'Ja sebe uopće ne vidim na taj način! Živim normalno, plačam sve račune i stanarinu gazdarici bez kašnjenja. Na posao dolazim na vrijeme, prema ljudima sam pristojna, ali ne dam na sebe. Cijenim tuđe, ali i svoje životne stavove i principe. Liberalnog sam svjetonazora, podržavam sve odabire i pristupe životu, čak i ako su sasvim različiti od mojih – ali pod uvjetom da se u moje ne diraju. Negdje se mora podvući crta!
Ne mislim da je to neka teška subverzija, već obrana vlastitog digniteta. Pa, kome sam dobra ovakva – lijepo ćemo se družiti, a kome ne, nema veze', kaže Ida.
Javnosti si poznata u različitim područjima kao glazbenica, radio i TV voditeljica, aktivistica. Kako sve stižeš i odakle tolika energija?
Vrlo jednostavno. Nemam familije o kojoj moram brinuti, još uvijek živim skoro studentskim životom. Preko tjedna radim na televiziji, a za vikende 'radim' muziku, nema tu neke magije. Meni je nevjerojatno kada pomislim na to da ljudi mogu raditi svaki dan do navečer, trčati kući nahraniti djecu, prekontrolirati zadaću, srediti kuću i brinuti se za školske knjige, mobitele, praznike, tenisice. Moj lifestyle i životne obaveze su haiku prema roditeljstvu.
Od tebe se dakle mogu očekivati mnogi projekti !!
Upravo radimo na novom albumu Lollobrigide, svaki vikend sam u Sloveniji gdje sa svojim 'zlovencima' (3 ih je u bendu) lijepimo nove stvarčice. Vesela sam k'o malo dijete, to je kao kad prvi put pečeš kolače pa nikada ne znaš šta će ispasti. Lolla je izgleda moj životni projekt, da nema toga vjerojatno bi vezla goblene ili upisala još koji faks. Odnedavno radim i na radiju, vodim popodnevni show 'By the way' utorkom i četvrtkom, a izgleda da počinjem snimati i video klipiće za www.queer.hr. Uvijek ima posla kad si za akciju.
Diplomirala si ekonomiju, a radiš voditeljski posao, kakva je Ida bez upaljenih kamera?
Ida bez upaljenih kamera je malo neuglednija jer je bez šminke, sve ostalo je isto. Diplome mi više ne trebaju, i ovu koju imam nigdje ne koristim, a kamere su mi nužno sredstvo za rad, ko seljaku lopata, ili manekenki štikla.
Uza sve obaveze, jesi li barem gurmanka?
Na veliku žalost mog dečka koji je pravi bonkulović, ja sam čisti seljo beljo. Jedem brzinom svjetlosti, uvijek negdje žurim, ne pijem ni vino, niti volim francuske sireve. Prava noćna mora za svakoga tko želi sa mnom dugo uživati u ritualu gurmanskog užitka. Meni je hrana više-manje 'pogonsko gorivo' koje najčešće uspijem smazati na brzaka s nogu. Što ne znači da se ne veselim recimo finoj maminoj sarmi, šunkici za Uskrs, svježoj ribi s blitvom. Samo od toga ne radim neku misu.
I ovaj intervju, ne događa se negdje uz kavu ili u nekom restorančiću nego uz kebab.
Zato što se, na žalost, većinom hranim suhom hranom i dostavom. S obzirom da preko dana uglavnom 'trčim'- nemam svoj ured s fiksnom adresom. Prožvačem kakav sendvič ili kebab, ako baš naletim. Kebab mi je omiljena fast food fascinacija – ima sve; mesa, salate, fini umak od jogurta, pa si utvaram da jedem nešto zdravo ... Kebab je ujedno je i najneseksi jelo na svijetu. Probaj jesti kebab, a da ne izgledaš k'o mladi prasac?!
A pizza ili kakav dobra tjestenina? I to je na brzaka, a može biti i pristojan ručak.
Ja bih radije svaki dan jela bakinu juhicu i čušpajz, ali ne ide. Čak i baka tu i tamo napravi pizzu hahaha... Vjerojatno ćemo svi mi nemarni imati fest probleme sa želucem kao stariji, ali nemamo nekog izbora. 'Kad sam u gradu većinom svratim do nekog 'pizza cuta'. Najdraže su mi pizze s hrpom povrća po mogućnosti rukole. Bez veze su mi one obične pizze s malo paradajz sosa i dvije šnite šunke, to je ko džon! Ne volim ni previše sira, najbolje su mi one mokre, a lagane. Eto, nikad još pizzu nisam ovako ozbiljno analizirala! Draža mi je tjestenina, pljukanci s nekim finim šugom.. gljive, divljač.. mljac.
Tvrdiš da ti je hrana samo 'pogonsko gorivo'! Ipak već 12 godina ne živiš s roditeljima-sigurno si naučila kuhati !?
Kuham müsle, čokolino i čokolešnik. Evo ti recept – uzmeš mlijeko, otvoriš vrećicu s čokolinom pomiješaš u zdjelu i staviš u usta. Jednostavno! Kad nam dolaze prijatelji, kulinarsku proizvodnju predvodi moj dečko, ja eventualno asistiram. A svladala sam samostalno pripremiti samo smrznute štrukle.
Vegetarijanstvo da ili ne?
Za mene ne. Voljela bih da mi meso nije toliko važno u prehrani, mislim ni ja ne volim gledati slike mrtvih životinja, ali falilo bi mi jako da ga ne jedem. To bi značilo kompletnu reorganizaciju života, traženje supstituta, briga o prehrani.. nisam trenutno u toj fazi. Život bez kebaba? Roštilja? Sarme?- Tuga i žalost!
Družiš se s uspješnim osobama iz javnoga života- što je sada IN?
Ma s kojim to osobama? Vidim se sa svojom Ivom Šulentić, Miom Kovačić, Marijanom i Petrom i Miletom Kekinom, jer mu je žena moja stara frendica. To je to. Koliko ja vidim tamo je IN isto kao i svugdje – kriza, kukanje, stanarine, Oscari, Kosorica, gdje ćemo van. Sve su to više manje bokci i fighteri kao i mi.
Onaj drugi javni život – Kerume, Bandiće i Todoriće ne poznam. Oni valjda imaju druge teme.
teško ozlijeđena žena
U Podravini
na graničnom prijelazu
