Gotovo četvrtinu stoljeća vodio je hrvatski sport, a prije toga i državu. Od 1995. do 2000. bio je premijer, a zatim zastupnik u Saboru. Nakon toga izašao je iz politike, ali uz nju kao čelni čovjek Olimpijskog odbora i ostao. Prvi čovjek hrvatskog sporta tako je postao i prva žrtva brojnih sumnji na financijske nepravilnosti u radu sportskih saveza.