Stephen Nikola Bartulica, Stjepo Bartulica – kako se već zove – najveći je pobjednik EU izbora. Uz njegovu mamu, također. Prvo samo jedan detaljčić, kad je ispunjavao imovinsku karticu 2015., napisao je da se zove Stephen, a preziva Nikola Bartulica, a onda se pet godina poslije sjetio da mu je Nikola ipak drugo ime. OK.
Od nedjelje navečer dobio je i treće (ili četvrto) ime – Licemjer. Danima je bio u žiži javnosti jer ima kredita preko glave, tako da mu od plaće ostane 38 eura. Penzići se bune kad moraju preživjeti s 400 – 500 eura, a on s tim živi skoro godinu dana. Prtljao je s nekim objašnjenjima. Preko odvjetničkog ureda poslao je priopćenje javnosti u kojem je kao objasnio da pare nisu problem jer mu pare šalje mama iz Amerike. All right.
Skrivao je otkud lova za plaćanje kredita nemušto kao što skriva pravu "frizuru" ispod tog nekog načina češljanja koji je teško opisati. Kod njega je jasno, sva je kosa udesno. Ali nećemo više o njemu i frizuri, ajmo malo o njegovu autu.
U stožeru Domovinskog pokreta ponizno je govorio o "zahvalnosti Bogu" i poput žrtve drhtavim glasom naglasio da je sve što ima stekao na zakonit i pošten način. "Unaprijed sam bio izabran za metom", na nedobrom hrvatskom rekao je i dodao da neće odustati od svojih stavova i uvjerenja. "Ja ću biti glas običnih ljudi, vama služim, vama koji ste me izabrali", rekao je Bartulica i zaradio pljesak.
Služeći običnim ljudima, taj ponizni i skromni gospodin kojem mama daje za kiflu i sladoled stožer je napustio u Ferrariju. Ali ne trebamo ga zbog toga prozivati. Ta, taj automobilčić ne košta ni 350 tisuća eura. Koliko je skroman pokazuje i to da za razliku od normalnih auta, u ovaj može stati tek dvoje ljudi. Pih.
Ako je to s Ferrarijem trebala biti šala, ispričavam se DP-ovu Mr. Beanu, ali nisam je shvatila. I tvrdim da nije smiješna. Osim valjda Bujancu. Ako je i sad želio pokazati da ga boli neka stvar, da je sebi sredio plaću idućih pet godina i da mu nitko ne može ništa, onda čestitam gospodinu s više imena, u tome je stvarno uspio.
Pročitajte i ovo
Drago mi je zbog mame koja ga više neće morati uzdržavati, ali žao svih hrvatskih građana i birača koji su primili još jedan šamar. Navikli smo, ali negdje bi trebalo povući crtu. Jer ovo je stvarno, da parafraziram plakat Domovinskog pokreta, vrijeđologodija.
