Tereza Kesovija otputovala je u Banovinu pomoći stradalima u potresu pa je u podužem intervjuu prepričala svoje iskustvo.
Razoran potres koji je pogodio Petrinju, Sisak, Glinu i okolna mjesta dignuo je cijelu Hrvatsku na noge, a ljudima koji su otišli pomoći stradalima pridružila se i glazbena diva Tereza Kesovija (82).
Pogledaj i ovo
Iako joj nije bilo u interesu da javnost dozna za to, mještani Majskih Poljana obavijestili su medije da je Tereza tamo, što je pjevačica i sama potvrdila za Jutarnji List.
"Ne bih ništa govorila, ne želim nikakvu promidžbu. Bježala sam k'o sam vrag od kamera i fotoaparata", skromno je prokomentirala, no zatim je ipak pristala prepričati svoje iskustvo kako bi postavila primjer drugima.
"Imate pravo, ali nisam bitna ja. Mogu vam ispričati svoju ispovijest, ono što sam vidjela i doživjela, dati opis stanja stvari u najteže pogođenom području. Želim da se što prije pomogne tim ljudima, da se čuje za njihove bolne sudbine i teške životne uvjete", ispričala je Kesovija koja kaže i kako oduvijek u sebi ima poriv za pomaganjem ljudima.
"Ne mogu doma mirno sjediti i praviti se da se ništa ne događa, savjest i ljudskost mi nalažu da učinim ono što mogu. Zamislite samo kada bi svi koji mogu pomogli, napravili stvari kako treba, danas ne bi bilo toliko ruševina. Te kuće nisu bile napravljene kako treba, obnovljene nakon rata. Armatura im je bila pokradena, to su mi svi govorili, zato su se posve i urušile. Zato su ljudi i stradali. Ma nek' je svakome tko je krao prokleta ruka. Mrzim politiku i ne mogu o tome govoriti, ali mogu o nepravdi. Protiv nepravde sam se uvijek grčevito borila", strastveno je kazala pjevačica koja smatra kako je sve ovo jedna velika nepravda.
"Uvijek nastradaju siromašni ljudi, ja to ne mogu vjerovati, gdje je tu pravda. Ima li Boga?" zapitala se. Tereza je za Jutarnji otkrila da je prvo posjetila Novo Selo Glinsko, nedaleko do Gline u kojem su je mještani dirnuli svojim pričama.
"Uputili smo se u zadnju kuću na vrhu sela. Tamo sam upoznala Stjepana i njegovu obitelj. On ima toliko bolnu priču. Bio je zarobljen u vrijeme Domovinskog rata i posljedice su na njemu još i danas vidljive. U malenom kontejneru živi i njegovo troje djece, supruga koja tužno i tiho gleda iz prikrajka i baka Slavica sa svojim štakama. Jedino ona još ima u sebi malo optimizma. Zamislite, oni su mene pozvali na kavu. Zamislite dobrotu tih ljudi čak i u svoj toj njihovoj nedaći", čudila se Terezija koja je na kavu pristala tek nakon dužeg nagovaranja. Svim obiteljima koje je posjetila donijela je gumene čizme.
"Jedna ih je djevojčica odmah navukla i od sreće počela skakati po blatu", naglasila je. Ostalim građanima je savjetovala da, ako žele pomoći, odu ciljano u određena sela i kod određenih obitelji, a ne da nasumice nose hrpu stvari.
Otkrila je i da se potresom pogođena područja uputila automobilom s dugogodišnjom prijateljicom, odvjetnicom Goranom Miljević te da su u auto, uz čizme, nakrcale pohano meso, štrudle, slatkiše za djecu u druge potrepštine.
"Rekle smo - idemo! I hrvatskim obiteljima i srpskim i romskim, svi su oni u istoj nevolji i svima treba pomoć", rekla je Terezija koju je posebno oduševilo zajedništvo ljudi u Banovini.
Nakon Novog Sela Glinskog, posjetila je Majske Poljane gdje se, kako kaže, prvo uputila do kuće zbog čijeg su urušavanja smrtno stradali otac i sin.
"U Majske Poljane prije svega sam se uputila kako bih došla do te kuće koja se urušila, a nije smjela. Do te kuće koja je obnovljena nakon Oluje, a koja je ubila oca i sina. Nisam uspjela doći do te jadne udovice koja izgubila supruga i sina, a to mi je bio cilj. Stisnuti joj ruku, zagrliti je. Zato ću ići ponovno tamo i nadam se da ću doći do nje", otkrila je.
Priznala je i da ju je cijelo iskustvo izmorilo, no najavila je kako će se ponovno vratiti krajem ovog tjedna i ljudima donijeti mandarine i naranče iz svojih rodnih Konavala.
na instagramu
