Top 5 stravičnih načina pokapanja pokojnika

5. Samožrtvovanje

Pročitajte i ovo Održava se referendum Zbog njih mijenjaju ustav: "Jedan smo korak bliže tomu da se pruži glas njihovim potrebama i težnjama" Pozvao inspekciju Novi skandal s truplima na podu: Vijećnik objavio fotografiju iz pogrebnog poduzeća, oni ne vide ništa sporno

Samožrtvovanje ili 'Sutte' tradicionalan je Hindu običaj kojeg prakticiraju u Indiji, a u kojem će tužna udovica, dobrovoljno leći pored svog mrtvog supruga na lomaču, i biti živa zapaljena pored njegova leša.

Ovaj se običaj u Indiji prakticirao stoljećima, dok ga 1829. godine Britanci, koji su okupirali tu zemlju, nisu zabranili,. Ipak njihove zabrane stanovnici nisu poštovali, pa su običaj opet zabranili 1956. i 1981. godine.

U trenutku paljenja vatre nije neuobičajeno da se udovice predomisle i pokušaju pobjeći. Ovaj njihov čin iz panike smatra se nečasnim, a promatrači će im pomoći da ipak ne odustanu, tako da ih udaraju bambusovim štapovima a u nekim ih slučajevim i zavežu kako bi ih zadržali u dosegu vatre.

Poznat je slučaj jedne udovice iz 18. stoljeća kada je pobjegla s lomače i skočila u obližnju rijeku. Promatrači su krenuli za njom, uhvatili ju, i slomili joj noge kako opet ne bi pobjegla i bacili na lomaču.

Običaj je vezan uz mišljenje koje je vrijedilo davnih dana u Indiji po kojem su se udovice smatrale nečiste, i sve vezano uz njih od njihova dodira do glasa pa i do same blizine, bilo je smatrano nečisto.

Također vjerovalo se kako će supružnici nakon smrti biti ujedinjeni, pa je tako muškarčeva najvrijednija imovina spaljena s njim kako bi ju mogao iskoristiti u zagrobnom životu i na tržnici u zagrobnom životu, mogao zamijeniti za bilo što mu zatreba.

4. Mumifikacija kod Budista

Samo mumifikaciju prakticirali su do 1800. godine u Japanu oni koji su bili impresionirani izgledom mumije te nisu mogli dočekati smrt da budu mumificirani.

Proces je zabranjen 1900. godine.

Za ovaj poseban proces, priprema traje čak 2000 dana. A ovako su ga radili budistički redovnici:

Najprije se trebalo riješiti svog sala. To su radili tako što su promijenili način prehrane i jeli samo oraščiće i sjemenke. I samo to 1000 dana.

Nakon toga trebalo se riješiti što više vode iz tijela. A kako se naša tijela većinom sastoje od vode, ovaj proces možda je i bio malo neugodan. Redovnici su jeli samo male količine kore i korijena borovog drveća, i to sljedećih 1000 dana. I pili su specijalan čaj napravljen od posebnog urushi drveta.

Čaj je uzrokovao proljev i povraćanje, i tada su znali da je proces uspio. Tako bi se izbacila dovoljna količina vode iz tijela, a biljni sok upiti zaštitio je crijeva od napada crva.

Nakon procesa čišćenja, zatvaraju se u malenu kamenu prostoriju koja je jedva tolika da u lotosovom položaju u njoj sjede. I sada samo trebaju umrijeti.

Povezano je to sa budističkom filozofijom i postizanju prosvjetljenja, potpunog odvajanja od fizičkog , kako bi smrt, umjesto ponovnog rođenja, bio način postizanja jednog s Budom.

Zato se 1000 dana nakon zatvaranja u kamenu prostoriju, okupljaju znatiželjnici kako bi provirili unutra, da vide kako je prošla mumifikacija. U većini slučajeva ona ne bi uspjela.

Ako je proces uspio svećenik je proglašen Budom i organizirat će se veliko slavlje i bogata gozba.

3. Tibetansko budistički pokop na nebu

To je budistički običaj rezanja leša, najčešće na vrhu planine, i ostavljanja komada pticama. Tibetanci nazivaju ovaj običaj jhator, što znači davanje milostinje pticama. Uključujući i ljudske noge, prsa i glavu.

Tijela, zamotana, u bijelu tkaninu, donesena su na mjesto pokopa koje je poznato okupljalište ptica. Redovnici odmotaju tijela koja su bila ostavljena tamo tri dan. Zatim trgaju i uništavaju tijelo pilama, a pritom su opušteni, počesto se i smiju i šale dok to rade. Ovo potvrđuje činjenicu da Tibetanci tijelo smatraju samo plovilom duše krož život.

Kada je tijelo raskomadano životinje se okupljaju i tada gozba započinje. Kosti koje ostanu, usitnjavaju se, pomiješaju s brašnom i njima se hrane manje ptice.

Budisti vjeruju u reinkarnaciju, pa tako smatraju da ne trebaju čuvati tijelo, jer je ono samo prazno plovilo.

Ovaj se običaj provodi od 12. stoljeća.

2. Izlaganje tijela - Aboridžini

Vjerovanja australskih Aboridžina različita su, pa tako postoji i nekoliko načina rješavanja tijela, kao što je pokop, kremiranje, mumifikacija i kanibalizam.

Ipak jedan od najuobičajenih rituala je izlaganje tijela na povišenim platformama. Ovakav se pokop sastoji od nekoliko koraka.

Prvi je ostavljanje tijela pokrivenog liščem i granjem na povišenoj platformi dok meso samo ne istrune. Proces je to koji može potrajati mjesecima.

Dok se tijelo raspada, pokojnikova imovine potpuno je uništena, a neko vrijeme nitko ne smije ni izgovoriti njegovo ime.

Aboridžini vjeruju u ljudsku dušu, koja se po njima sastoji od dva dijela. Ovaj ritual se bavi činjenicom da se jedan dio duše, ego, vraća i progoni žive. Uništavanje pokojnikove imovine i ne izricanje njegova imena, način je da se riješe duhova.

1. Pokop u svemiru

Ovaj moderan način pokopa, možete i sami platiti, a cijena pak ovisi o tome koliko daleko u svemiru želite biti zakopani. Možete svoj pepeo poslati u svemir za čak 695 dolara, a mjesto u dubljem svemiru koštati će vas i do 60 000 dolara.

Prvi ovakav pokop organiziran je 1997. godine u letjelici koja je u svemir odnijela posmrtne ostatke 22 ljudi, uključujući i Timothy Learya i Genea Roddenberrya, scenarista koji je kreirao svijet Zvijezdanih staza.

Raketa je lansirana u orbitu 11 kilometara iznad Canary otoka, gdje će sa njihovim ostacima ostati zauvijek.