Draženu Slavici stavljali su na teret akciju spašavanja, kojom uopće nije on upravljao. Potom da nije tražio pomoć. Da je on krivac što su dvojica maloljetnika bila na intervenciji. Sve to vrijeme Dražen Slavica iz pijeteta prema stradalima i njihovim obiteljima šutio je i dokazivao svoju istinu na sudu. Ovo je trenutak da ona izađe na vidjelo. Sve manjkavosti, traljavosti sustava uspio je dokazati, ali nažalost, za njih nikada nitko neće odgovarati jer kriv je cijeli sustav.
Draženu je to bio najteži trenutak u životu. ''Sjeo sam među kolege pa sigurno jedno 15 minuta sam se isplakao. To mi je najteži trenutak u životu, ali nisam mogao sebi dopustiti da ne dođem među njih'', kazao je kroz plač Slavica.
Od cijelog sustava koji sudjeluje u akciji gašenja požara kakav je bio na Kornatima, na optuženičkoj klupi našao se samo on, županijski zapovjednik Dražen Slavica. ''Ovaj postupak služio je tome da ovo ne izađe van. I zbog ovoga sam imao neku nit da me neće osloboditi, da će vrtjeti unedogled. Pokazuje raspad sustava, nekog drugog - ne našeg. Ne sustava na koji smo mi mogli utjecati. Danas je isto stanje'', istaknuo je Slavica.
Riječi jedinog preživjelog itekako zvone. I to s razlogom. Frane Lučić, kolegama je rekao kako im zavidi što nije i on smrtno stradao. ''Dragi moje kolege, slava vam i zavidim vam što i ja nisam skupa s vama smrtno nastradao, odnosno kad me već nije spržilo do neprepoznatljivosti kao vas, da sam bar umro od dehidracije čekajući pomoć koja nikako ne dolazi'', kazao je Lučić na Kornatima.
Zvao je pomoć, ali uzalud
Spašavanje koje je 14 godina na leđima nosio županijski zapovjednik kao svoj teret uopće nije bilo pod njegovom ingerencijom. Većinu informacija uopće nije imao. Pomoć je zvao, ali pomoć nije dolazila. Akciju spašavanja stradalih vatrogasaca vodio je MORH.
Spašavanje je počelo u 18:20, a u bolnici su završili tek u 21 sat. Iz MORH-a nitko nikada nitko nije bio optužen. U spašavanju su sudjelovala tri helikoptera. Bolnica u Splitu je mobilizirana. ''Oko 20 sati, to je bio već sumrak, zove me dežurni operativni iz Šibenika i kaže da su helikopteri otišli s otoka, a ozlijeđeni su ostali na otoku. Ne znam kako je to moguće'', kazao je Slavica.
Na večernjim vijestima 2007. godine Sofija Preljvukić kazala je kako se helikopteri trebali doći, ali se nikada nisu pojavili. ''Danas su na splitskom helidromu i liječnici i političari čekali da stignu helikopteri s unesrećenima koji su trebali doći, no helikopteri se uopće nisu pojavili'', obznanila je Preljvukić. Zbog juga i terena morali su ozlijeđene dizati i prebacivati u obližnji maslinik.
I okupljeni turisti u masliniku vidjeli su da se nešto događa. ''U uvali Šipnate ima nekoliko objekata vikendaša i turista. I oni su vidjeli da se nešto događa i okupili su se u masliniku. Kako su ovi spuštali ozlijeđene, oni su uzimali ozlijeđene i nosili ih u uvalu Šipnate'', izjavio je Slavica.
Zadnji helikopter koji je pokupio ozlijeđene odletio je u vojnu bazu i prebacio ozlijeđene u kola hitne pomoći. A ostali su ostali na otoku sve dok ih nije na kraju policijski brod prebacio u Zadar. ''To se do danas nije utvrdilo. Ja nisam u postupku saznao tko je bio i tko je odgovoran za akciju spašavanja. A ja znam da ja nisam'', istaknuo je Slavica.
Nusprodukti izgaranja
U dva suđenja rađena su razna vještačenja, između ostalog i kako su vatrogasci nastradali. Ustanovljeno je da se dogodio eruptivni požar. Nešto u što mnogi ni danas ne vjeruju. ''Svi stradali i ozlijeđeni nisu imali mehaničkih ozljeda na tijelima. To bi značilo da nije bilo aktiviranja nekakve eksplozivne naprave'', objasnio je Slavica.
Vještačenje je utvrdilo kako su se nusprodukti izgaranja koji su i dalje gorivi valjali po tlu kako ih je požar gurao ispred sebe. Plinovi su to teži od zraka. Nabili su se u kotlinu, a zatim je južni krak požara doletio. ''Došlo je do nagle ekspanzije i izgaranja tih plinova u toj kotlini, a oni su bili negdje pri vrhu i taj dio ih je zahvatio'', rekao je Slavica.
Proizlazi to iz svjedočenja jedinog preživjelog. ''Da nije čuo eksploziju, da je čuo jako huk i da ga je pržila visoka temperatura. Oticati su mu počeli prvo prsti, on se okrenuo, povukao je prvo vizir preko lica jer je imao kacigu na glavi i napravio je nekoliko koraka i pustio se na zemlju'', dodao je Slavica. Taj toplinski udar od plinova bio je viši od dvije tisuće stupnjeva, a trajao 60 do 80 sekundi.
''Po tim vještačenjima, za njih je bio koban taj udah vrelog zraka, toplinski udar koji su udahnuli. Oni su imali izrazite opekline dišnih puteva'', objasnio je Slavica. A potom je preko njih prešla i vatra. ''Isto se provlačilo kroz optužnicu da nisu imali adekvatnu zaštitnu opremu. Svaka vatrogasna postrojba kako je pravna osoba za sebe, tako vodi računa i odgovorna je za svoju zaštitnu opremu.
Na teret mu se stavljalo što su na intervenciju poslani maloljetnici. A to je odgovornost zapovjednika svake postrojbe, ne županijskog vatrogasnog zapovjednika. ''Ugovori su sklopljeni za učenički posao. Pravna osoba DVD Tisno, ugovor je potpisao maloljetnik, supotpisao je roditelj i potpisala je odgovorna osoba iz vatrogasne postrojbe. Mog potpisa nema'', istaknuo je Slavica.
Na intervenciju nisu smjeli biti poslani
Jednako kao što je to učinio Grad Vodice za drugog maloljetnika. Ali na intervenciju ih njihovi zapovjednici postrojbi nisu smjeli poslati. I to je jedino što se od tada do danas promijenilo. ''Sustav nije napredovao. Dok god mi ovo ne izučimo, dok god ovo ne stavimo u nastavni program izobrazbe dobrovoljnih i profesionalnih vatrogasaca, dok god se njima ova priča u budućnosti ne bude pričala, sustav neće biti dobar'', naglasio je Slavica.
Da je taj dan sustav radio, do takvog požara vjerojatno ne bi ni došlo. A sustav nije jedan čovjek. ''Svi ste mi uzeli dite od 17 godina, joj, majko moja'', čuli su se jecaji na komemoraciji. ''Moj brat je imao 16 i po godina, po nijednom zakonu nije moga bit u helikopteru i njega sad nema ovdje'', moglo se također čuti na komemoraciji.
Bespotrebna avantura
Na komemoraciji održanoj 2007. godine, tadašnji predsjednik Stjepan Mesić kazao je kako ništa nije vrjednije od ljudskoga života. ''U ovom slučaju životi su izgubljeni u bespotrebnoj avanturi jer ništa nije vrjednije od ljudskog života, pa ni najvrjednija materijalna dobra, a kamoli trava'', izjavio je Mesić.
U šibenskom kazalištu tada je tadašnji predsjednik Mesić na upit obitelji tko je kriv, rekao: ''Pa onaj tko ih je poslao u smrt za šačicu trave'', podsjetio je Slavica. A on je taj. Kriv za sve. Za spašavanje koje nije vodio, ali i za odluku da vatrogasce uopće pošalje na intervenciju. Punih 14 godina trudio se dokazati kako je samo poštivao zakon jer zakon kaže kako su nacionalni parkovi prioritet. ''Nitko njih nije poslao da poginu, naš zadatak je gašenje požara'', napomenuo je Slavica.
Taj dan bilo je orkansko jugo, visoke temperature zraka, požar na Hvaru i u zaleđu Vodica. Dojava o požaru na otoku Kornatu stigla je u 11:50. Obavijestio je državnu razinu i od nje zatražio kanader i dva helikoptera - jedan za transport vatrogasaca, drugi za gašenje. ''Odmah u startu smo dobili informaciju da imamo jedan kanader na raspolaganju od četiri u Hrvatskoj'', prisjetio se Slavica.
Dva su bila na remontu, i to u srcu požarne sezone. Još je jedan Hrvatska velikodušno dala na posudbu u Grčku, dakle samo je jedan bio na raspolaganju - zauzet požarom na Hvaru. Helikopter koji je kasnio za transport vatrogasaca s njima je uzletio oko 13 sati.
''Mi ne znamo kad će doći kanader, nemamo povratnu informaciju'', govori Slavica. ''A onaj prvi od 12 sati koji je tražen za gašenje, izdana je zapovijed zapovjedništva Hrvatske vojske da mora ići helikopter za gašenje, nikada nije došao na Kornat niti je opozvana ta zapovijed'', naznačio je Slavica.
Otežana komunikacija
Nitko nije znao točnu lokaciju te grupe vatrogasaca. Bila je otežana komunikacija. I dan danas tamo je loš signal za mobitel. ''Zapovjednik koji je vodio vatrogasnu intervenciju na Kornatu svog je zamjenika uputio na najviši vrh Kornata da ostvari vezu s centrom u Šibeniku da nam prenese stanje.''
Pola sata nakon toga dolazi kanader. No radi boljeg gašenja netko mu je trebao davati informacije s požarišta, pola sata koliko je gasio dobrim dijelom nitko nije upravljao njime. Zamjenik zapovjednika koji je trebao biti na vrhu Kornata u iskazu je rekao kako ga nije vidio. ''Isti taj zamjenik s Pedinke, najvišeg vrha Kornata, nekoliko kilometara dalje spustio se u gostionu Šipnate'', govorio je Slavica. I u vrijeme stradavanja dotični je sat vremena sjedio u gostionici mimo vatrogasne intervencije, dodao je Slavica.
Pročitajte i ovo Nije u kontaktu s obitelji žrtava Dražen Slavica ekskluzivno za Dnevnik Nove TV: "Pao mi je kamen sa srca, tražit ću da me se vrati na funkciju"
Paralelno se razbuktava požar u zaleđu Vodica. Oko 15 sati zapovjednik koji je vodio tu intervenciju traži kanader jer požar ide na kuće. ''Poslije mi se stavljalo na teret da sam ja premjestio kanader s Kornata u Vodice. Državna razina odlučuje gdje će ići kanader'', pojasnio je Slavica. Dodao je kako on nema ovlasti nazvati i preusmjeravati kanader.
Postoje zapisi da se kanader protivio odlasku u Vodice i tražio još i pomoć helikoptera u gašenju. Zašto ona nije stigla, nikada se nije ni utvrđivalo. ''Vidljivo da je helikopter uzeo vjedro, da je oko 15:05 poletio. Međutim, poletio je i - otišao na Hvar. Ta dva helikoptera nisu došla'', istaknuo je Slavica. Tada dolazi poziv u operativni centar Šibenik. ''Kolega mi je kazao da ga je zvao sin. Naime, da su u nekom vatrenom okruženju i da napravim nešto'', rekao je Slavica.
Vojska nije poslala helikopter
Tužiteljstvo mu je stavljalo na teret da od 15:30 nije radio ništa. A zabilježeni su njegovi pozivi prema stradalim vatrogascima, četiri minute od informacije obavijestio je državnu upravu. Tražio je helikopter za izvid. Vojska pak nije poslala helikopter, nego mali avion koji nije utvrdio ništa. Informacije je umjesto od vojske dobio s terena.
''To se događa u 16:25, kada mi prvi put saznajemo o stradavanju vatrogasaca, da im hitno treba pomoć'', pojasnio je Letica. Opet je uzbunio državnu razinu. Otprije traženi helikopter ipak je došao dva sata nakon što je bio tražen, preletio i vidio stradale. No nije se mogao spustiti, pa je poslan drugi. MORH dalje nije davao informacije.
''Spašavanje vodi MORH i saznali smo da se uključuje gorska služba spašavanja'', istaknuo je Slavica. Pomoć je vatrogascima stigla tek u 18:20, dakle dva sata nakon vijesti o stradavanju. Zašto? Nikada se nije istraživalo. U sporu protiv njega tužiteljstvo je imalo 173 svjedoka, on samo dva. Tužitelj je držao završnu riječ osam sati. Iznjedrio je ovaj postupak dvije oslobađajuće presude i obrazloženje na 400 stranica.
''Vjerojatno se u nekakvim višim krugovima to poklopilo i onda sam ja postao paravan da se ovo sve pa ne zamrači, nego odvede istraga u krivom smjeru jer je istraga išla u postupku protiv mene. Nije se nikad klasično istraživala kornatska tragedija'', napomenuo je Slavica. I to je svojevrsna tragedija. Za obitelji čiji su sinovi dali život za državu, a ona im opalila šamar. Kao i čovjeku koji je odgovorno istrpio da mu se teret sustava i neke tuđe pogreške nakaleme na leđa.
''U konačnici, hoće li mi se itko ispričati ovo što su mi napravili'', upitao se Slavica. Obitelj mu je također pretrpjela. ''Apsolutno, ali dobro. Neće uspjeti istjerati vatrogasca iz mene'', zaključio je Slavica.
Djeca su mu 14 godina rasla uz stigmu. On je degradiran sa strane u Javnoj vatrogasnoj postrojbi. Sve što se dokazalo na suđenjima i sve što se utvrdilo izgleda da će ostati u zidovima sudnice, ali bez optuženika na klupi.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr