Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Ne postoji ugodan i zabavan način pokapanja tijela pokojnika. Najuobičajenija su dva. Pokapanje ili spaljivanje. Koliko god sam čin bio neugodan, neke su civilizacije pokop svojih pokojnika učinile ritualom koji izaziva čuđenja diljem svijeta.


5. Samožrtvovanje

Samožrtvovanje ili 'Sutte' tradicionalan je Hindu običaj kojeg prakticiraju u Indiji, a u kojem će tužna udovica, dobrovoljno leći pored svog mrtvog supruga na lomaču, i biti živa zapaljena pored njegova leša.

Vezani članci Obračun u Sarajevu, dvojica policajaca ubijena (Foto: Miran Mahmutović) - 5 Sarajevo: Pokopani policajci ubijeni prošlog tjedna, potraga za ubojicama još bez rezultata Aretha Franklin (Foto: AFP) Kraljica soul glazbe i prva žena u Kući slavnih rock'n rolla bit će pokopana 31. kolovoza

Ovaj se običaj u Indiji prakticirao stoljećima, dok ga 1829. godine Britanci, koji su okupirali tu zemlju, nisu zabranili,. Ipak njihove zabrane stanovnici nisu poštovali, pa su običaj opet zabranili 1956. i 1981. godine.

U trenutku paljenja vatre nije neuobičajeno da se udovice predomisle i pokušaju pobjeći. Ovaj njihov čin iz panike smatra se nečasnim, a promatrači će im pomoći da ipak ne odustanu, tako da ih udaraju bambusovim štapovima a u nekim ih slučajevim i zavežu kako bi ih zadržali u dosegu vatre.

Poznat je slučaj jedne udovice iz 18. stoljeća kada je pobjegla s lomače i skočila u obližnju rijeku. Promatrači su krenuli za njom, uhvatili ju, i slomili joj noge kako opet ne bi pobjegla i bacili na lomaču.

Običaj je vezan uz mišljenje koje je vrijedilo davnih dana u Indiji po kojem su se udovice smatrale nečiste, i sve vezano uz njih od njihova dodira do glasa pa i do same blizine, bilo je smatrano nečisto.

Također vjerovalo se kako će supružnici nakon smrti biti ujedinjeni, pa je tako muškarčeva najvrijednija imovina spaljena s njim kako bi ju mogao iskoristiti u zagrobnom životu i na tržnici u zagrobnom životu, mogao zamijeniti za bilo što mu zatreba.

4. Mumifikacija kod Budista

Samo mumifikaciju prakticirali su do 1800. godine u Japanu oni koji su bili impresionirani izgledom mumije te nisu mogli dočekati smrt da budu mumificirani.

Proces je zabranjen 1900. godine.

Za ovaj poseban proces, priprema traje čak 2000 dana. A ovako su ga radili budistički redovnici:

Najprije se trebalo riješiti svog sala. To su radili tako što su promijenili način prehrane i jeli samo oraščiće i sjemenke. I samo to 1000 dana.

Nakon toga trebalo se riješiti što više vode iz tijela. A kako se naša tijela većinom sastoje od vode, ovaj proces možda je i bio malo neugodan. Redovnici su jeli samo male količine kore i korijena borovog drveća, i to sljedećih 1000 dana. I pili su specijalan čaj napravljen od posebnog urushi drveta.

Čaj je uzrokovao proljev i povraćanje, i tada su znali da je proces uspio. Tako bi se izbacila dovoljna količina vode iz tijela, a biljni sok upiti zaštitio je crijeva od napada crva.

Nakon procesa čišćenja, zatvaraju se u malenu kamenu prostoriju koja je jedva tolika da u lotosovom položaju u njoj sjede. I sada samo trebaju umrijeti.

Povezano je to sa budističkom filozofijom i postizanju prosvjetljenja, potpunog odvajanja od fizičkog , kako bi smrt, umjesto ponovnog rođenja, bio način postizanja jednog s Budom.

Zato se 1000 dana nakon zatvaranja u kamenu prostoriju, okupljaju znatiželjnici kako bi provirili unutra, da vide kako je prošla mumifikacija. U većini slučajeva ona ne bi uspjela.

Ako je proces uspio svećenik je proglašen Budom i organizirat će se veliko slavlje i bogata gozba.

3. Tibetansko budistički pokop na nebu

To je budistički običaj rezanja leša, najčešće na vrhu planine, i ostavljanja komada pticama. Tibetanci nazivaju ovaj običaj jhator, što znači davanje milostinje pticama. Uključujući i ljudske noge, prsa i glavu.

Tijela, zamotana, u bijelu tkaninu, donesena su na mjesto pokopa koje je poznato okupljalište ptica. Redovnici odmotaju tijela koja su bila ostavljena tamo tri dan. Zatim trgaju i uništavaju tijelo pilama, a pritom su opušteni, počesto se i smiju i šale dok to rade. Ovo potvrđuje činjenicu da Tibetanci tijelo smatraju samo plovilom duše krož život.

Kada je tijelo raskomadano životinje se okupljaju i tada gozba započinje. Kosti koje ostanu, usitnjavaju se, pomiješaju s brašnom i njima se hrane manje ptice.

Budisti vjeruju u reinkarnaciju, pa tako smatraju da ne trebaju čuvati tijelo, jer je ono samo prazno plovilo.

Ovaj se običaj provodi od 12. stoljeća.

2. Izlaganje tijela - Aboridžini

Vjerovanja australskih Aboridžina različita su, pa tako postoji i nekoliko načina rješavanja tijela, kao što je pokop, kremiranje, mumifikacija i kanibalizam.

Ipak jedan od najuobičajenih rituala je izlaganje tijela na povišenim platformama. Ovakav se pokop sastoji od nekoliko koraka.

Prvi je ostavljanje tijela pokrivenog liščem i granjem na povišenoj platformi dok meso samo ne istrune. Proces je to koji može potrajati mjesecima.

Dok se tijelo raspada, pokojnikova imovine potpuno je uništena, a neko vrijeme nitko ne smije ni izgovoriti njegovo ime.

Aboridžini vjeruju u ljudsku dušu, koja se po njima sastoji od dva dijela. Ovaj ritual se bavi činjenicom da se jedan dio duše, ego, vraća i progoni žive. Uništavanje pokojnikove imovine i ne izricanje njegova imena, način je da se riješe duhova.

1. Pokop u svemiru

Ovaj moderan način pokopa, možete i sami platiti, a cijena pak ovisi o tome koliko daleko u svemiru želite biti zakopani. Možete svoj pepeo poslati u svemir za čak 695 dolara, a mjesto u dubljem svemiru koštati će vas i do 60 000 dolara.

Prvi ovakav pokop organiziran je 1997. godine u letjelici koja je u svemir odnijela posmrtne ostatke 22 ljudi, uključujući i Timothy Learya i Genea Roddenberrya, scenarista koji je kreirao svijet Zvijezdanih staza.


Raketa je lansirana u orbitu 11 kilometara iznad Canary otoka, gdje će sa njihovim ostacima ostati zauvijek.