Goran Bregović progovorio je o teškoj prošlosti i izrazio žaljenje što se povijest opet ponavlja.
Za balkansku rock-zvijezdu Gorana Bregovića njegovo rodno Sarajevo više je od grada. Sarajevo je metafora multikulturalnog načina života koji se raspada kada započne vjerski sukob, kazao je u intervjuu za francusku novinsku agenciju AFP.
Vezani članci
"Sve ono što danas gledamo po Europi najprije smo vidjeli u Sarajevu. Susjed, koji vam je danas dobar susjed, sutra puca na vas jer ste druge vjere", rekao je Bregović novinaru AFP-a u svojem studiju u Beogradu. "Sarajevo je oduvijek moja prva metafora. Danas to nije samo ime grada, to je metafora našeg vremena", naglašava Bregović.
Svoj zadnji album "Tri pisma iz Sarajeva" 67-godišnji je glazbenik posvetio krhkome vjerskom skladu i svojem rodnom gradu. Prisjeća se priče o starome židovu koji svakoga dana posljednjih 60 godina dolazi pred Zid plača i moli da se "prekine rat između pripadnika različitih vjera". "Imam osjećaj da govorim zidu", žali se pritom stari židov. "Bog nam nije kazao kako živjeti zajedno. Jer... to je nešto što moramo naučiti sami", kaže Bregović.
Sizifov posao
Album će ove godine predstaviti na zahtjevnoj turneji na 130 pozornica diljem svijeta. Pratit će ga vjerni članovi njegova "Orkestra za sprovode i vjenčanja".
"Nisam od onih koji rade videosnimke za YouTube ili za televiziju. Staromodan sam tip... Putujem svijetom i predstavljam pjesme sa svojega albuma", kaže uz širok osmijeh.
Na njegovu novom albumu nastupaju izraelski glazbenici Asaf Avida i Riff Cohen, alžirska punk-ikona Rachid Taha i španjolski pjevač Bebe. Na albumu su i tri "komada" za violinu i orkestar.
"I violina je u mojim pjesmama svojevrsna metafora", objašnjava Bregović. "Svira se na tri različita načina: onako kako je sviraju kršćani u klasičnoj glazbi, na 'klezmer' način ili onako kako je sviraju židovi i na orijentalni način poput muslimana."
Gitarist Bregović slavan je postao sedamdesetih godina prošlog stoljeća s bandom "Bijelo Dugme", jednim od vodećih rock-sastava u bivšoj Jugoslaviji, podsjeća AFP. U dokumentarnoj videosnimci iz 1991., snimljenoj godinu dana prije početka rata koju koristi kao najavu za novi album, govorio je o mješavini glazbenih utjecaja u Sarajevu. Na snimci mladi Bregović sjedi usred Sarajeva i govori o glazbi koja dolazi iz "crkava, katedrala, džamija". Kaže i kako bi bila šteta da se to jednoga dana izgubi. Kaže i da isto "ponavlja u Pismima iz Sarajeva" te dodaje da je riječ o Sizifovu poslu. Složno Sarajevo danas je mit.
Sarajevo neće čuti Bregovićeva pisma
Kad se Jugoslavija raspala, Bregović je odbio zauzeti stranu. "Moj otac je hrvatski katolik, majka pravoslavna Srpkinja, a supruga muslimanka. Na koga je trebalo pucati? Na obitelj moje supruge? Mojeg oca? Ili moje majke? Nisam nikoga mrzio. Samo sam bio žalostan", kaže Bregović.
Multikulturalnog Sarajeva više nema. Srbi su otišli u istočne dijelove grada, brojni se Hrvati nikad nisu ni vratili, a bosanskih je židova ostalo tek nekoliko stotina, govori Bregović.
"Teško je povjerovati da iz povijesti nismo ništa naučili i da isti rat ponavljamo svakih pedeset godina", kaže Bregović. "Moj djed je bio vojnik, moj otac je bio vojnik, a ja sam, nasreću, na početku rata bio u Parizu."
Kada nije na turnejama, živi između Beograda, Sarajeva i Pariza, javno iskazujući svoju dugovječnu ljubav za Balkan, "tešku ljubav", kako sam kaže.
No sretan je, ističe, jer njegove kćeri imaju francusko državljanstvo i žive u Francuskoj, "normalnoj zemlji" s "normalnim patriotizmom" u kojoj "se ne mora uvijek ratovati i žrtvovati se". "Ako ste domoljub na Balkanu..., to zahtijeva puno toga..., ondje trebaju samo vojnike". Na popisu gradova njegove nove turneje nije Sarajevo. (Hina)