mu nitko nije vjerovao kad je to rekao još i 2010. godine. Govorivši to, Polančecu su se i oči zarosile.
Pročitajte i ovo
Ispred sudnice, Polančec je poručio da se osjeća kao da su ga punih sedam godina šamarali i da je to tek sad prestalo.
Obrazlažući oslobađajući dio nepravomoćne presude sudac je kazao da bi Polančec i bivši čelnik Podravke Darko Marinac, koje je Uskok teretio za organiziranje grupe koja je trebala steći kontrolu nad većinskim paketom Podravkinih dionica, odgovarali samo u slučaju da su postupali radi stjecanja imovinske koristi. No, ako je šteta nastupila s drugom namjerom oni nisu odgvoroni jer im se to optužnicom nije ni stavljalo na teret.
Uz Polančeca, Marinca i bivše čelnike koprivničke tvrtke Zdravka Šestaka, Josipa Pavlovića i Sašu Romca, Uskok je u tzv. aferi Spice teretio vlasnika i direktora splitske tvrtke SMS Srđana Mladinića, suvlasnika varaždinske Fima Grupe Milana Horvata te odvjetnika Zorana Markovića.
Suprotno Uskoku koji je u svom završnom govoru zatražio osuđujuću presudu za sve optuženike, obrana je isticala da tužiteljstvo nije dokazalo ni jednu tvrdnju iz optužnice. Optužbe da su se udružili kako bi preuzeli većinsko vlasništvo nad Podravkom svi su od početka odbacivali tvrdnjom da su koprivničku prehrambenu tvrtku tek branili od neprijateljskog preuzimanja.
Sudac je zauzeo stav da tužiteljstvo dokazalo nad koliko su posto dionica optuženici navodno htjeli steći kontrolu te na koji način je Polančec trebao kontrolirati državni paket koji je bio odlučući za stjecanje kontrole te što je poduzeo u tom cilju.
Polančec o dionicama Podravke nije mogao odlučivati samostalno
"Ni iz jednog dokaza ne proizlazi da je bilo što poduzeo, da je tražio da se dionice ne prodaju ili da je učinio bilo što u pravcu stjecanja tih dionica", kazao je sudac. Pojasnio je i da konačnu odluku o mogućoj prodaji državnih dionica u konačnici trebala donijeti vlada te da je cijeli potupak bio vrlo kompliciran.
"Za bilo koju takvu odluku bila je neophodna odluka nadležnog tijela. Polančec nije odlučivao samostalno, a sve je ostalo samo na pretpostavkama i nagađanjima. Nije dokazano da je bilo što poduzeo, a čak i da je bio u poziciji nije navedno kako bi to napravio", pojasnio je Pleše.
Ustvrdio je i da je uprava morala štititi interese tvrtke te da čak i poduzimanje radnji koje se naknadno pokažu štetnima ne znači da su postupili nezakonito.
Vlasničke aspiracije konkurentske norveške tvrtke
Osvrčući se na navode tužiteljstva o stjecanju dionica sudac je kazao da i ono može biti valjano ako se pritom "osujetilo preuzimanje koje bi bilo štetno za društvo".
U tom je slučaju, dodao je, dostatna ocjena uprave da bi novi vlasnik tvrtku učinio inferiornom konkurenciji, što je utemeljeno mišljenje ako tvrtku namjerava preuzeti strateški konkurent koji je od ranije imao vlasničkih aspiracija poput norveške tvrtke "Rieber & son".
"Nedvojbeno da je trebalo brzo djelovati", kazao je Pleše, ističući da je uprava valjano djelovala, ako je donijela odluku temeljem imformacija koje je imala i koje je mogla prikupiti". Čak i ako pritom nisu dobro postupili to ne znači da su htjeli preuzeti dionice za sebe, zaključio je sudac.
Marinac jedini osuđen na zatvor i povrat 65 milijuna kuna
Uz oslobađajući dio preusde Marinac i još trojica optuženih proglašeni su krivima da su Podravku oštetili dajući 65 milijuna kuna zajma splitskoj tvrtki SMS, no samo je Marinac dobio bezuvjetnu zatvorsku kaznu od dvije godine.
Šestak i Pavlović u tom su dijelu postupka osuđeni na 10, odnosno devet mjeseci koje mogu zamijeniti društveno korisnim radom, a Mladinić na šest mjeseci zatvora uvjetno, uz rok kušnje od dvije godine. Osim toga, postane li presuda pravomoćna, Marinac će Podravci biti dužan vratiti 65 milijuna kuna, a ostala trojica nešto više od 10 milijuna kuna.
Sud je zaključio da je Marinac pogriješio jer je zajmove odobrio samoinicijativno, ne provjerivši pritom može li ih SMS vratiti. Izričući blage kazne sud je imao na umu da optuženici pritom nisu stekli osobnu korist, kazao je Pleše.
(Ne)dokazi
Suprotno Uskoku koji je u svom završnom govoru zatražio osuđujuću presudu za sve optuženike, obrana je isticala da tužiteljstvo nije dokazalo ni jednu tvrdnju iz optužnice.
Optužbe da su se udružili kako bi preuzeli većinsko vlasništvo nad Podravkom svi su od početka odbacivali tvrdnjom da su koprivničku prehrambenu tvrtku tek branili od neprijateljskog preuzimanja.
Uskok je u optužnici isticao da su Polančec i ostali navodno planirali preuzeti dionice Podravke u nekoliko koraka, od kojih je svaki bio pomno razrađen i opisan, dok obrana s druge strane tvrdi da je riječ o neutemeljenim konstrukcijama jer su optuženici zapravo branili koprivničku tvrtku.
Suđenje je trajalo od lipnja 2011. U pet godina postupka održano je oko 300 rasprava i ispitano preko 130 svjedoka, a sudski spis imao je preko 50 tisuća stranica. Na suđenju je zabilježen i rekord u iznošenju obrana. Tako je primjerice Šestak svoju obranu iznostio čak 32 dana, a Polančec deset.
Proces trajao više od 5 godina
Više od pet godina od početka jednog od najkompleksnijih postupaka u povijesti hrvatskog pravosuđa - Aferi Spice, u proteklu srijedu su okončani završni govori obrane, a tjedan ranije i Uskoka. Uz Polančeca i bivše čelnike koprivničke tvrtke Darka Marinca, Zdravka Šestaka, Josipa Pavlovića i Sašu Romca, optuženi su i vlasnik i direktor splitske tvrtke SMS Srđan Mladinić, suvlasnik varaždinske Fima Grupe Milan Horvat te odvjetnik Zoran Marković.
Suprotno Uskoku koji je u svom završnom govoru zatražio osuđujuću presudu za sve optuženike koje tereti da su pokušavajući preuzeti Podravku tu tvrtku oštetili za gotovo 400 milijuna kuna, obrana ističe da tužiteljstvo nije dokazalo ni jednu tvrdnju iz optužnice.
Po riječima Polančecova odvjetnika Ante Nobila, "tužiteljstvo nije čak ni u optužnici opisalo radnje koje bi predstavljale kazneno djelo", a slučaj je baziran na iskazima dvojice svjedoka, Miroslava Vitkovića i Zdravka Dimača, za koje tvrdi da su dokazali kako su bili "lažni svjedoci".
Optužbe da su se udružili kako bi preuzeli većinsko vlasništvo nad Podravkom svi od početka odbacuju tvrdnjom da su koprivničku prehrambenu tvrtku tek branili od neprijateljskog preuzimanja.
Uskok u optužnici ističe da su optuženici navodno planirali preuzeti dionice Podravke u nekoliko koraka, od kojih je svaki pomno razrađen i opisan, dok obrana s druge strane tvrdi da je riječ o neutemeljenim konstrukcijama jer su optuženici zapravo branili koprivničku tvrtku.
Da je riječ o jednom od najopsežnijih pravosudnih postupaka dokazuju u brojke.
Od početka suđenja u lipnju 2011. održano je oko 300 rasprava i ispitano preko 130 svjedoka, a sudski spis broji preko 50 tisuća stranica. Na suđenju je zabilježen i rekord u iznošenju obrana. Tako je primjerice Šestak svoju obranu iznostio čak 32 dana, a Polančec deset. (Hina)
